„Uskoro ćemo obavljati molitvu sa sa našom braćom u Damasku“, rekao je 2012. godine tadašnji premijer Redžep Tajip Erdogan – ukazujući na skoro svrgavanje Bašara al-Asada. "On nema budućnost u Siriji", rekao je tada.

Tadašnja prognoza današnjeg turskog predsjednika se nije ostvarila. Umjesto toga, nakon ponovnog izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a, čak bi moglo doći do promjene u hladnim odnosima između Sirije i Turske.

Prema ocjeni sirijske vlade, zamisliva su dva suprotna scenarija: ponovno približavanje ili pogoršanje ionako loših odnosa između dviju zemalja.

"Zaštitnik regiona”?

"Normalizacija između Ankare i Damaska ​​zavisi od dinamike ličnih odnosa između Trumpa i Erdogana", objašnjava sirijski političar Ahed Al Sukari u intervjuu za DW.

Sukari, kao i sirijski diktator Bashar al-Assad, je pripadnik Baath partije i zamjenik je predsjednika Komiteta za međunarodne odnose u sirijskom parlamentu.

"Erdogan vidi Trumpov povratak kao prednost", smatra on. "On to želi iskoristiti za sebe tako što će se pozicionirati kao zaštitnik regiona i time steći političke, vojne i, prije svega, ekonomske prednosti."

Međutim, ako Trump izvrši pritisak na Ankaru, kao što je to učinio u svom prvom mandatu (2017.-2021. godine), to bi moglo dovesti do toga da Turska radije normalizuje svoje odnose sa Sirijom i njeguje odnose s Rusijom i Iranom, objašnjava on.

Pragmatične alijanse

Ankara od početka građanskog rata 2011. godine podržava sirijsku opoziciju. Ipak, nedavno su se pojavili signali približavanja šefova država dviju zemalja.

Iako je bio planiran sastanak dvojice predsjednika, do njega još nije došlo. "Kao dvije zemlje s muslimanskim stanovništvom, želimo da se ponovo okupimo što je prije moguće", rekao je Erdogan ovog ljeta.

U tursko-sirijskim odnosima još jedan lični odnos igra važnu ulogu: odnos Vladimira Putina i Erdogana.

Kremlj se ponudio kao posrednik u razgovorima između Damaska ​​i Ankare. Moskva se smatra najvažnijim saveznikom Sirije, a ruski predsjednik Putin i sa Erdoganom njeguje dobre lične odnose.

Prema riječima Zaura Gasimova, stručnjaka za tursko-ruske odnose na Tursko-njemačkom univerzitetu u Istanbulu, ova saradnja je "emotivna, veoma dinamična, stabilna, funkcionalna, deideologizovana i orijentisana ka budućnosti".

Damask zahtijeva povlačenje turskih trupa

Sirijski diktator se pokazao otvorenim za normalizaciju, ali samo pod jednim uslovom: povlačenjem turskih vojnika u sjevernu Siriju. Međutim, Ankara još nije preduzela nikakve korake u tom pravcu.

Stacioniranjem turskih vojnika u sjevernoj Siriji, Ankara zvanično namjerava spriječiti teritorijalno jedinstvo područja koja kontrolišu kurdske snage. Erdogan je čak prije nekoliko sedmica nagovijestio da Ankara planira izvesti novu vojnu operaciju u Siriji.

Ekonomija umjesto oružja

I Sjedinjene Američke Države imaju svoje vojnike u Siriji. Trupe su uglavnom stacionirane na istoku zemlje, posebno u provinciji Deir Ezor, gdje podržavaju lokalne snage u borbi protiv Islamske države (IS).

„Prisustvo američkih vojnika u Siriji je skupo“, objašnjava Gasimov. "S obzirom na vojno slabljenje Irana i Rusije u Siriji, Trump bi zapravo mogao povući trupe i premjestiti ih u druge vojne baze u regionu."

Prema njegovim procjenama, Trump će dati prioritet ekonomskim interesima na Bliskom istoku. "Važnost Turske za SAD raste i u geopolitičkom i geoekonomskom smislu", ističe Zaur Gasimov.

Za sirijskog stručnjaka za vanjsku politiku Sukarija, povlačenje američkih trupa iz Sirije vjerovatno bi bilo dio većeg geopolitičkog sporazuma. "Takva odluka će zavisiti od rata u Gazi i Libanu, kao i od odnosa Vašingtona sa Teheranom i Moskvom."

Zavisan od Asada

Iako bi političko približavanje Turskoj bilo veliki uspjeh za izolovanog sirijskog diktatora, Erdogan se nada da će to donijeti olakšanje u unutrašnjoj politici. Podrška za oko 3,4 miliona sirijskih izbjeglica u Turskoj je od početnih simpatija i spremnosti za pomoć prerasla u sve veće odbijanje.

"Sirija je postala poprište vojnog sukoba u trenutnoj bliskoistočnoj krizi. To slabi i sirijsku ekonomiju i politički manevarski prostor Asadove vlade", objašnjava Gasimov.

Ako se kriza na Bliskom istoku nastavi, Turska mora očekivati ​​povećanje migracije izbjeglica iz Sirije i Libana. Sa prijateljski raspoloženim Asadom, povratak tih ljudi u domovinu bio bi realniji nego danas, smatra on.

Saradnik na tekstu: Berrak Güngör

Ovaj tekst je prethodno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu