Već je sam izbor Donalda Trumpa signalizirao kraj moralne vladavine Amerikanaca nad svijetom. Ton, koji je naredni dan u pozdravnom govoru izabrala kancelarka Angela Merkel, slijediće sve ostale zemlje demokratskog svijeta. "Njemačka i Amerika povezane su zajedničkim vrijednostima - demokratijom, slobodom i poštovanjem zakona, posebno pravom na dostojanstvo i život dostojan čovjeka neovisno od porijekla, boje kože, vjere, pola, seksualne orjentacije ili političkih stavova", rekla je Angela Merkel. Na bazi tih vrijednosti, ona je budućem američkom predsjedniku ponudila usku saradnju. Elegantnija "deklaracija nezavisnosti" nije zamisliva.

Ovakav razvoj situacije nije samo zasluga Trumpa. "Američki ekcepcionalizam " (op. red. shvaćanje prema kome se neka zemlja ili kultura odlikuje samo za nju specifičnim karakteristikama zbog kojih se na nju ne mogu primjenjivati "opća" pravila ili kriteriji koji se inače koriste za druge) - dakle ta posebna pozicija Amerike je odavno prešla svoj zenit. Možda već sa prvom Zaljevskim ratom  - pod vladavinom predsjednika Georgea Herberta Walkera Busha. I okončanje "hladnog rata, njemačko ujedinjenje, uspon (i pad) Evrope kao i uspon Kine već su zbacile SAD sa njenog trona. Smrtnu štetu je Sjedinjenim Državama ipak pričinila druga Busheva vlada, i to u toj mjeri da ni Obama nije mogao popraviti nanesenu štetu. Obama je bio takav da mu se moralo ukazati lično poštovanje, dok sa Trumpom to nije slučaj. Veza je prekinuta, jedna era okončana i više se neće vratiti

Na koncu ostaje da se vidi u kojoj mjeri ćeTrump biti ratoboran. Provokacijima i preventivnim djelovanjem moguće je stvari dovesti pred svršen čin: Nuklearni deal sa Iranom daje prostora za stvaranje potencijalnog kriznog žarišta. Na scenu sada stupaju Rusija i Kina, koje nemaju manji autoritet od SAD. To nije neprimjereno da se kaže. A ako se njihovo vođstvo pokaže i dokaže, oni će zadobiti još veću moć. Dobar primjer je rano upozorenje koje je Kina odaslala Trumpu, tražeći od njega da se pridržava pariškog Sporazuma o klimi. Svjetski poredak sada dobija nove čuvare.

Podjele nezaustavljive

I u unutrašnjosti SAD se polako razvija paralelna dinamika. Savezna vlada je temelj američkog života još od tridesetih godina 20-tog  stoljeća - u moralnom pogledu još od borbe za građanska prava. Ovaj temelj se sada ljulja. Po pitanjima abortusa, zdravstvene zaštite, okoliša, državnog školstva i mnogih drugih stvari zemlja će se podijeliti. Jaz i razlike u platama će se produbiti, minimalne nadnice će u nekim saveznim državama porasti, u drugim ne.

Savezna država New York i grad Los Angeles već su odbile da sarađuju u masovnim racijama uperenim protiv useljenika. Pošto vlade pojedinačnih saveznih država provode izbore u SAD-u, prava na glasove će biti podijeljena u zavisnosti od aktuelne političke podjele. Sve to će pojačati i održati ukupnu podjelu - dok to ne zaustavi ili ublaži neki naredni pokret za građanska prava. Ako ga ikada i bude.

Legitimnost američke vlade kao demokratske počiva na širokom prihvatanju i poštivanju Ustava, koji je posebno modifikovan i dorađen kao rezultat građanskog rata. Danas međutim svaka institucija u okviru takve strukture može biti dovedena u pitanje. Američki Senat daje Kaliforniji podjednaku težinu kao i svakoj od 21 savezne države, koje kad se zbroje nemaju više stanovnika od najmnogobrojnije Kalifornije.

U Predstavničkom Domu je partija, koja kontrolira pojedinačne savezne države, zastupljena nadporcionalno visoko - takva iskrivljena slika vodi ka tome da republikanci dominiraju u Predstavničkom domu. Electoral College (gremijum izbornika) malim saveznim državama daje veću težinu i na taj način četiri od pet velikih i mnogoljudnih saveznih država sprječava da imaju aktivnu ulogu u predsjedničkim izborima. Savezni sudovi potpadaju pod uticaj anti-federalnih desnih ekstremista. 

Trump nije sam stvorio takav sistem, ali znao je brzo da ga iskoristi. Sve to ukazuje na povratak ka konfederalnom sistemu - nečemu što je oprobano već dva puta u istoriji SAD i od čega se odustalo nakon drugog pokušaja ali tek nakon dugog i brutalnog rata.

Strah i bijes među manjinama

Potencijal za konflikte je veliki. U New Yorku demonstranti već osporavaju legitimnost izbora Trumpa za predsjednika. Široko je rasprostranjeno mišljenje da je američki izborni sistem izmanipulisan. Strah i bijes vlada u zajednicama migranata, Afroamerikanaca, Latinoamerikanaca, LGBT-populacije, u kojima demokrati imaju uporište. Tendencija je da ove kategorije ljudi, koje nisu bogate, imaju u najbogatijim državama najveću političku težinu: na obje američke obale i u Ilinoisu. Tamošnje dominatne političke snage i snage u unutrašnjosti zemlje gledaju jedni na druge sa prezirom. Među njima se pojačava geografska polarizacija i razlike u identitetu.

Koliko dugo će još opstati država, ako njene savezne zemlje nastupaju kao politički centri moći? Građani bivšeg Sovjetskog Saveza i Jugoslavije su doživjeli, kako se brzo može razbiti državna zajednica. Evropljani posmatraju kako EU pred njihovim očima dobija sve više pukotina. 

Od toga su Sjedinjene Američke Države još uvijek daleko. Ustav je snažna poveznica. Ali, hoće li to tako i ostati, ako reakcionarni elementi, koji su u usponu, uspiju sprovesti svoju volju u svemu što ih plaši i od čega se gnušaju?

 

Politički ekonomista James K. Galbraite predaje na Texsas-Univerzitetu u Austinu. Napisao je knjigu "Ponovo osmisliti ekonomski rast -  Šta privreda mora naučiti iz kriza? Njegov otac je poznati američki ekonomista John Kenneth Galbraith.