Skladištenje radioaktivnog otpada u Hrvatskoj više se ne može odgađati – u iduće dvije godine bit će tako prihvaćeno oko 2.400 tona dotične materije iz nuklearne elektrane Krško. Lokacija privremenog skladištenja do 2050. godine bit će najvjerojatnije Trgovska gora, točnije jedno tamošnje bivše vojno skladište streljiva, par kilometara udaljeno od Dvora na Uni i granice RH s Bosnom i Hercegovinom. Potonja činjenica, međutim, razlog je uznemirenosti u susjednoj zemlji, odakle već neko vrijeme dopiru prigovori da je Hrvatska ipak već trebala uključiti BiH u sigurnosno istraživanje lokaliteta.

Hrvatska, kao 50-postotna suvlasnica nuklearne elektrane u Sloveniji, u svakom slučaju mora obaviti završnu ekspertizu o kojoj će obavijestiti bosansko-hercegovačku vlast i nadležne ustanove. Uslijedit će primjedbe i propitivanja, ali dotad smo odlučili saslušati stručna mišljenja u državama na obje strane rijeke Une. „Najprije valja reći da je posrijedi odlaganje niskoradioaktivnog i srednjoradioaktivnog otpada, što znači da je potencijal njegove štetnosti već relativno nevelik", rekao nam je Davor Grgić, profesor na Zavodu za visoki napon i energetiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Zaštita veća od teorijski potrebne i propisane

„Procedura isključuje oba moguća načina zagađenja. Prvi je kontaminacija", nastavio je, „jer taj materijal ne može doći u kontakt s ekosferom. Zatvorit će ga, pretvoriti u imobilizirani oblik, a ništa od toga inače nije u tekućem stanju ni plinovito." Naime, otpad će se smještati u čelične bačve koje će, zavarene, biti potom slagane u armiranobetonsku kocku osnovice metar i pol, te zalivene betonom i poklopljene također armiranom pločom. Grgić napominje da povrh svega ne može biti ni tzv. shine-efekta ili zračenja, s obzirom na opisani štit i jedan do dva metra debele zidove vojnog skladišta.

„Dodatno je tu i razmjerno velika udaljenost od naselja i voda. Procjenjujem da je zaštita veća od teorijski potrebne i propisane bilo gdje u svijetu. Taj otpad je zasad u Krškom, 50 metara od Save, a Slovenci će svoje odlagalište sagraditi 200 metara od Save, u silosima na dubini 50 metara, ispod razine podzemnih voda i nepropusnog sloja pod njima. Trgovska gora odabrana je iz užeg skupa drugih lokacija na tragu onodobnog jugoslavenskog nuklearnog programa koji je zamišljen daleko šire i ambicioznije", prisjeća se ovaj stručnjak za atomsku energiju, bivši predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva.Koliko je opasan nuklearni otpad iz Krškog koji bi mogao završiti na granici između Hrvatske i BiH?

On smatra da je Trgovska gora, tj. uži lokalitet Čerkezovac, odabran među ostalim zbog gotove infrastrukture, a napravljena su i neka početna namjenska istraživanja. „U svakom slučaju", zaključio je on, „govorimo o kapacitetu prikladnom za odlagalište kakvo bi se projektiralo na rok od više stotina godina, a ne samo za ovakvo odlagalište koje mora poslužiti par desetaka godina. Konačno, treba reći da će se tamo obavljati stalni ekspertni nadzor, unutarnji i međunarodni, po svim propisima, savjetodavno i regulatorno." Konačno, upitali smo ga i za mišljenje o prigovorima iz Bosne i Hercegovine.

Lako se mogao izbjeći dojam o isključenosti BiH

Davor Grgić odgovorio nam je kako razumije oprez, ali da smatra kako se previše sumnjičavosti potiče oko predmeta koji uopće nije tako diskutabilan, dok se zanemaruju neki drugi: „Mislim pritom npr. na postojeće izuzetno zagađenje koje u Hrvatsku dopire iz rafinerije nafte u Bosanskom Brodu." Ipak, prema našem saznanju, prigovori iz BiH tiču se ponajprije hrvatske jednostrane pripreme projekta. Iz susjedne zemlje još uvijek nisu upućene apriorne konkretne optužbe za neku vrstu rizika ili moguće štete, vezano uz podzemne vode ili seizmiku ili nešto slično, ali jesu zbog pripremno-proceduralnih razloga.

„Uvjeren sam da se to moglo bolje izvesti, da se lako mogao izbjeći dojam o isključenosti BiH iz procesa", za DW je rekao Neđo Đurić, sveučilišni profesor geologije i član državnog Ekspertnog tima zaduženog za pitanje skladištenja hrvatskog otpada na Trgovskoj gori. Ispričao nam je da su razgovori o tome počeli još prije više od dvije godine, ali se pokazalo kako RH nema namjeru obazirati se na želju BiH da aktivno sudjeluje u geološkim te drugim istraživanjima lokaliteta i njegove okoline uz međudržavnu granicu.

„Ne sumnjamo u stručnost hrvatskih kolega koje otprije znamo, naravno. Ipak, ovako nam preostaje samo da odvojeno istražimo tamošnji jedinstveni stijenski masiv, svatko sa svoje strane, pa da na kraju usporedimo nalaze te definiramo korelacije. Također, istražit ćemo hidrogeološke karakteristike terena s obzirom na sliv rijeke Une. Kad se opet sastanemo, doći ćemo valjda do nekakvog zajedničkog zaključka, ili nam u protivnom prijeti ono najmanje poželjno – međunarodna arbitraža, odnosno pravni put za rješenje spora", mišljenja je Đurić.

Političari će izazvati suštinski nepotrebne komplikacije

Taj bivši ministar urbanizma, građevinarstva i ekologije u vladi entiteta Republika Srpska, te predsjednik Odbora za zaštitu životne sredine, napominje da bi se oko spomenutih pozicija najprije trebala pobrinuti – državna politika. „Nažalost, vidim da to i jedni drugi izbjegavaju", dodaje Đurić, „i bojim se da će takav stav rezultirati suštinski nepotrebnim komplikacijama, a bilo je dovoljno vremena za njegovu korekciju. U pitanju je osjetljiva tema, skladište se gradi nadomak našoj granici, a i Hrvatskoj je sad teško da odustane, jer dugo je koncentrirana na Trgovsku goru."

Na finalne odgovore neće se još dugo čekati i to je jedino zasad posve izvjesno, uz obavezu RH na preuzimanje dijela otpada. U bivšoj kasarni Čerkezovac tako će vjerojatno završiti, pored onog iz Krškog, dodatni tzv. institucionalni radioaktivni otpad iz Hrvatske, točnije iz njenih medicinskih ustanova i znanstvenih instituta, itd. Ta se materija dosad pohranjivala u krugu zagrebačkog Instituta „Ruđer Bošković", oko čega nitko nije podizao naročitu buku. Rješenje za buduće skladište odjeknulo je u samoj RH, ali i prekogranično, a tek će se vidjeti kad će se i kako taj žamor slegnuti.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu