Nakon dvodnevnog zasjedanja Vijeća za implementaciju mira (PIC), visoki predstavnik Christian Schmidt izjavio je da je postignut puni konsenzus o nastavku mandata OHR-a. Schmidt očekuje da će dogovor o njegovom nasljedniku biti postignut do kraja juna, poručivši da OHR ostaje ključni stub stabilnosti do ispunjenja uslova za tranziciju. Međutim, optimizam aktuelnog šefa OHR-a brzo je zasjenila oštra reakcija iz Washingtona.

Naime, Ambasada SAD-a izrazila je razočaranje jer PIC 3. i 4. juna nije izabrao novog visokog predstavnika. Američka delegacija tražila je konsenzus oko italijanskog diplomate Antonija Zanardija Landija, pa iz Ambasade poručuju da primaju k znanju „evropski neuspjeh da se postigne konsenzus oko evropskog kandidata“. Upozoravaju da ih evropska neodlučnost prisiljava da preispitaju svoju ulogu u međunarodnom prisustvu u BiH.

Brisel ne odustaje od „evropskog kandidata"

Uprkos pritisku iz Washingtona, Delegacija EU i ambasade država članica potvrdile su da novi visoki predstavnik, prema praksi, ponovo treba dolaziti iz Unije. Evropske diplomate poručuju da do kraja mjeseca žele završiti imenovanje Schmidtovog nasljednika, zbog čega nastavljaju intenzivne konsultacije s partnerima, prije svega sa SAD-om.

Ova diplomatska kriza reflektirala se i na regionalni nivo, pa se o OHR-u raspravljalo i na marginama samita EU-Zapadni Balkan u crnogorskom Tivtu, gdje se predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović u odvojenim susretima sastao s njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom i francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Bećirović je u razgovoru s Merzom poručio da imenovanje novog visokog predstavnika mora biti izvršeno na dosadašnji način, te da OHR mora zadržati puni mandat i nadležnost za zaštitu Dejtonskog sporazuma.

Suverenitet i teritorijalni integritet BiH po mjeri Banjaluke

Stav uticajnih članica EU i Velike Britanije o očuvanju evropske uloge u vođenju OHR-a u suprotnosti je s viđenjem koje stiže iz entiteta Republika srpska. Iako podržava „američke napore o reafirmaciji suvereniteta BiH i unutrašnjem dijalogu konstitutivnih naroda“, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović traži da se uloga visokog predstavnika vrati u okvire Aneksa 10 do potpunog ukidanja, a da se „bonska ovlaštenja, kao ključni izvor političkih kriza, odmah uklone“.

Na istoj liniji, nakon sastanka u Sankt Peterburgu s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom, lider SNSD-a Milorad Dodik istakao je da „Rusija ostaje privržena teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH prema Dejtonskom sporazumu". Dodik je naglasio da taj suverenitet podrazumijeva „hitan prestanak rada OHR-a i odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH", što se kosi s pokušajima zapadnih saveznika da unutar PIC-a postignu dogovor o novom visokom predstavniku.

Južna interkonekcija kao ulog u diplomatskoj trgovini

Dok Banjaluka u američkim porukama vidi prostor za slabljenje OHR-a, unutar proevropskih snaga u entitetu Federacija BiH smatraju da se zapadni pritisak može iskoristiti i za diplomatsku trgovinu. Zastupnica Naše stranke Sabina Ćudić pozvala je domaće vlasti da ne ratificiraju sporazum o Južnoj plinskoj interkonekciji sve dok SAD jasno ne predoče planove o budućnosti OHR-a i Schmidtovog nasljednika. Ćudić naglašava da Sarajevo mora zauzeti znatno čvršći stav prema međunarodnim akterima „kako tranzicija unutar OHR-a ne bi išla na štetu stabilnosti i državnih institucija".

Ipak, unutar same vladajuće koalicije u Federaciji BiH postoje i oprezniji glasovi koji naglašavaju da se pritisak Washingtona ne smije olako ignorisati. Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić ocijenio je da SAD vrše snažan diplomatski pritisak kako bi osigurale izbor novog visokog predstavnika i stabilnost OHR-a. On naglašava da je za BiH od ključne važnosti da pozicija visokog predstavnika zadrži puni kapacitet i autoritet i upozorava da bi slabljenje ili blokada OHR-a u ovom geopolitičkom trenutku mogla proizvesti „ozbiljne destabilizirajuće posljedice“.

