Sudski izvršitelji su maskirani, skrivaju lica iza crnih maski, a jedan od njih nosi tamne naočale s ogledalima. To je neobično čak i za ruska suđenja - očito muškarci ne žele biti prepoznati.

Dvorana je ispunjena do posljednjeg mjesta. Oleg Orlov, suosnivač organizacije za ljudska prava Memorijal, koja je dobila Nobelovu nagradu za mir, a sada je zabranjena u Rusiji, sjedi pored svoje odvjetnice i smiješi se u kamere.

Tokom suđenja razmetljivo je čitao debeli primjerak Kafkinog "Procesa". Spakirana putna torba nalazi se pokraj njegove stolice.

Niz ambasadora

Prisutni su njegovi prijatelji i oni koji ga podržavaju. Tu je i njegova supruga, kao i brojni međunarodni mediji. I ambasadori mnogih zemalja Europe i svijeta, od Novog Zelanda do Portugala. Došao je ambasador EU, došao je i Alexander Graf Lambsdorff, ambasador Njemačke u Moskvi. 

Svi su bili prisutni i na dan kada su državna tužiteljica i odbrana iznijeli svoje posljednje riječi. Oni sjede direktno nasuprot sutkinji, iz njezine perspektive diplomati moraju izgledati poput zida tamnih odijela i kostima.

Državno tužiteljstvo je zatražilo dvije godine i jedanaest mjeseci zatvora za diskreditaciju vojske: Orlov je 2022. u jednom članku oštro kritizirao rusko rukovodstvo i rat protiv Ukrajine. U prvoj presudi po ovoj tužbi Orlov je osuđen na novčanu kaznu od oko 3000 eura. Državnom tužiteljstvu to nije bilo dovoljno i uložilo je žalbu. 

Tužiteljica je u svojoj završnoj riječi više puta citirala naslov Orlovljevog članka: "Htjeli su fašizam i dobili su ga". Autor je, rekla je, svojim riječima raspirivao mržnju prema vlastitoj zemlji.

Sjećanje na povijest

Kasnije, kada je Oleg Orlov imao priliku reći posljednju riječ, sjedila je ispred njega prekriženih ruku i bezizražajnog lica - bilo je nemoguće reći jesu li je njegove riječi dirnule, a ni na licu sutkinje se ništa nije moglo primijetiti.

U svojoj završnoj riječi Orlov se izravno obratio njima dvjema, pogledao ih i upitao ih ne plaše li se razvoja događaja. Da li su htjele da im djeca i unuci odrastaju u antiutopiji? A onda je postavio pitanje koje bi se moglo shvatiti kao upozorenje, ali i kao prijetnja:

“Zar uopće ne razmišljate o tome da će se kotač represije prije ili kasnije zakotrljati preko onih koji su je inicirali i nastaviti je gurati? Tako je često u povijesti bilo", rekao je on.

Aplauz pristaša Orlova

Orlov aludira na Staljinove "čistke", u kojima su čak i bivši Staljinovi ljudi od povjerenja pali kao žrtve. To je doba ruske i sovjetske povijesti koje on, koji je svoj život posvetio borbi za ljudska prava, vrlo dobro poznaje.

On je spomenuo njemačko poslijeratno razdoblje: nakon poraza nacionalsocijalista, rekao je Orlov, oni koji su provodili nacističko zakonodavstvo su i sami osuđeni.

Sutkinja i tužiteljica sjedili su bez reakcije. Kada je Orlov završio svoje predavanje riječima "Ne kajem se", neko je glasno viknuo "Bravo". Njegove pristaše u dvorani su pljeskale, sutkinja je pozvala na smirenost. Odmah nakon toga sutkinja je iznenađujuće odgodila izricanje presude za naredni dan.

Brzo pročitana presuda

Na dan izricanja presude diplomate su ponovo bile prisutne i, čini se, još više novinara nego prethodni dan. Sutkinja Astačova brzo je i bez puno uvoda pročitala presudu koja glasi: dvije godine i šest mjeseci zatvora. To je pet mjeseci manje od onoga što je zahtijevalo javno tužiteljstvo. Presuda stupa na snagu odmah. 

Pred desecima uključenih kamera, dvojica maskiranih sudskih izvršitelja odvode Orlova između sebe, stavljaju mu lisice i vode ga u rešetkama i staklom ograđeni dio sudnice

Otuda mu se pruža prilika da razmijeni koju riječ sa suprugom Tatjanom: “Obećala si mi”, kaže kroz otvor. "Da, ostat ću jaka", odgovara ona. Orlov ima sedamdeset godina.

"Ovo je signal svima nama”

Svi oni koji nisu mogli ući u sudnicu čekaju ispred zgrade suda. "Ovo je signal svima nama", kaže obiteljski prijatelj Orlova: "Da se nisi usudio biti protiv onoga što radimo. To je osuda protiv riječi, protiv mišljenja. Trebali bismo shvatiti što nam svima prijeti", kaže on.

Mlada žena s kosom ofarbanom u šareno stoji sa suzama u očima. Ne radi se samo o Olegu, već i o njezinoj budućnosti, kaže ona. „Ali ja ne odlazim, ja ostajem u mojoj zemlji. Znam da će se jednog dana ovdje sve promijeniti. I želim biti tu", kaže ona.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu