1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Dobar policajac, loš policajac??

Matthias von Hein
1. august 2018

Čini se da se odnos Donalda Trumpa prema Iranu bazira na igri zastrašivanja i izlascima u susret. No za razliku od Pjongjanga to u Teheranu neće funkcionirati, smatra Matthias von Hein.

USA Donald Trump Ausstieg aus Atomabkommen mit dem Iran
Foto: picture-alliance/abaca/D. Olivier

Svako, ko s vremena na vrijeme pogleda krimić, poznaje princip "dobar policajac, loš policajac". Sa Donaldom Trumpom je ovaj princip sada pronašao put u međunarodnu politiku. I to sa jednom osobitošću: Donald Trump utjelovljuje istodobno i dobrog i lošeg "policajca".

U slučaju Sjeverne Koreje je ova  - prirodom data? namjerno inscenirana? - podvojena ličnost ipak dovela do održavanja samita sa međunarodno maksimalno izoliranim diktatorom jedne komunističke nasljedne monarhije čak i ako se do sada može reći malo toga o rezultatima.

U slučaju Irana čini se da Trump želi slijediti sličan scenario. Prijeteća kulisa i stvoreni stres su već ogromni: Prijetnje posljednjeg duela na Twitteru nisu još isčezle.

Prije svega: Skoro tri mjeseca nakon američkog izlaska iz Joint Comprehensive Plan of Action, kratko JCPoA, nazvanog Sporazum o atomskom razoružanju, iranska ekonomija je već teško pogođena - i unutarpolitički pritisak je ogroman sa skoro svakodnevnim demonstracijama u cijeloj zemlji. Još prije nego što uopće naredne sedmice stupe na snagu američke financijske sankcije vrijednost iranske valute je masovno smanjena - samo u posljednja dva dana za skoro 20 posto. Službenici američkog Ministarstva vanjskih poslova, kao i Ministarstva financija su se digli na noge kako bi cijelom svijetu jasno poručili kakve bolne posljedice bi mogao imati uvoz iranske nafte nakon 4. novembra. Posljedica je da se prekinu narudžbe. Izvoz nafte je od životne važnosti za iransku državu. I sve otvorenije se kristalizira sljedeće: Pritisak SAD nema za cilj samo promjenu iranskog ponašanja. Prije se čini da teži promjeni režima.

Matthias von Hein

No sada promjena kursa: Trump postaje dobar policajac. Preko Twittera predlaže sastanak sa iranskim predsjednikom Rohanijem - "bez preduvjeta". Igra sa zastrašivanjem i izlaskom u susret možda funkcionira u sektoru nekretnina i možda je uspjela i u slučaju Sjeverne Koreje. No u slučaju Irana šanse za uspjeh su loše. Prvo Trump je već ranije tražio razgovor sa Rohanijem - prema iranskim navodima osam puta na marginama zasjedanja Generalne skupštine UN-a prošle godine. Drugo, američka administracija govori različitim glasovima. Ministar vanjskih poslova Mike Pompeo primjerice navodi uvjete za održavanje jednog takvog samita.

Treće Iran nije ni blizu izoliran kao Sjeverna Koreja i Rohani upravo iza sebe ima putovanje po Europi. Četvrto Rohaniju nisu potrebne fotografije sastanka sa Trumpom za propagandne ciljeve ili za svoj politički ego: religijski vođa Ali Khamenei bi čak od jednog takvog samita sa Trumpom mogao napraviti više problema nego ih riješiti. I s obzirom na to peto: Zašto bi Rohani pregovarao sa SAD o novom atomskom ugovoru kada je Trump upravo povrijedio postojeći i izašao iz njega? Zbog toga je i iranska reakcija sljedeća: Prije jednog takvog sastanka SAD bi morale priznati Sporazum o atomskom razoružanju koji su napustile u maju, naveo je Teheran. 

Čak i ako bi Dealmaker-in-Chief zaista imao pravi interes za dogovorom sa Iranom. U najmanju ruku ministar vanjskih poslova Pompeo i savjetnik za sigurnost John Bolton se čine skloniji tome da Iran prislile na kapitulaciju. U vezi sa tim se isplati pogled u natrag: Prije skoro tačno godinu dana je John Bolton - tad još uvijek nije bio savjetnik za sigurnost - predočio detaljni plan za izlazak iz Sporazuma o atomskom razoružanju.

U tom prijedlogu se nalazi sljedeća rečenica: "Iran nakon izlaska (SAD-a - op. red.) iz JCPOA vjerojatno neće težiti daljim pregovorima. No administracija bi tu mogućnost retorički mogla držati otvorenom".

U principu bi bilo dobro kada bi između Washingtona i Teherana bio uspostavljen dijalog. Jer u sadašnjoj toksičnoj atmosferi bi zaista pogrešna kalkulacija u brojnim konfliktnim tačkama između Sirije, Jemena, Iraka i Hormuškog tjesnaca mogla voditi do katastrofe. Možda bi se kontakt mogao uspostaviti potpuno klasično preko diplomatskih kanala koji su proteklih mjeseci sistematski prekinuti. I to održivo i zrelo promišljeno, ne kao fusnota na marginama press konferencije. 

 

Preskoči naredno područje Više o ovoj temi