Pohlepa za osobnim podacima kineskog režima nekome može doista utjerati strah u kosti. Totalna kontrola kojom tamošnji komunisti nadziru građane daleko premašuje baš sve što je George Orwell pisao u svojoj mračnoj viziji budućnosti 1984. Jer kada je 1948. Orwell to i pisao, definitivno nije mogao niti slutiti što će uopće biti moguće u doba interneta.
I naravno da, obzirom na agresivnu i ekspanzionističku vanjsku politiku Pekinga, moramo biti zabrinuti za zaštitu naših podataka. Tu spada i da se ne možemo potpuno pouzdati niti u kinesku tehnologiju mreže 5G jer niti naši stručnjaci za sigurnost ne mogu isključiti kako su tamo negdje sakrivena vrata za špijunažu.
Karaoke za egzibicioniste
Ali zbog toga krenuti u križarski pohod protiv platforme TikTok je potpuno apsurdno. Najprije, TikTok je pozornica za egzibicioniste koje ionako nije briga za zaštitu njihovih osobnih podataka. To je nešto kao pozornica za karaoke gdje baš svatko može primiti mikrofon i raditi budalu od sebe.
Tko nešto objavi na TikToku, on ili ona upravo žele da to sad vidi čitav svijet. Tko to ne želi, taj niti ne koristi TikTok. Za razliku čak i od Facebooka, TikTok uopće nije niti zamišljen za osobe koje žele komunicirati samo sa prijateljima ili rodbinom.
Utoliko se TikTok uopće načelno ne razlikuje od čitavog niza drugih socijalnih mreža, ne na kraju i od Twittera. U svima njima je svaka poruka vidljiva za svakoga, baš kao što je to nekad bilo na amaterskoj radio-mreži: ono što je otišlo u eter može čuti svatko, od Sjevernog do Južnog pola.
Tajne službe, koncerni...
Sve što dođe na TikTok - ili na Twitter, svatko može čitati i pogledati. Ne samo drugi korisnici: i komercijalni sakupljači podataka mogu sustavno kopati i grabiti osobne podatke baš kao što to mogu činiti sve tajne službe ovog svijeta. To se odnosi i na većinom vidljive stranice Facebooka ili Instagrama. Ne samo registriranih korisnika: Instaviewer dobro zarađuje od prodaje ciljane reklame i onima koji tek žele koristiti tu platformu bez registracije. Ali već i tako su oni tamo ostavili mnoštvo podataka koji se mogu prodati.
To nisu samo riječi: računala sišu upravo gigantske količine biometrijskih podataka, lica ljudi na slikama i njihovih glasova. Mogu točno pratiti kretanje osoba koji se tamo izlažu, ali i od njihovih prijatelja i poznanika sa kojima su u kontaktu.
Sve se to, makar bilo i prije mnogo godina, može naći u djeliću sekunde na ekranu nekog policajca u možda ne tako gostoljubivoj zemlji. Ne samo osobni, nego i intimni podaci: kod platforma za susrete kao što je Tinder nalazi se mnoštvo podataka o sklonostima koji mogu poslužiti eventualno i za ucjenu.
Nema nikakve tajnosti
Komercijalni i državni špijuni mogu znati mnogo toga o nečijoj omiljenoj boji, o imenu kućnog ljubimca. Mogu znati i što je jeli za doručak i koji je tip vaš usisavač za prašinu. Sasvim sigurno više znaju o nekim korisnicima socijalnih mreža više nego što oni sami znaju o sebi.
Sve to spada u univerzalnu i globalnu transparentnost socijalnih mreža. Svi oni koji lakomisleno u tome sudjeluju jednostavno moraju znati da je to tako. Ali tko je organizator takve "platforme skini se do gole kože", na koncu ne igra nikakvu ulogu. Kineska tajna služba može izvlačiti podatke iz kineske platforme podjednako dobro kao iz neke američke, europske ili iz neke u Tunguziji. Sve dok korisnici sami šire svoje osobne podatke su si sami krivi za posljedice.
Predodžba kako demokracije ovog svijeta mogu zaustaviti veliku špijunažu autokratskih režima tako da zabrane njihove platforme socijalnih mreža je zato i besmislena i naivna. Za zaštitu vlastitih podataka je u prvom odgovoran svaki čovjek koji i koristi te socijalne mreže.