Tramp ili umjetnost stvaranja haosa
14. juni 2017Niko ne može da mu pobjegne – ni neprijatelj, ni prijatelj. Kao predsjednički kandidat, Tramp je 2016. pomrsio predizborne račune ustajalih guvernera i senatora, te pobijedio – kao politički novajlija. Tramp je ismijavao svoje protivnike, nadijevao im uvredljive nadimke i povlačio političku kulturu Amerike po blatu.
Ovaj put je ministar pravde Džef Sešns bio uz predsjednika. Odgovarao je na pitanja senatora o uticaju Rusije na izbore ili o pozadini otpuštanja bivšeg direktora FBI Džejmsa Komija. Ministar pravde nije odao informacije koje bi mogle da naštete Trampu. Za vrijeme saslušanja, imao je napade zaboravnosti, ili je odbijao da dâ iskaz kada bi postajalo škakljivo. To je njegovo pravo. Ali, to je sve samo ne transparentnost. Sešnov nastup ne budi povjerenje – ni u njega ni u ovu administraciju.
Mnoga pitanja su i dalje otvorena
Poslije ovog saslušanja, Trampovi protivnici još uvijek nemaju dokaza da je Trampov izborni tim održavao tijesne kontakte sa Rusijom. Hoće li Demokrate prestati da se bave tom temom? – Teško.
Zato će priča o tijesnim kontaktima između Trampa i Rusije i dalje da provejava hodnicima Kongresa. Sudovi će ponovo poništavati odluku o potencijalnoj zabrani ulaska u SAD za muslimane i prebacivati je sljedećoj instanci. Nove istrage će se baviti pitanjem da li Tramp miješa privatne i službene djelatnosti. Tramp, dubiozni građevinski preduzimač, i dalje će izigravati čistunca koji je zagazio u vašingtonsku političku kaljugu da bi je isušio. A, što je još luđe, Tramp zaista vjeruje da je advokat malog čovjeka.
Naprijed u prošlost, Ameriko!
Njegovi sljedbenici proslavljaju ponovno otvaranje jednog rudnika uglja u Pensilvaniji kao dokaz modernizacije američke privrede. Vlada se istovremeno povukla iz Pariskog sporazuma o klimi, dovodi u pitanje međunarodne trgovinske ugovore, hoće da na granici sa Meksikom podiže zidove. Naprijed u prošlost, Ameriko!
Tramp živi u svijetu „alternativnih činjenica". Činjenice su istinite onda kada mu koriste. Ovaj predsjednik magično privlači poluistine, sve što je kako ovo tako i ono – i ima nepogrešiv instinkt za stvaranje haosa. Džef Sešns je na saslušanju u senatu branio odluke i način odlučivanja svog predsjednika. Jednog dana bi zbog toga mogao da se pokaje.