Turska je u međuvremenu na granicu sa Irakom stacionirala 100 hiljada vojnika i ne isključuje mogućnost izvođenja veće vojne operacije protiv militantnih pripadnika Kurdske radničke partije. Borbeni helikopteri vraćaju se kasno noću u Diyarbakir kurdski grad na rijeci Tigris koji je istovremeno i najveća vojna baza turske armije na jugoistoku zemlje. Helikopteri su predhodno bili u potrazi za pobunjenicima PKK. Nadlijetali su kuće i ulice milionskog grada.

Otpor stanovništva

Ukoliko se u posljednjem trenutku ne riješi problem, borbeni helikopteri i avioni će uskoro iz Diyarbakira krenuti i prema sjevernom Iraku. Ovakve namjere nailaze na otpor stanovništva: “To su sve Kurdi koji će biti ubijeni. Pobunjenici u brdima su Kurdi, vojnici, pripadnici armije takođe su Kurdi. Mi to ne želimo. Mi smo protiv ulaska armije ali i napada PKK" , kaže jedan stanovnik ovog grada. Stanovnici Diyabakira su umorni od rata.

Nezaposlenost i siromaštvo

Oružani konflikt između PKK i armije traje već 23 godine. Rat im nije donio ništa, u protivnom: ovaj region je siromašan, u okruženju ne radi skoro niti jedna fabrika, stopa nezapsolenosti stanovništva dostigla je 50 posto. Rade još samo kafići, u gradu ih ima oko 750 u kojima nezaposleni muškarci svakodnevno provode vrijeme pijući čaj, igrajući domine i vodeći diskusije.

Većina ljudi u Diyarbakiru je skupo platila dugogodišnji konflikt, mnogi su izgubili kuće, polja, stoku i pokušavaju se snaći kako bi nekako preživjeli. Na pijaci u Diyarbakiru većina trgovaca su izbjeglice čija sela su spaljena i uništena. Eskalacija sukoba je posljednje što priželjkuju, kaže trgovac Veysi: "Proljevanje krvi mora prestati, mi želimo mir. Šteta je što ginu vojnici na obje strane. Želimo da konačno zavlada mir.”