„Sirijske demokratske snage moraju najaviti svoje raspuštanje. Ta teroristička organizacija i dalje predstavlja prijetnju za arapsku većinu u regiji i pljačka mineralna bogatstva koja su potrebna sirijskom narodu." Ovim riječima je turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan proteklog vikenda u Rijadu još jednom iznio ciljeve Turske na sjeveru Sirije.

Sirijske demokratske snage (SDF – Syrian democratic forces), organizacija kojom dominira kurdska milicija YPG, kontrolira dijelove sirijskog sjevera. Prisutnost kurdskih milicija iza njezine granice sa Sirijom Turska smatra velikim sigurnosnim rizikom. Iz tog razloga su turske snage 2016. umarširale u Siriju, kako bi spriječile teritorijalno ujedinjavanje područja na sjeveru Sirije koja kontroliraju Kurdi – što im je i pošlo za rukom.

Po tom pitanju vlada geopolitička nesloga između SAD-a i Turske, koje imaju najveće vojske unutar NATO-a. Dok Ankara, naime, YPG vidi kao izdanak PKK-a koji je u EU-u i SAD-u okarakteriziran kao teroristička organizacija, Washington pravi razliku između PKK-a i YPG-a. YPG sve do danas važi kao jedan od najvažnijih saveznika SAD-a. Zapovjednik SDF-a Mazloum Abdi je izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa pozvao da zadrži američke vojnike u toj regiji. „Američka nazočnost na licu mjesta je odlučujući faktor stabilnosti", navodi Abdi.

Do toga savezništva je došlo kad su Kurdi prije desetak godina bili jedina lokalna snaga koja se mogla oduprijeti teroristima Islamske države (IS). 

IS-opasnost pred vratima?

Dok je vjerojatnost turskog napada na kurdske paravojne snage velika, same te milicije upućuju na jednu drugu predstojeću opasnost: trenutačno su u zatvorima koje kontrolira SDF brojne IS-ove pristaše. Strahuje se da bi mogući napad na SDF od strane Turske mogao dovesti do toga da se članovi IS-a odjednom oslobode. U tom slučaju ih se ne bi moglo više držati pod kontrolom, najavio je SDF.

Turska za to vrijeme nastoji smiriti međunarodnu zajednicu porukom da ona može preuzeti upravljanje tim zatvorima i spriječiti oslobađanje članova IS-a. „Mi ćemo članove IS-a uz pomoć naše vojske držati pod kontrolom. Kao Turska smo spremni na to", izjavio je turski ministar vanjskih poslova Fidan u jednom televizijskom intervjuu proteklog tjedna.

„U slučaju vojne akcije, Turska smije u okviru međunarodnog prava upravljati tim zatvorima i zatvorenike i dalje držati u njima", potvrdio je Muhammet Celal Kul, pravnik i stručnjak za Siriju s turskog Sveučilišta Bolu Abant Izzet Baysal. Tu praksu bi se moglo usporediti s američkim uhićenjima za vrijeme rata u Iraku, naveo je Kul.

Može li se IS vratiti?

Iako je Islamska država od ožujka 2019. službeno pobijeđena, IS-ovi borci su i dalje naoružani i aktivni. Prema navodima Sirijskog opservatorija za ljudska prava (SOHR) je 2024. kao posljedica IS-ovih napada ubijeno 108 civila. U istom vremenskom razdoblju je ubijeno 568 vojnika Asadovog režima i pripadnika iranskih milicija. IS-ovi članovi su ubili i 77 kurdskih paravojnih pripadnika. Prvi napad IS-a 2025. se dogodio u Deir-ez-Zoru i bio usmjeren protiv kurdskih snaga. U prošlosti su IS-ovci uvijek iznova pokušavali napasti zatvore koji se nalaze pod kurdskom kontrolom. Neki od tih zatvora se nalaze u neposrednoj blizini s Turskom.

Aktualno se u najmanje 20 zatvora nalazi više od devet tisuća IS-ovih počinitelja, objasnio je Michael Kurilla, američki CENTCOM-zapovjednik 2. rujna 2024. Više od polovice uhićenih IS-ovih boraca su Sirijci. Nakon njih dolaze Iračani. Pored njih u zatvorima se nalazi i oko dvije tisuće IS-ovih boraca iz 58 zemalja svijeta. Oko 800 njih dolazi iz europskih zemalja. Osim toga, postoje kampovi u kojima žive supruge i djeca boraca IS-a. Oko 50.000 ljudi živi u tim kampovima. Jedan od najpoznatijih je al-Hol koji je tek dva sata vožnje udaljen od Turske.

Međunarodna zajednica strahuje od radikalizacije tih ljudi koji od 2016., prema navodima Amnesty Internationala, tamo žive „pod neljudskim uvjetima i protiv svoje volje".

Nitko ih ne želi natrag

Zemlje podrijetla su dosad bile suzdržane kad je riječ o prihvaćanju IS-ovih boraca i njihovih obitelji. Prema navodima nevladine organizacije Rights and Security International, dosad je tek 3.365 tih ljudi primljeno natrag. Većina njih se vratila u Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan.

Alison Bisset je profesorica za međunarodno pravo na Sveučilištu Reading u Velikoj Britaniji. Ona kaže da bi, ukoliko Turska preuzme kontrolu nad tim kampovima i zatvorima, to moglo dovesti do velikog pritiska na zemlje podrijetla da vrate svoje državljane.

Posebice komplicirano je stanje djece koja su velikim dijelom rođena kao posljedica silovanja ili u prisilnim brakovima. Prema navodima organizacije Save the Children, u kampovima al-Hol i Roj živi više od šest tisuća djece različitog podrijetla. Mnoga od te djece uopće nemaju dokumente koji bi mogli dokazati bilo kakvo državljanstvo.

Ispis iz državljanstva kao rješenje?

Zemljama podrijetla u krajnjem slučaju stoji i jedna druga metoda na raspolaganju: ispis iz državljanstva, kako bi se ne bi moralo te ljude prihvatiti nazad. „Mnoge države imaju zakone koji omogućuju ispis iz državljanstva svojih državljana ukoliko je nacionalna sigurnost ugrožena. Međutim, to rješenje bi dovelo do velikih kršenja ljudskih prava", naglasila je Bisset i dodala: „Taj put je, primjerice, već izabralo Ujedinjeno Kraljevstvo." Bisset time upućuje na Shamimu Begum, koja je rođena u Velikoj Britaniji i s 15 godina preko Turske otputovala u Siriju kako bi sklopila brak s jednim IS-ovim borcem – a zatim se uzalud htjela vratiti kući.

To ne smije postati ustaljena metoda, upozorila je Tanya Mehra iz Međunarodnog centra za borbu protiv terorizma (ICCT) u Den Haagu. „Države su na osnovu jednog UN-ovog sporazuma obvezne spriječiti da osobe ostanu bez državljanstva", istaknula je Mehra. Ona je dodala da u kampovima na sjeveru Sirije žive i ljudi koji ne njeguju jake veze s IS-om ili su čak i sami žrtve te terorističke milicije.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu