Georgios Lakotrypis, ministar energetike Cipra, pažljivo bira riječi u razgovoru s novinarom DW-a: energija može biti katalizator koji će donijeti stabilnost i mir u regiji ako se svi pridržavaju međunarodnog prava. Ali to u slučaju nalazišta prije svega plina u moru pred Ciprom nipošto nije tako: iako su ministri vanjskih poslova EU-a odlučili uvesti i sankcije zbog tih "neovlaštenih aktivnosti bušenja" u podmorju istočnog Sredozemnog mora, Turska nastavlja provocirati. Upravo se sprema otvoriti već četvrtu bušotinu u teritorijalnim vodama i sve to pod zaštitom sve više turskih bojnih brodova.

Emete Gözügüzelli iz Istraživačkog centra za pravo mora na Sveučilištu u Bahcesehiru podsjeća da to jesu teritorijalne vode, ali je pitanje dokle seže teritorij članice EU-a, države Cipar. Jer Cipar je još uvijek podijeljeni otok i makar turski dio priznaje praktično samo Turska, bogatstvo otkriveno u moru pred tim otokom zapravo još više širi jaz između ta dva dijela otoka.

Utoliko je Gözügüzelli uvjeren da Turska ima "pravo na protumjere" u eksploataciji plina i da bi međunarodno priznatom grčkom dijelu Cipra "bilo bolje" prihvatiti suradnju i podijeliti blagostanje s turskim Cipranima.

Problem koji daleko prelazi granice Cipra

U međuvremenu su se u spor uključili i Ujedinjeni narodi. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres svakako želi oživjeti političke pregovore za ujedinjenje Cipra. Početkom sljedećeg tjedna (25.11.) će se u Berlinu održati nova runda pregovora predstavnika oba dijela Cipra, ali se čini da su ti pregovori već unaprijed osuđeni na neuspjeh. 

Jer Tursku uopće ne zanimaju ti pregovori "pod sadašnjim okolnostima", gdje Europljani uvijek iznova prozivaju Ankaru iz sad već čitavog niza razloga i gdje je plin pred Ciprom samo jedan od problema. Ali tu više nije umiješana samo Nikozija: europski naftni koncerni, francuski Total i talijanski Eni, su izazvali pažnju javnosti objavivši kako "mijenjaju planove" s obzirom na eksploataciju u Zoni 7 pred Ciprom, upravo u zoni koju prisvaja Turska. 

No ministar energetike Cipra Lakotrypis nas uvjerava kako je ta odluka donesena već odavno i kako nema veze s turskim ratnim brodovima. Objašnjava nam kako se zasniva na geološkim nalazima i kako su te naftne kompanije spremne uložiti značajna sredstva u istraživanje i eksploataciju takozvanog Afroditinog polja, najvećeg podmorskog nalazišta fosilnog goriva pred Ciprom.

Krenulo se "naopačke"

Prema planu razvoja, prvi plin s Afroditinog polja bi trebao poteći već 2025. Konačna odluka konzorcija kojeg čine izraelska grupa Delek, Noble Energy iz Teksasa i britansko-nizozemski koncern Shell o eksploataciji Afroditinog polja bi trebala biti donesena do 2022. godine. Po planovima, taj plin bi se plinovodom trebao spojiti s poljem Idku u Egiptu i tamo bi trebao biti ukapljen i brodovima prevožen do korisnika u Europi i drugdje u svijetu.

No stručnjaci za energetiku nisu sigurni hoće li se isplatiti takav projekt: zbog plina iz Rusije i ukapljenog plina iz Katara i Sjeverne Amerike je cijena plina razmjerno malena i Egipat već ima problema ući na to tržište uz ostvarivanje dobiti. "U poslu s plinom ono što se računa su riječi bankara, a ne političara", sažima Gal Luft iz Instituta za analizu globalne sigurnosti. 

Luft je također savjetnik Vijeća za energetsku sigurnost Sjedinjenih Država i čini mu se da se kod plina pred Ciprom krenulo "naopačke": prvo se počelo razmišljati o opskrbi svjetskog tržišta, makar je jedino što će jamčiti sigurnost takvih golemih ulaganja baš opskrba regionalnog tržišta. A tamošnja potreba je golema: "U Cipru i u Grčkoj se još uvijek proizvodi električna energija iz nafte, u Izraelu se plin gotovo uopće ne koristi u industriji i prometu", upozorava Luft.

Kad političari vode poslove...

I na tehničkoj razini zapravo ima samo nekoliko mogućnosti za buduću eksploataciju plina pred Ciprom, sažima Laurent Ruseckas iz savjetničke tvrtke IHS. Prva je na samom Cipru sagraditi potpuno novu luku i postrojenje za ukapljivanje plina - naravno da je onda pitanje i na kojem dijelu Cipra bi to postrojenje bilo izgrađeno, dva postrojenja bi svakako bila besmislena. Druga je opcija o kojoj razmišlja konzorcij okupljen oko Afroditinog polja: odvesti plin do Egipta, ali ni to neće biti jeftino.

Naravno da je i opcija izgraditi plinovod do Turske. Obzirom na trenutne političke napetosti, na tako nešto ne mogu pristati ni Nikozija niti Europska unija. Tu je onda i opcija EastMed, plinovod koji bi Cipar preko Krete povezao s Grčkom. To je daleko najkompliciranije rješenje i najskuplje. No baš EastMed je projekt koji uživa najveću političku podršku, ne samo EU-a nego i SAD-a. Na primjer, plinovod EastMed je nedavno uvršten i u popis projekata od zajedničkog interesa Europske komisije. Prošlog tjedna je i Europska investicijska banka objavila promjene u svojoj poslovnoj politici, ali je ostavila prostor za takva ulaganja i nakon 2021. godine. Priča oko plina pred Ciprom se očito nastavlja - barem dok topovi šute.