HNS za gašenje OHR-a, Plenković za smanjenje „vanrednih mehanizama“

Nasuprot Nikšićevim apelima za očuvanje punog kapaciteta OHR-a, sa hrvatske političke scene stižu zahtjevi za njegovim potpunim gašenjem. Stranke okupljene oko HNS-a (Hrvatski narodni sabor) iznijele su jedinstven stav da OHR treba definitivno završiti svoj mandat u zemlji. Saopćeno je da produžavanje međunarodnog upravljanja i intervencionizma samo amnestira domaće lidere od političke odgovornosti, zbog čega iz HNS-a poručuju da bi uloga međunarodne zajednice morala preći iz izvršne u savjetodavnu formu.

Ovaj stav umnogome korespondira sa signalima koje prema Vijeću za implementaciju mira upućuje Hrvatska. Hrvatski premijer Andrej Plenković potvrdio je da je smjena na čelu OHR-a izvjesna, naglasivši da je ključni zahtjev Zagreba da novi visoki predstavnik „drastično smanji upotrebu vanrednih mehanizama“. Plenković tvrdi da pretjerano korištenje bonskih ovlasti već dvadeset godina unosi neravnotežu u Dejtonski sporazum i direktno slabi položaj Hrvata u BiH, dok otvorenim ostaje i pitanje trajanja samog OHR-a.

„Duboki apsurd“ međunarodne zajednice

Aktuelna dešavanja unutar PIC-a i otvoreni „transatlantski razdor“ za Deutsche Welle komentira novinar BHRT-a Amir Sužanj. On ocjenjuje da je neuspjeh u imenovanju novog visokog predstavnika razotkrio „duboki apsurd“ u kojem se nalazi međunarodna zajednica u BiH – dok jedne članice PIC-a zagovaraju gašenje OHR-a, istovremeno vlada nezapamćen interes globalnih faktora za to ko će naslijediti Christiana Schmidta.

Odbijanje evropskih predstavnika da podrže američkog favorita, italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija, prema Sužnjevom mišljenju, jasan je znak da Brisel ne želi biti puki posmatrač: „Evropske sile nisu spremne potvrditi visokog predstavnika po američkom ukusu, koji bi prvenstveno provodio interese Washingtona u velikim energetskim projektima, poput gasovoda Južna interkonekcija“, kaže Sužanj.

Trampovski pritisak bez racionalne računice

Komentirajući naknadne prijetnje iz Washingtona o mogućem preispitivanju američke uloge u BiH, Sužanj smatra da je riječ o „pritisku bez racionalne računice“. „Riječ je o tipično trampovskom pritisku koji je u osnovi prijetnja zaustavljanjem finansiranja OHR-a, što ne bi trebalo osobito da zabrine evropske faktore u Vijeću za implementaciju mira“, objašnjava Sužanj, podsjećajući da SAD osiguravaju tek petinu godišnjeg budžeta OHR-a od oko šest miliona eura, dok ostatak pokriva EU.

U pozadini „grčevite borbe“ Washingtona za poluge OHR-a zapravo stoje krupni infrastrukturni i energetski projekti, objašnjava novinar BHRT-a. Nova američka administracija, navodi on, želi na čelu institucije ličnost na koju će imati neograničen uticaj kako bi se isposlovala zakonska rješenja krojena prema apetitima izvođača radova. S druge strane, Sužanj odbacuje mogućnost stvarnog povlačenja SAD-a iz BiH, jer je Dejton njihov izvorni politički projekat, pa bi odlazak značio „bolan poraz američke administracije".

Šta je država bez imovine?

Najveća opasnost u ovom sučeljavanju transatlantskih saveznika jeste to što su interesi same BiH potpuno potisnuti u drugi plan, a u pitanje dolazi i ono najvrijednije – državna imovina. „Šta BiH uopšte znači projekat 'Južne interkonekcije' i svi budući projekti koji su interesantni američkim investitorima, ako budući visoki predstavnik u interesu realizacije tog projekta donese odluke zbog kojih će BiH ostati bez državne imovine“, upozorava Sužanj.

On zaključuje da je neuspjeh u pokušaju imenovanja Schmidtovog nasljednika „otvorio krupna pitanja od kojih, kako god se tumačila ova politička sučeljavanja, gotovo nijedno nije usmjereno na zaštitu interesa same Bosne i Hercegovine“.