Gotovo niko nije čuo kada je Kim Džong Un prije četiri godine najavio da će do kraja 2017. razviti raketni program. Tada su ga nazivali „ludakom", govorili da je „nepredvidljiv", pisali da je to „onaj sa velikim kezom na licu". „Pitanje je koliko će on još dugo." A onda su mu se dve godine kasnije smejali kada je objavio da je postigao napredak na putu da njegova zemlja postane atomska sila i da hoće o tome da pregovara sa Amerikancima. Ali sada se više niko ne smije i svima je postalo jasno da bi tog čovjeka trebalo shvatiti ozbiljno.

Istorijski dan

Niko naravno ne zna koliki je domet njegovih raketa i da li su one u ovom trenutku u stanju da dosegnu Njujork ili Vašington. Samo, da li zaista to želimo da saznamo? Zar ne bi bilo pametnije da se rizik procijeni, a ne da se preuzme? Još uvijek ne znamo da li će ova srijeda ostati zabilježena u istoriji, ali ona ima sve atribute za to: Sjeverna Koreja je objavila da je postala nuklearna sila – sa svime što to sa sobom nosi. A to nije samo prijetnja, već i ponuda. Svakome je jasno da, čak i da Pjongjang može da dosegne bilo koje mjesto u SAD, on to može da uradi samo jednom. A onda više nema Pjongjanga, nema Koreje – ni Sjeverne, ni Južne.

Šta Kim u stvari ima na umu? On želi da se zaštiti. Želi da ostane u sedlu. I zato želi da razgovara sa SAD na ravnopravnom nivou. Ne sa Južnom Korejom, zemljom za koju zna da je u najmanju ruku vojno pod rukovodstvom SAD. Čak ne ni sa Kinom, koja meandrira između svojih ekonomskih i strateških interesa. Kim protiv Trampa – to je igra koju Sjeverna Koreja hoće.

Radi se o miru

„Kakva arogancija", uzviknuće možda neki. Ali ako se stvari sagledaju racionalno, onda neke druge alternative i nema. Sa svim svojim nosačima aviona, sa svojom kolosalnom vojnom nadmoći, Tramp ne može da uradi praktično ništa, osim ako ne želi da se kocka sa Južnom Korejom i vjerovatno započne svjetski rat.

Zar ne bi vrijedilo malo žrtvovati ego američkog predsjednika i sjesti i razgovarati sa Kimom, umjesto da se o njemu tvituje? Ne bi to bio prvi diktator sa kojim Amerika mora da ima posla. Često se u takvim dilovima sa despotima radi o nafti, oružju ili zlatu. Ovoga puta, radi se o miru.