Mediji euforično kokodaču o skupoći i gužvama.

Dosta je bilo zajebancije, država i obrazovanje za čovjeka poručuje djeci. Ohladite srce i zagrijte stolicu. Glave u kalupe! Gdje uđe slavuj da izađe papagaj. Kičma se krivi dok je mlada. Zdravlje nacije na uši ulazi. Uči da bi se zaboravio. Poglupi po naređenju!

Od kuće do škole,
od škole do kuće
uvijek se zubima
cvokoće, zvekeće.
Škola, škola, e pa šta je
Ako je škola nije rak.
Škola, škola, pa neka je
Nek se boji svaki đak.
Veju veju strahulje
mrz po tabli šara
nova školska godina
staru pamet stvara
Od kolijevke pa do roba
provelo te školsko doba.

U zemlji šupljaka na krdovitom Balkanu

Prvi je ponedjeljak septembra, prvi dan jeseni. Počinje još jedna školska godina, uprkos zdravom razumu. Pozicije bestselera u izlozima knjižara zauzele su knjige s malim brojevima na koricama i velikim ciframa na fakturama - tzv. udžbenici. Zašto knjižari koji prodaju čitanke ne nose gas-maske? U dvadeset i kojem vijeku će djeca shvatiti da su hrabrija od svojih nastavnika i sve te kupusare raskupusati na početku umjesto na kraju školske godine?

Vaspitavati znači živjeti kao uzor, sve ostalo je dresura, rečeno je.

Kakvi su uzori kukavice koje iz godine u godinu savijaju vratove i poginju glave pred samovoljom direktora i ministara i protiv svoje pameti i znanja upućuju roditelje i djecu na udžbenike odštancane ispod čekića korupcije? Kakvi su uzori čekači penzija kojima su zimnice, regresi i plate veći razlog za štrajk od gnjilih nastavnih programa prilagođenih standardima i potrebama devetnaestog vijeka? Kome svijetle prosvjetari u tri škole pod jednim korovom? Kakva je to božanska visina s koje mogu mirno gledati u oči pokradenoj i prevarenoj djeci?

CRVAVA BAJKA

Bilo je to u nekoj zemlji šupljaka
na krdovitom Balkanu,
utrnule su đačkom smrću
oči prvaka
u jednom danu.

Iste su godine
svi bili rođeni,
isto su im tekli predškolski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani
i svi upisani u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji šupljaka
na krdovitom Balkanu
utrnule su đačkom smrću
misli prvaka
u istom danu.

Četrdeset i pet minuta
klimaće se glava snena.
U đačkoj klupi
četa malena
slušaće zadatke teške:
koliko može
car gdje ide pješke...
i tako redom.

Misli će im biti ukalupljene
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležaće bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih novčanica
i kovanica sjajnih
za užinu i crveni krst
i osiguranje i časopise
stiskaće u dnu džepova.

A činilo se svakom
da će dugo
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve igre dječije
ne posvršava.

Bilo je to u nekoj zemlji šupljaka
na krdovitom Balkanu
utrnule su đačkom smrću
misli prvaka
u istom danu.

Djece redovi cijeli
uzeli se za ruke
i sa školskog dvorišta
u razrede pošli mirno
kao da škola nije ništa.
Glavica redovi cijeli
istog su časa uveli
U holu mračnog ćoravišta.


Autor: Nenad Veličković
Odgovorna urednica: Marina Martinović