Turska se oduvijek rado pozicionira kao posrednik između Istoka i Zapada te održava diplomatske odnose i s Evropskom unijom i sa državama Bliskog istoka. I u sporu između Sjedinjenih Država i Irana Ankara je više puta pokušala preuzeti posredničku ulogu – bez uspjeha. Vašington nije bilo moguće odvratiti od napada, a ni Teheran nije odstupio od svoje pozicije.

U najnovijim izjavama turskog ministra spoljnih poslova Hakana Fidana osjeti se i određena doza frustracije nakon diplomatskih napora posljednjih godina: rat je možda samo odgođen, rekao je Fidan. Pomenuo je telefonski razgovor koji je još krajem januara vodio sa Vašingtonom: „Nazvali su me usred noći“, rekao je Fidan. Odmah je, kaže, shvatio koliko je situacija već tada bila ozbiljna i hitno obavijestio predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. „To su bili vrlo mračni trenuci. Svake minute smo očekivali izbijanje rata ili prvi napad“, dodao je Fidan.

Složen sukob s više rizika

Ankara strahuje da bi rat s Iranom mogao brzo prerasti u širi regionalni sukob koji bi zahvatio cijeli region. Turska s Iranom dijeli granicu dugu oko 530 kilometara; zabrinuta je kako zbog humanitarnih, tako i zbog ekonomskih i političkih posljedica.

Turska sadašnji rat vidi kao složen konflikt s više rizika. Ekonomski strahuje od rasta već visoke inflacije, mogućih problema u opskrbi energijom i gubitaka u turizmu. Politički je zabrinjavaju neizvjesne promjene odnosa moći na Bliskom istoku, kao i moguće ponovno izbijanje sukoba s naoružanim kurdskim grupama u regionu. Zbog raketnih napada u Iranu i južnom Libanu Ankara takođe mora da računa s mogućim novim porastom broja izbjeglica iz obje zemlje.

Suzdržanost NATO-članice Turske

Do sada Iran nije napao ni vojnu bazu Inčirlik, koju intenzivno koriste američke snage, niti radarski centar NATO u anatolijskom Kurečiku. Jedna balistička raketa doduše je u srijedu presretnuta NATO-vim sistemom protivvazdušne odbrane. Iran je, međutim, naglasio da Turska nije bila meta napada. I izvori bliski turskoj vladi pretpostavljaju da se radilo o raketi koja je skrenula s kursa.

Turska zasad ostaje neutralna i od početka rata je još više intenzivirala diplomatske aktivnosti sa SAD, EU i državama Persijskog zaliva, pozivajući sve strane da se vrate za pregovarački stol prije nego što se rat dodatno proširi. Međutim, ti posrednički napori trenutno ne nailaze na odjek, kaže Sinan Ulgen iz istanbulskog Centra za ekonomske i spoljnopolitičke studije (EDAM). U ovoj fazi rata pregovori se još ne razmatraju, pa on tursku diplomatiju tumači kao pokušaj da se Ankara pozicionira za kasniji trenutak.

Prema izvorima iz vlade, Ankara već radi na formuli koja bi u određenom trenutku mogla dovesti zaraćene strane za pregovarački sto kao ravnopravne partnere. Turska se pritom nalazi u dilemi: kolaps režima u Teheranu mogao bi dovesti do nekontrolisanog haosa u njenom neposrednom susjedstvu. Ali i ako bi režim iz krize izašao ojačan, to bi moglo donijeti nove političke neizvjesnosti i sukobe.

Etničke napetosti i kurdski konflikt

Neki mediji već spekulišu da bi SAD mogle koristiti kurdske snage kao kopnene trupe u Iranu – što u Ankari izaziva veliku zabrinutost. Iako se militantna Radnička partija Kurdistana (PKK) u Turskoj smatra poraženom, a njena sestrinska organizacija Narodne zaštitne jedinice (YPG) u Siriji oslabljenim, naoružavanje iranskih kurdskih militantnih grupa moglo bi pokrenuti novu dinamiku u regionu.

Prema procjeni Ankare, to bi moglo ugroziti i proces približavanja između turske države i Kurda koji je započeo pod sloganom „Turska bez terorizma“. Zbog toga se etnički sukobi u i oko Irana smatraju najgorim mogućim scenarijem.

Novi izbjeglički talas?

Tokom rata u Siriji Ankara je već primila milione izbjeglica iz susjedne zemlje – uprkos velikim vlastitim ekonomskim problemima. Turska sada pokušava spriječiti ponavljanje takvog scenarija s ljudima koji bi mogli bježati iz Irana. Prema medijskim izvještajima postoje planovi za prihvatne kampove na iranskoj strani granice, a izgradnja graničnog zida prema Iranu posljednjih je godina znatno ubrzana.

Ipak, ni vlada ni stručnjaci trenutno ne očekuju nagli porast broja izbjeglica. Stručnjak za bezbjednost Sinan Ulgen podsjeća na iskustva iz Iraka i Sirije devedesetih i 2010-ih: tek kada su se u tim zemljama razvili građanski ratovi s više međusobno zaraćenih frakcija, dolazilo je do velikih izbjegličkih talasa.

Za sada granične vlasti ne bilježe veće pokrete stanovništva. Ako ipak dođe do masovnog bijega, ne očekuju se samo iranski državljani; procjenjuje se da bi se više od dva miliona avganistanskih izbjeglica koji trenutno žive u Iranu takođe moglo uputiti prema zapadu.

Tvit Ursule fon der Lajen izazvao bijes

Tvit predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen dodatno je potaknuo rasprave o mogućim novim migracijama prema Turskoj. U njemu je izričito pohvalila pripreme Erdogana za suočavanje s migracijom.

Mnogi Turci to su protumačili kao signal da EU ponovo želi pretvoriti Tursku u „tampon-državu“ ili „čuvara vrata“ koji bi po svaku cijenu trebao zaustaviti potencijalni izbjeglički val iz Irana kako bi Evropa ostala pošteđena. To što je šefica Evropske komisije tako naglašeno istakla saradnju u upravljanju migracijama potaklo je spekulacije o mogućim tajnim ustupcima Ankare koji bi Tursku mogli pretvoriti u krajnje odredište za milione ljudi koji traže zaštitu.