To da predsjednički kandidati i njihove stranke u SAD-u ne zastupaju u svim pitanjima iste pozicije nije ništa neuobičajeno, već je sasvim normalno. Normalno obje strane pokušavaju izgladiti ove razlike koliko god mogu - najkasnije kada se slegne prašina nakon kampanje za stranačke predizbore i počne nacionalna kampanja.

Čak i kada pojedini članovi stranke imaju ozbiljne dvojbe o kandidatu – kao što je to bio slučaj kod republikanaca i njihovog veoma konzervativnog kandidata Barry-ja Goldwater-a 1964., ili kod demokrata i njihovog veoma progresivnog Georg-a McGovern-a 1972. godine, stranke i kandidati su u najmanju ruku formalno radili skupa. Upravo s obzirom na ovu pozadinu politolozi smatraju da je trenutna nesloga između republikanskog predsjedničkog kandidata Donald Trumpa i njegove stranke do sada neviđena. 

Sukob od samog početka

„Nalazimo se u nepoznatim vodama", kaže Scott Lucas, profesor za Američke studije na britanskom Univerzitetu u Birminghamu. I bivši direktor „Rothermere American Institut" na Univerzitetu Oxford, Nigel Bowles, kaže da je jaz između Trumpa i njegove stranke besprimjeren u poslijeratnoj istoriji. 

Ono što je vrijedno pomena u dugotrajnom sukobu između Trumpa i Republikanske stranke nije samo to da se ona odvija u javnosti posredstvom svih kanala i mreža – ponajčešće preko Twittera. Vrijedno pažnje je i to da taj sukob za sve one, koji su pratili predizbornu kampanju unutar republikanaca, ni u kom slučaju nije iznenađujući.

U osnovi su Trump i rukovodstvo Republikanske stranke u sukobu od početka kampanje. Od početka je Trump više puta prijetio svojoj stranci da će nastupiti kao nezavisni kandidat ukoliko bude imao osjećaj da se establišment prema njemu ne odnosi na fair način.   

Gledano iz ugla stranke, Trumpova cjelokupna kampanja je kod brojnih članova partije izazvala zaprepaštenje. On je brojne vodeće republikance dezavuirao – mnogo prije objavljivanja video snimka sa njegovim spornim izjavama o ženama, što je dovelo do toga da su se i republikanske vođe poput Paula Ryana i Johna McCaina javno od njega distancirale.

„Video sa ponižavajućim izjavama o ženama je bio samo katalizator koji je konflikt gurnuo u prvi plan", kaže Lucas. Razlog zbog kojeg je republikansko vodstvo sada prekinulo vezu sa Trumpom je jednostavan i zove se strah. Predsjednik Predstavničkog doma, Paul Ryan, i njegov kolega iz Senata, Mitch McConnell, strahuje za republikansku većinu u Senatu i u Predstavničkom domu.

„Oni se koncentriraju na tu većinu jer su skoro ubijeđeni da će Trump izgubiti", kaže direktor Rothermera Nigel Bowles. „Brojni republikanski senatori i poslanici polaze od toga da će rezultati glasanja u njihovim saveznim državama biti tijesni i strahuju da bi ih Trump mogao povući sa sobom", dodaje Lucas.

Drugim riječima: Stranačko rukovodstvo je odustalo od operacije Trump i preorjentiralo se na ograničavanje štete. Ipak i ova namjera bi se mogla ispostaviti kao neuspjeli pothvat jer Donald Trump je na Republikansku stranku – jednu izrazito krhku konstrukciju – djelovao kao kugla za rušenje.  

Tri različite grupe

Od 1970. je stranka prema procjenama promatrača podijeljena u tri različite frakcije. To su dobrostojeći republikanci, koji se prije svega interesiraju za ekonomska pitanja i smanjenje poreza. U drugu spadaju protestanti. I u konačnici još i pripadnici radničke klase bijelaca, čiji je lični dohodak proteklih desetljeća smanjen. Ove tri frakcije doduše imaju zajedničku osnovu, ali njihovi interesi se često razlikuju. 

„Nema teoretskog ili istorijskog razloga vjerovati da će ovaj savez dugoročno ostati stabilan. Nije čudo to što se stranka sada nije raspala. Čudo je to da je taj proces toliko dugo trajao", kaže Bowles. 

Učinak Ronalda Regana

Ekspert za SAD Scott Lucas dodaje: Republikanska stranka je već duže od jedne generacije podijeljena organizacija – nejedinstvena u ekonomskim i socijalpolitičkim pitanjima. „Učinak Ronalda Regana se sastojao u tome da je on bio u stanju održati stranku zajedno unatoč ovim sporovima."

Pod rukovodstvom Ronalda Reagana (1981. – 1989.) Republikanska stranka je dva puta za redom pobijedila u utrci za Bijelu kuću. Ipak ono što je republikanska ikona uspjela, Donald Trump sada pretvara u suprotnost. Njegova kampanja je usmjerena samo i jedino na mobilizaciju radničke klase bijelaca. Jedan drugi dio birača, koji je podržavao republikanace, se pak okreće od stranke. A izvan pažnje ostaje i grupa neopredijeljenih glasača, kako naglašavaju analitičari.

U Lucasovim očima Trump time zloupotrebljava svoju stranku: „Ali republikanci su tu zloupotrebu omogućili. Oni su jednostavno podcijenili Trumpovu sposobnost da mobilizira određenu manjinu." Bowles na to dodaje: „Prilično je jasno ko ovdje djeluje rušilački. Prilično je jasno da je Donald Trump arhitekta ovog kolapsa. Srednjoročno gledano postavlja se pitanje da li će se Republikanska stranka moći ponovo udružiti. Ja to smatram vjerojatnim."