Scena sa ceremonije proglašenja novog predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO): čovjek iz pozadine se smješka u smjeru počasne lože. Izgledalo je to kao smiješak čovjeka koji zna nešto više od svoje okoline. Zapravo šeik Ahmed al Sabah u tom trenutku nije smio znati ništa više nego ostali članovi MOO-a. Ime osobe, kojoj je u drugom krugu dodijeljena funkcija predsjednika MOO-a, još nije bilo objavljeno, a izbori na kojima su članovi odbora birali svog novog predsjednika su u principu tajni. U principu. Jer Al Sabah je sa smiješkom na licu gledao točno u smjeru osobe koja će za koji trenutak postati predsjednikom MOO-a, Nijemca Thomasa Bacha. A taj zadovoljni izraz lica i potvrdno kimanje glavom kao da su govorili: uspjeli smo. Novi predsjednik MOO-a i njegov čovjek iz pozadine, utjecajni kuvajtski član MOO-a, su došli do svog cilja. Ta kratka gesta je možda i najrječitiji trenutak izbora predsjednika MOO-a, koji bi možda prošao i potpuno neopaženo da režiser prijenosa nije upravo u tom trenutku preuzeo sliku utjecajnog šeika.

Nedozvoljena izborna pomoć

Ta scena je nekako posljednji kamenčić u mozaiku koji se zove "Kako funkcionira izbor unutar MOO-a". I posljednjem sportskom romantičaru bi nakon izbora Thomasa Bacha trebalo postati jasno da se funkcija predsjednika MOO-a ne osvaja vizijama, inovativnim konceptima ili s puno osjećaja za potrebe sportaša, nego s pravim vezama.

A Thomas Bach ima više nego drugi osjećaja za sklapanje saveza i pronalaženja veza, na čemu vjerojatno radi već desetljećima tijekom svog dugog marša kroz institucije Olimpijskog odbora. Bach je rano otkrio uzlaznu putanju zemalja arapskog poluotoka i njihov rastući značaj u svijetu sporta. I naravno njihova gotovo neograničena financijska sredstva. Bilo da se radi o Kataru s njegovim jedinstvenim financiranjem sporta i iznenađujuće uspješnom kandidaturom za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2022. ili o sveprisutnom kuvajtskom šeiku Ahmedu al Sabahu: financijske sile iz Perzijskog zaljeva su u uzletu. Al Sabah nikada nije ni skrivao svoju podršku njemačkom kandidatu. "Činim sve što je u mojoj moći", rekao je Al Sabah njemačkim novinarima kršeći tako jedno od osnovnih pravila MOO-a prema kojemu je zabranjeno vršiti utjecaj na članove odbora prilikom izbora.

"Svi Afrikanci biraju Thomasa Bacha"

No za šeika očito ta pravila ne vrijede. Na sastanku afričkih nacionalnih olimpijskih odbora u srpnju Al Sabah je iz petnih žila vrbovao za Bacha. I tom prilikom je njemačkim novinarima dao do znanja da je njegov posao u Africi obavljen: "U Africi je izbor predsjednika MOO-a odavno završen. Svi Afrikanci će glasati za Bacha", rekao je tada kuvajtski šeik. Na koji način je šeik uvjerio Afrikance nije jasno. Isto tako je jasno da ih nije pridobio samo lijepim riječima.

Thomas Bach je posegnuo za principom koji možda nije moralno najispravniji, ali je zato najefikasniji. Njegova snaga i jeste u tome što se u pravom trenutku povezao s pravim osobama, kojima se pak u pravom trenutku daje ispravni impuls. Iste one sposobnosti koje odlikuju i Thomasa Bacha kao sportaša i bivšeg njemačkog olimpijca u mačevanju. Kao mačevalac je možda i izgubio koji dvoboj, ali kao sportski dužnosnik ne. I tu mu nema premca u sportskom Olimpu. Njegova najnovija pobjeda, mada nije najsjajnija, je ipak plod napornog rada i stoga je zaslužena.

Mnogo neriješenih problema: doping, korupcija, prijevare na kladionicama

No vremena za počivanje na lovorikama nema. Kao prvo se treba sanirati bojno polje koje je ostalo nakon teškog izbora predsjednika MOO-a. Na kraju krajeva, dojučerašnje takmace treba pridobiti na svoj kurs. A i neriješenih problema globalnog sporta je više nego dovoljno: manipulacije na kladionicama, korupcija, doping. Sa svim tim problemima se Bach namjerava uhvatiti u koštac. Poseban problem je doping, koji nagriza vjerodostojnost današnjeg sporta. No baš u tom najvažnijem segmentu se Bach nalazi u kontradiktornom položaju: kao prvi čovjek njemačkog sporta Bach se žestoko protivi uvođenju najučinkovitijeg sredstva u borbi protiv dopinga - antidopinškog zakona.

Što se tiče velikih vizija, tu Bachu ne manjka ideja. Njegov najveći projekt: prve Olimpijske igre u nekoj od muslimanskih zemalja. Zvuči super ne samo za mnoge muslimane, nego i za onoga koji ovu ideju slijedi već godinama: šeik Ahmed al Sabah.

Autor: Joscha Weber

Odgovorni urednici: Nenad Kreizer / Marina Martinović