„Svak ko poznaje Tursku, kada dođe u glavni grad Kosova, osjećat će se kao kod kuće. Većina modernih zgrada, banaka, poslovnih objekata izgledaju poput onih u Istanbulu – gradile su ih turske firme. Aerodrom u Prištini također podsjeća na manju verziju aerodroma Ataturk u Istanbulu.'Turska je Kosovo, Kosovo je Turska' - ova izjava turskog predsjednika iz 2013. godine barem je vizuelno tačna.

Erdogan voli govoriti o tim temama. 'Mi moramo biti tamo gdje su nekada bili naši preci', rekao je on u novembru 2012. To je bio govor koji opisuje njegovu viziju budućnosti i motivaciju njegove vanjske politike.'Nas pokreće duh onih koji su utemeljili Osmansko carstvo', rekao je tada, a tako i danas misli. On sebe doživljava kao osnivača carstva."

Tako počinje reportaža uglednog njemačkog lista „Die Welt" posvećena Erdoganovoj namjeri da proširi svoj uticaj na Balkanu. U njoj se navodi i kako je širenje turskog uticaja najočitije na Bliskom istoku, gdje su turske trupe raspoređene u Siriji, Iraku i Kataru, dok se turska mornarica, koja je posljednjih desetak godina umnogome bolje naoružana, koristi se kao potencijalna prijetnja protiv Grčke, južnog Kipra i Izraela.

Na Balkanu i jugoistočnoj Evropi, piše još u „Die Weltu", kao nekadašnjem evropskom posjedu Osmanskog carstva, Erdogan želi ostvariti svoj uticaj, ali ne upotrebom oružja, već kulturnom i vjerskom promocijom, izgradnjom škola, studentskih domova, ulaganjima, kreditima... U Tirani se gradi ogromna džamija, čiju izgradnju finansiraju Turci, a biće završena 2019. I Vlada Rumunije 2015. godine je potpisala sličan sporazum s Ankarom za izgradnju također ogromne džamije, koja bi mogla da primi i do 2.000 vjernika. Obnavljaju se džamije i spomenici iz osmanskog perioda u Mađarskoj, a to slijede i investicije, poput gradnje autoputa u Bosni i Hercegovini, dok u Srbiji turski investitori grade 20 elektrana. Za Kosovo je Turska treći najvažniji trgovinski partner, a u Srbiji se ubraja među deset najvažnijih partnera. Najveća albanska banka i tamošnji Telekom su u turskim rukama. Sve su to poluge na temelju kojih Turska pokušava ojačati svoj uticaj na Balkanu, navodi se u „Die Weltu".

Uticaj Turske u silaznoj putanji

„Iz dobrog razloga bosanski muslimani imaju bliske veze s Turskom: oni su se osjećali napušteno u ratovima u bivšoj Jugoslaviji. U srcu Evrope su 1990-ih godinama masakrirani desetci hiljada civila, bez da je Zapad uspio to spriječiti. U očima mnogih Bosanaca i Hercegovaca se ta činjenica posmatra i u svjetlu toga da su žrtve uglavnom bilr ‘samo‘ muslimani. Osim toga, nakon balkanskih ratova tokom 1912. i 1913. godine, nekoliko miliona muslimana pobjeglo je u današnju Tursku."

Svoj uticaj Turci u BiH i na Kosovu koriste i za zatvaranje škola koje su bile zamišljene da odgoje i privuku turkofilnu generaciju u Evropi, a koje je osnovao Gulen.

No, taj uticaj i dalja ekspanzija još od 2016. godine u jugoistočnoj Evropi stagniraju. Razlozi su: pokušaj puča 2016., migrantska kriza 2015. i aktuelna ekonomska kriza u Turskoj.

„Izgradnja velike džamije u Budimpešti postala je nezamisliva nakon migrantske krize. Mađarski premijer Orbán, koji je najprije pristao na izgradnju, sada se pojavljuje kao spasitelj Zapada i on sebi iz političkih razloga ne može priuštiti džamiju. Upitna je i izgradnja džamije u Bukureštu, jer lokalni muslimani zemljište koje su dobili žele vratiti gradskoj upravi, jer bi njena izgradnja bila ‘previše skupa‘", piše kolumnista „Die Welta".

Zbog ekonomske krize nije jasno kako će vlada u Turskoj postići zadate ciljeve, poput planiranog ulaganja u Srbiju u visini od pet milijardi dolara. Erdoganov politički san o Balkanu bi mogao propasti, jer Kosovo, Bosna i Hercegovina i Albanija žele postati dio EU-a, koja tamošnjim zemljama može ponuditi više novca i bolju budućnosti od Turske, zaključuje se u tekstu „Die Welta". 

Hrvatski Agrokor sve više ruski

Agrokor iz Hrvatske, koji je bio jedan od vodećih trgovinskih koncerna u istočnoj Evropi, vjerojatno bi mogao pasti u ruke Rusa, piše „Frankfurter Allgemeine Zeitung".

„Budućnost najvećeg privatnog preduzeća u zemlji biće odlučena u novembru, kada će Vrhovni trgovački sud u Zagrebu odlučiti o nagodbi s povjeriocima. Sporazum, koji je potpisan u julu, predviđa da bivši glavni finansijeri trebaju postati suvlasnici Agrokora. Ako se tako i odluči, onda ovaj koncern preuzima ruska Sberbanka, koja je vlasnik gotovo 40 posto dionica, čime će postati najveći pojedinačni dioničar. A ruska VTB banka je vlasnik još oko osam posto dionica. Prema onome što se do sada moglo čuti, obje banke će pokušati doći do većinskog paketa dionica, a potom će pokušati prodati dijelove koncerna. Kao posebno atraktivan dio ovog preduzeća za potencijalne kupce je sektor za proizvodnju hrane u Agrokoru."

U tom sektoru, kako se dalje navodi, su mesna industrija PIK, Zvijezda, Jamnica i Ledo, a svi oni su tržišni lideri u najnovijoj državi članici EU-a i nekim susjednim zemljama, te bi mogli biti interesantni i za zapadne lance supermarketa. Njemački koncerni u Zagrebu, kako stoji u tekstu, „već kucaju na vrata". Zanimljivi sektori Agrokora za potencijalne kupce biće i preduzeća Belje i Vupik, veleprodaja i maloprodaja Konzumovih supermarketa i Tisak.

Iskusni konsultant Rainer Bizenberger, direktor konsultantske kompanije Alix-Partners, koja radi za Agrokor, smatra da preostala grupacija pak ostaje "sistemski važan konglomerat". Konstrukcija da je Agrokor "preveliki da bi pao“, ranije je nekoliko puta iznešena u javnosti. "Šta će se dogoditi sa Agrokorom zavisi od novih vlasnika. Jasno je pak jedno: mnoge kompanije imaju interes za kupovinu dijelova Agrokora, posebno strateški investitori", zaključuje Bizenberger u članku „Frankfurter Allgemeinea Zeitunga“.

Priredio: Faruk Šabanović

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android