Mnoge skole u medjuvremenu nude nastavu na kojoj se teoretski govori o Islamu i njegovim principima, kao i o slicnostima ali i razlikama u odnosu na hriscanstvo.Medjutim, islamska udruzenja u Njemackoj vec godinama zahtijevaju zahtijevaju islamsku vjeronauku koja bi bila ista kao i evangelisticka i katolicka, dakle nastavu na kojoj se nebi samo teoretski govorilo o Islamu, nego nastavu na kojoj ce djeci biti prenesene muslimanske vrijednosti i islamsko vjerovanje. Medjutim poteskoce proizilaze iz toga sto se muslimani u Njemackoj jos uvijek ne mogu sloziti oko jedinstvenog zastupanja interesa i podijeljeni su u razlicitim pravcima.

«Ovo ovdje je muslimanski nacin vjerovanja. Ne,nije apostolski nacin, to je od hriscana. Ovo sto smo upravo procitali je muslimanski nacin vjerovanja».

Cas «Islamske vjeronauke» u Hansa Gimnaziji u Kelnu. Za jednim stolom sjedi osam ucenika koji pokusavaju pronaci slicnosti, ali i razlike izmedju hriscanske i muslimanske vjeroispovijesti. U tome im pomaze nastavnik Emin Alan. Tako on svojim 13-to i 14-to godisnjim ucenicima objasnjava naprimjer da je Isus znacajan i za Muslimane. Doduse samo kao jedan od nekoliko propovjedaca ili poslanika, ali ni u kom slucaju kao sin boziji.

Alan, koji je porijeklom iz Turske vec sestu godinu u Hansa Gimnazjiji u Keln predaje «Islamsku vjeronauku»,a sve u okviru modela koji se sprovodi u najvecoj njemackoj saveznoj zemlji, Sjeverna Rajna Vestfalija. Njemu je veoma vazno da se religioznom identitetu skoro 800.000 muslimanski ucenika posveti paznja.

«Islamska vjeronauka je za muslimanke ucenike vazna, zato sto je Islam sastavni dio njihovog identiteta. Smatram da je takodje ustavni zadatak jedne zemlje da se ucenicima da mogucnost da izucavaju svoju religiju».

«Islamska vjeronauka» ce u kelnskoj gimnaziji biti paralelena sa «prakticnom flozofijom» kao i katolickom i evangelistickom vjeronaukom. Za razliku od vjeronauke u dzamijama ili skolama Kur’ana, na ovoj vrsti nastave se ne propovjedaju vjerske istine nego osnovne informacije o toj religiji. Pored toga, nastavi prisustvuju i ne muslimanska djeca. Toljan Eifler koji je provobitno zelio pohadjati „prakticnu filozofiju“, ipak se odlucio za „islamsku vjeronauku“.

„Odlucio sam se da ovdje uzmem ucesce zato sto smatram da cu ovdje nauciti nesto novo. Prije pohadjanja „ Islamske vjeronauke“ nisam znao nista o Islamu.U medjuvremenu sam naucio nekoliko stvari koje su mi prije bile nepoznate. Tako sam naprimjer naucio da je muslimansko vjerovanje slicno hriscanskom. Prije sam mislio da je sasvim drugacije“.

Islamska vjeronauka bi uistinu trebala doprinijeti boljem razumijevanju medju ucenicima razlicitog porijekla i konfesija. Muslimanska udruzenja u Njemackoj ipak zele nesto drugo. Vec godinama ona zahtijevaju islamsku vjeronauku koja bi bila ista kao i evangelisticka i katolicka, dakle nastavu na kojoj se nebi samo teoretski govorilo o Islamu, nego nastavu na kojoj ce djeci biti prenesene muslimanske vrijednosti i islamsko vjerovanje.

Medjutim poteskoce proizilaze iz toga sto se muslimani u Njemackoj jos uvijek ne mogu sloziti oko jedinstvenog zastupanja interesa i podijeljeni su u razlicitim pravcima. Razlike medju muslimanima u Njemackoj nisu samo zasnovane na relgioznim osnovama, nego djelimicno i na politickim. Veoma cesto znacajnu ulogu ima i zemlja porijekla muslimanskog migranta. I naravno, svako zeli uciti o Islamu u tom pravcu.

Pitanje je ko ce odredjivati sta je u nastavnom planu i programu. Suniti, Siiti ili Alaviti ili svi skupa? Ko ce skolovati nastavnike?

Naposlijetku, skolovanje tih nastavnika ne treba biti samo jedinstveno vec i u skladu sa njemackim ustavom.

Na ova pitanja djelimicno pokusavaju pronaci odgovor na Univerzitetu Münster.Od zimskog semestra 2004/2005 na pedagoskom fakultetu Münsterskog Univerziteta se moze sudirati za profesora islamske vjeronauke, sto je neuobicajena vrsta diplome u Njemackoj. Sven Muhamed Kalisch je sef katedre. On kaze da ce buducnost kod njega izucenog nastavnika islamske vjeronauke zavisiti od toga dali ce islamskim vjerskim zajednicama uspjeti da isposluju status religiozne zajednice prema clanu 7 njemackog ustava. Tek tada se u njemackim skolama moze poceti sa primjenom priznate islamske vjeronauke. Kalisch je misljenja da se nastava mora odrzavati na njemackom jeziku. Ne samo zato sto su to zatrazili politicari iz integraciono-politickih razloga, nego sto njemacki jezik treba da bude sredstvo boljeg razumijevanja medju muslimanima razlicitog porijekla.

„Nas zadatak je sasvim jasan, to je religija. Islam je jedna religija, to nije etnicka pripadnost. U Njemackoj imamo muslimane razlicitog etnickog porijekla. Tu su i Nijemci koji su presli na islam.Tu su arapski, turski, pakistanski i iranski muslimani, ustvari muslimani iz cijelog svijeta. Stoga nas cilj samo moze biti da svim Muslimanima u Njemackoj, koji su zainteresovani, ponudimo jednu takvu vjeronauku. A to znaci da ona mora biti na njemackom jeziku“.

22-godisnji Yilman Zensen je jedan od onih koji studira na Münsterskom Univerzitetu i nada se da ce kasnije predavati u nekoj od njemackih skola. Ovaj mladi Nijemac je prije nekoliko godina i sam presao na Islam.

„Smatram da je dobro to sto sada i u Njemackoj postoji mogucnost skolovanja nastavnog kadra za islamu vjeronauku. Kasnije bi naravno vise volio predavati u nekoj od drzavnih skola, ako ne, onda u privatnim institucijama. Nadam se da ce Njemacka kao drzava priznati Islam i nama dozvoliti da predajemo u skolama“.

2008-me godine ce na Münsterskom Univerzitetu skolovanje zavrsiti prva generacije profesora islamske vjeronauke. Dali ce se njemacko zakonsko stanje promijeniti, ostaje otvoreno.Sef katedre Kalisch je ipak samouvjeren. Na kraju, Njemacka je zainteresovana za regulisanu i prije svega transparentnu islamsku vjeronauku. Zalosno je sto mnoga djeca pohadaju vjeronauku u privatnim skolama Kur’ana i udruzenjima koja djeluju pri dzamijama, gdje je u vecini slucajeva plan i program nastave skriven od javnosti.