15. jula 2016. godine sve se promijenilo. Za ljude u Turskoj, ali i za mnoge u Njemačkoj. "Imamo slučajeve gdje su najbolji prijatelji nakon puča postali neprijatelji. Stalno slušam o parovima koji su se razveli. To su dimenzije koje prije toga niko nije mogao zamisliti", kaže Serap Gueler, zastupnica CDU-a u parlamentu njemačke savezne zemlje Sjeverna Rajna-Vestfalija koja je dijete jednog turskog useljenika.

Kao i svaka dijaspora i turska zajednica u Njemačkoj je raznovrsna. Njeni članovi su žene i muškarci, studenti i penzioneri, homo i heteroseksualci, ateisti i vjernici, nezaposleni i oni sa najvišim primanjima. No čini se da od 15. jula prošle godine postoje još samo dva tabora. "Ranije su ovdje postojali aleviti, suniti i tako dalje. Sada postoji samo još crno i bijelo: Ili ste za ili protiv Erdogana. A ako se neko izjasni kao Erdoganov kritičar on je ili terorista, izdajnik zemlje ili biva optužen da se ulaguje njemačkoj zajednici", kaže Gueler.

"Prijetnje, uvrede, pogrde"

Političke rovovske borbe se vode i privatno i javno, pokušaji zastrašivanja i neprijateljstva su na dnevnom redu. Nedavno je David Schraven, šef istraživačkog centra Correctiv, izvijestio o prijetnjama smrću od strane turskih nacionalista protiv uposlenika njemačko-turske online platforme Özgürüz. Brojni reporteri su napustili projekt. "Boli kada novinar koji je pametan i angažiran kaže da mu je preopasno", objašnjava Schravan za Zeit. 

Dvije sedmice prije toga je odvjetnica i borac za prava žena Seyran Ates za "Deutschlandfunk" govorila o "jakoj politici zastrašivanja" od strane desničarsko ekstremnih "Sivih vukova" u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Sadašnja atmosfera ju podsjeća na 80-te godine. "Tada smo imali velike strahove prema islamističkim, desnonacionalističkim, ali i nacionalno-religijski pomiješanim grupacijama", kaže Artes. 

Serap Güler kaže da ona sama doduše nije dobijala prijetnje smrću, "za razliku od primjerice kolega u Bundestagu, koji su glasali za usvajanje rezolucije o Armeniji. Ali je stalno bila meta prijetnji, uvreda, pogrda prije svega na društvenim mrežama." Ona kaže da su osobe turskog porijekla mnogo više time pogođene nego njemačke kolege koje su kritizirale tursku vladu.

Najkasnije nakon pokušaja puča se izvještava o rastućem formiranju tabora u njemačko-turskoj zajednici - i postavlja se pitanje kako je moglo doći do toga da se usred Njemačke vode tako ogorčene svađe oko politike AKP koje idu toliko daleko da se zbog svega raspadaju obitelji. "Za mnoge je Erdogan neko ko je bolesnika s Bosfora ponovo izliječio i Turskoj konačno vratio značaj", objašnjava Gueler. "Uopće nećete vjerovati koliko mnogo ljudi podržava kada jedan turski političar poput Cavusoglua kaže da Njemačka mora posmatrati Tursku na ravnopravnoj razini inače će dobiti odgovarajući odgovor. Ljudi imaju potrebu za priznanjem i poštovanjem i Erdogan je u stanju udovoljiti njihovoj težnji." 

Propusti na njemačkoj strani?

Dugo ni jedan političar Turcima u Njemačkoj nije davao osjećaj da su oni važni Turskoj. Erdogan je taj vakum ispunio. No ni njemačka strana se desetljećima nije brinula o Turcima koji žive u Njemačkoj, kaže ova političarka CDU-a. "Brojni građani turskog porijekla su rođeni ovdje i ovdje socijalizirani. To je ispravno. No ovi ljudi su također doživjeli kako su se roditelji ili bake i djede osjećali zakinuto."

Nakon hapšenja dopisnika "Welt-a" Deniza Yuecela i sukoba oko mogućeg predizbornog nastupa turskih top političara u Njemačkoj, ton između Ankare i Berlina se zaoštrava iz sata u sat. Frontovi između kritičara AKP-a i njenih simpatizera su time još tvrđi. "Među pristalicama se sve percipira na sljedeći način: Gledaj, neko ko nas želi naučiti demokratiji sada misli da mora zabraniti nastupe. To je za mnoge dokaz da su njemački Turci sistematski ugnjetavani. To je naravno vrlo opasno i prema mom mišljenju ne koristi ni jednoj strani", kaže Guler.

Ona smatra da bi njemačka politika na iznadpartijskoj razini trebala razjasniti sljedeće: "Dok Deniz Yücel i brojni drugi novinari, koji su nepravedno u zatvoru u Turskoj, ne budu oslobođeni, ni jedan taj političar nije dobrodošao u Njemačku". No ova političarka smatra da bi zabrana ulaska u zemlju za ove političare bila kontraproduktivna. "To bi samo potaklo propagandu protiv Njemačke koja je u Turskoj prisutna", smatra ona. 

Gueler ne polazi od toga da će rovovi među njemačkim Turcima uskoro moći biti prevladani. Razloga za nadu je trenutno malo, kaže ona. "Ja sam i dalje zabrinuta", kaže ova zastupnica. Ona želi da se situacija smiri. "Bilo bi lijepo ako bih jednostavno prihvatili da ljudi mogu imati različita mišljenja".