Na ulicama Teherana, glavnog grada islamske republike Iran, može da se kupi štošta: alkohol, droga, seks, zdravi bubrezi, čak u novorođenčad. "To da se na ulicama Teherena prodaju bebe nije ništa novo. Samo je postalo učastalije. Očajni ljudi ne prodaju samo svoje organe, već i svoju decu", kaže 32-godišnja aktivistkinja Šiva Nazar Ahari u razgovoru za Dojče vele.

Šiva živi u Teheranu i već godinama se bori za prava žena i djece. Primjećuje da se o toj temi poslednjih mjeseci sve više govori u iranskom društvu: „Ono što je novo je uticaj socijalnih medija i građanskog novinarstva. Sada svako može prodaju svog djeteta da dokumentuje i širi na internetu."

Sredinom oktobra Habibolah Masudi Farid, zamjenik šefa državne dobrotvorne organizacije, potvrdio je ono o čemu se mjesecima piše, ne samo na internetu, već i u ozbiljnim novinama: ima roditelja koji trguju sa svojom djecom. Farid dodaje: „To se proširilo na čitavu zemlju." Kao razlog, Farid novodi povećano konzumiranje droga, posebno među majkama.

Tržište bebama u okolini porodilišta

Majke ovisnice ili one koje su bez krova nad glavom, kao i prostituke, prodaju svoju tek rođenu djecu, nedaleko od porodilišta, u centralnom i južnom dijelu grada, kazala je u septembru Fatemeh Danešvar, iz gradskog vijeća Teherana. Ona je upoznata i sa cijenama: za dijete se plaća između 25 i 50 evra. Djecu kupuju prosjačke i narko bande, 

"Bebe su često HIV-pozitivne ili i same zavisne od droga. Mnoge od njih nažalost ne žive dugo”, nastavlja Fatemeh Danešvar. Ona od stanovnika zahtijeva da prosjacima sa malom djecom ne daju novac. Umjesto toga građani bi trebalo da obavijeste nadležne službe. Bahareh iz Teherana ne razumije takav zahtjev: „Svakog dana na ulicama viđam na desetine žena sa jako loše obučenom malom djecom ili bebama. Da li su službe slijepe, da mi moramo da ih zovemo?", pita se mlada majka u razgovoru za Dojče vele. „Ima ih na sve strane."

Mnoge žene beskućnice govore sa snažnim dijalektom, primjećuje Bahareh. „Sve kažu da su u Teheran došle u potrazi za boljim životom, neke sa porodicama, neke bez muževa".

Trgovina drogom: biznis koji cvjeta

Glavni grad Irana, sa oko 14 miliona stanovnika, kao ekonomski centar privlači veliki broj nezaposlenika iz siromašnih dijelova zemlje. Mnogo novoprodošli se brzo razočaraju. Iranska ekonomija stagnira već godinama. Nade, da će nakon ukidanja međunarodnih sankcija – nakon potpisivanja sporazuma o nuklearnom naoružanju 2015. godine – privreda da dobije novi zamah, do sada se nisu obistinile. Izvoz nafte je, doduše, u oktobru bio tri puta veći nego u istom mjesecu 2015. godine.

Nove zvanične brojke pokazuju koliko je situacija dramatična posebno za mlade koji su u potrazi za poslom. Država bi trebalo svake godine da otvori 1,2 miliona novih radnih mjesta, samo da bi na radno tržište uključila mlade ljude. Međutim, otvorena je tek polovina potrebnih radnih mjesta. Ženama je posebno teško. U pojedinim dijelovima zemlje nezaposleno je oko 70 procenata žena. Onaj ko dođe u Teheran i ne nađe posao, ide da prosi, prodaje svoje tijelo ili ulazi u poslove sa drogama.

Trgovina drogom je i pored smrtne kazne bizniz koji cvjeta. Prema podacima Štaba za borbu protiv droge, dnevno oko stotinu ljudi počne da konzumira drogu, od kojih 70 odsto postaju ovisnici. Prema zvaničnim podacima, od ukupno 80 miliona stanovnika, procjenjuje se da ovisnika ima oko tri miliona, od toga devet odsto žena. Broj žena ovisnika se u poslednjih deset godina udvostručio. One prije svega konzumiraju jeftinu sintetički drogu metamfetamin, poznatu kao „kristal met". Nakon opijuma to je druga omiljena droga u Iranu.

Bez povjerenja u nevladine organizacije

„Nije svaka majka ili porodica koja bebu ili malo dijete nudu na prodaju, ovisna o drogama", naglašava Mahud Lotfi iz nevladine organizacije „Za dječija prava" iz Teherana. „Mnoge porodice su ekstremno siromašne. Očajne su. Prodaju djecu, nadajući se da će ona tako imati bolju budućnost. Djeca međutim često završavaju u prosjačkim bandama ili postaju ulični radnici."

Te probleme vlasti nisu u stanju same da riješe, smatra Šiva Nazar Ahari. Aktivistkinje poput Šive koje se bore za prava žena i djece, vlasti ne tolerišu. Šiva je više puta hapšena. Zbog "širenja propaganda protiv sistema” skoro čitavu 2010. godinu je provela u zatvoru. Nije mogla da nastavi studiranje. Ipak ne želi da odustane. Ona radi samo sa nevladinim organizacijama koje su aktivne u najsiromašnijim gradskim četvrtima, koje se zalažu za prostituke, uličnu djecu i ovisnike o drogama.

„Moramo veoma pažljivo da radimo i da izbjegavamo sve što vlastima ne odgovora. Svaka organizacija koja nije pod vladinim okriljem je nepoželjna. Ali vlada bi morala da nam vjeruje. Mi samo želimo da pomognemo."