1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Društvo

Transfer, akobogda

Nenad Veličković
4. mart 2020

Uz aferu "Asim": Satirični prijepis autentičnog audio-snimka. Stvarni likovi nemaju veze s izmišljenim imenima.

Foto: DW/N. Velickovic

Da bi postali mjesta stranačkih susreta, restorani će ubuduće morati osigurati prostor od snimanja i prisluškivanja, a gosti će se na ulazu pregledati ručno i detektorom, i biti dužni ostaviti mobitele na recepciji. Također će se usvojiti i zakon o medijima po kojem će biti zabranjeno i najstrože kažnjivo emitovanje u javnosti snimaka za koje svi učesnici nisu dali saglasnost. Učesnici u razgovorima potpisaće izjave o povjerljivosti i obavezu čuvanja poslovne tajne. Tako će se najzad stati ukraj pokušajima destabilizacije jakih i moćnih stranačkih organizacija. Ako se neki razgovor i pojavi u javnosti, moraće se izbrisati svi detalji koji bi upućivali na konkretne ljude ili stranke. Otupjeće, drugim riječima, u formu nušićevske satire, uz obaveznu napomenu: Sadržaj autentičnog snimka nema veze sa stvarnim ljudima, mjestima i događajima.

Žika: Znači, nemaš problem da promijeniš dres, samo treba da dogovorimo transfer, akobogda.

Đoka: Tako je, akobogda.

Žika: Dobro. Dobio sam spisak. Prvo žena. Kakav upravni odbor?

Đoka: Aerodrom ili autoceste. Može i telekom, akobogda.

Žika: Tu je navala velika, ima lista čekanja. I nije sad vrijeme. Može li neki institut? Za književnost, akobogda.

Đoka: Pa kako će, nije dvije knjige u životu pročitala?

Žika: Dosta će joj bit da zna Eminu otpjevat. Nije lova ko u telekomu, ali biće akobogda žiriranja, komisija, recenzija... Trak potpis, trak honorar... Nisu veliki, ali su česti...

Đoka: Ne znam, pitaću. Nema neki drugi institut, akobogda?

Žika: Pa onaj za zaštitu od požara je izgorio, ovaj za preduniverzitetsko obrazovanje još nije osnovan, raspitaću se i ja malo... Ko ti je sljedeći na popisu?

Đoka: Ćerka.

Žika: Šta s njom, akobogda?

Đoka: Ima firmu za nekretnine. Kupila bi neku zgradu koja vladi ne treba, pa bi je onda po duploj cijeni prodala, akobogda istoj vladi.

Žika: Sad smo već malo u deficitu s takvim zgradama... Dvadeset godina nije malo, istrošili smo zalihe. Može li neka parcela na Marijin dvoru? Ima jeftinih placeva i u vodozaštitnim zonama, to će se sve pretvorit u građevinsko zemljište, akobogda.

Đoka: Akobogda.

Žika: Šta je sa sinom?

Đoka: Njemu treba diplomatski pasoš. Često putuje, gubi puno vremena na granicama, ili je gužva, ili ga pretresaju.

Žika: Nađu li mu šta?

Đoka: Nađu nekim stoperima narkomanima što ih poveze usput, njemu nemaju šta. Al ima on jarana jednog, dobio deset godina, odslužio dvije, možda bi se akobogda moglo izradit neko pomilovanje?

Žika: Jebiga, da smo ranije sjeli za sto, ne bi ni bio osuđen. To ćemo završit, akobogda.

Đoka: Dobro, al kad izađe mora od nečeg i živit...

Žika: U čemu je dobar?

Đoka: Umjetnik je za brave i sefove.

Žika: Pa eto, ubacićemo ga akobogda u registar zaslužnih umjetnika. Šta je još ostalo?

Đoka: Komšija.

Žika: Šta s njim?

Đoka: Vidio sam da grad pravi hotel na Vidikovcu. A sve što je gradsko, to je vaše, je li tako? Tojest, naše, ako pređem, akobogda.

Žika: Zašto ako, zar ti nismo sve izašli u susret?

Đoka: Jeste, još ovo, i potpisujemo. Taj hotel, ko i svaki hotel, treba imat nekog za pi-ar, akobogda, je li tako?

Žika: Ne znam, jeste...

Đoka: E, pita moj komšija, ako on bude direktor, možel od njegovog brata sin radit pi-ar, akobogda.

Žika: A već je dogovoreno da će komšija bit direktor?

Đoka: Nije, evo dogovaramo.

Žika: Kakvog iskustva ima s hotelima?

Đoka: Ko, komšija il sestrić?

Žika: Komšija. Ima li neku diplomu?

Đoka: Ima tri. Za molera, keramičara i zidara.

Žika: S takvim bi referencama komotno mogo bit direktor zavoda za urbanizam.

Đoka: Njemu je guzica baš na taj hotel zinula. Ko mali je zamišljo da će na poso akobogda ić žičarom.

Žika: Nema visoku stručnu spremu?

Đoka: Pa ne traži poso u ministarstvu, šta će mu?

Žika: Traži u javnoj ustanovi. Mora imat fakultet.

Đoka: Fakultet ili diplomu? To pitam zbog svastike.

Žika: Šta je sa njom?

Đoka: Nikako da završi. 

Žika: Koja je godina?

Đoka: Još malo pa druga, akobogda.

Žika: Pa kako će ga završit kad je tek počela?

Đoka: Nije, već je deset godina brucoš. Stalno pada na istom ispitu. Jedno vrijeme smo se nadali da će profesor u penziju, ali jok. Za njega ne važi zakon.

Žika: Onda je sigurno naš. Računaj da je položila, akobogda.

Đoka: A ne može diploma bez polaganja, akobogda?

Žika: To lakše ide na privatnim...

Đoka: Tamo je planirala akobogda doktorirat.

Žika: Akobogda hoće.

Đoka: Može li kad doktorira akobogda dobit i neku katedru?

Žika: Akobogda, s nama dvojicom u jednom timu može i rektorat.

Đoka: Akobogda.

Žika: Akobogda.