Turska u Tirani gradi najveću džamiju na Balkanu. Taj projekat pokazuje koliko je teško u ovoj zemlji, razapetoj između osmanske prošlosti i približavanja EU, definirati sopstveni identitet. To će, kako piše list „Süddeutsche Zeitung“, biti zdanje koje će moći primiti 4.500 vjernika.

"Po okončanju socijalističke diktature 1990. godine za muslimane, katolike i pravoslavce u Albaniji počeo je proces vjerskog buđenja. Prije toga je albanski diktator Enver Hodža 1967. godine ovu zemlju oficijelno proglasio prvom ateističkom državom na svijetu i zabranio praktikovanje vjere. Albanija se od toga do danas još nije oporavila i u svakodnevnom životu za religiju nema puno mjesta. ‚Mi ne razgovaramo o vjeri, a prije svega ne na poslu‘, kaže Matilda Dušku.

Takav odnos Albanije prema religiji nije vezan samo za vakum nastao tokom progona duhovnika i uništavanja vjerskih objekata od strane režima Envera Hodže, već ima veze i sa latentnom pa ček i otvorenom skepsom Evrope naspram islama.

Nijedna evropska zemlja nema toliki procenat muslimana u ukupnom broju stanovnika kao Albanija. Čak 70 procenata stanovništva su muslimani. Dok je Vatikan u Tirani izgradio katoličku crkvu za hiljade vjernika, a Grčka finansirala gradnju pravoslavne bogomolje, jedina džamija u Tirani je malo kameno zdanje iz osmanskog perioda.

Teško balansiranje

U decembru je pak albanski premijer Edi Rama za gradnju džamije odobrio zemljište na jednom od najatraktivnijih dijelova Tirane. Tim činom je za malu zemlju zapadnog Balkana počelo teško balansiranje.

To ima manje veze sa kompleksnom strukturom stanovništva nego sa činjenicom da je Albanija jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi. Broj nezaposlenih iznosi 17,7 procenata, a oni koji rade u prosjeku mjesešno zarađuju 377 eura. Trajno rješenje tih problema bi trebao biti pristup EU. Naime, aktuelna vlada je izuzetno uspješno počela borbu protiv ekstremno raširene korupcije, smatraju predstavnici EU u Tirani. Tu je i dodatni kulturološki adut, a to je mirni suživot vjerskih zajednica u Albaniji, što je čini idealnim kandidatom za pristup EU.

Sada se postavlja pitanje kako će se na izgradnja džamije odraziti na unutrašnju i spoljnu politiku te zemlje. Naime Mehmet Görmez, predsjednik Diyaneta, turske uprave za vjerska pitanja, jasno je rekao da izgradnja ove bogomolje nije samo vjerska već i politička odluka: ‘Albanija i Turska dijele istu istoriju, kulturu i geografiju.‘ On je jasno istakao i da je Turska još uvijek sila koja štiti muslimane na Balkanu.

S druge strane, 90 procenata Albanaca želi priključenje EU. Oni se nadaju novim radnim mjestima i boljem školstvu, kako bi što manje stanovnika napuštalo ovu zemlju. No, sada je vjera postala politički faktor. I premijer Edi Rama je svjestan da muslimani čine 70 procenata stanovnika i da su politički odlučujući faktor. Rama je katolik, a njegova žena je muslimanka i to što podržava gradnju ove džamije je znak da vlada priznaje islam kao većinsku religiju", piše ovaj list.

Rumuni i Bugari dobro integrisani na njemačkom tržištu rada

Prema izvještaju njamačkog Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB) u ovoj zemlji je koncem 2014. godine bilo zaposleno oko 257. 000 bugarskih i rumunskih migranata, koji su u potrazi za poslom napustili svoju domovinu. To je za oko 125.000 više onih koji su uspjeli naći poslodavca u Njemačkoj. U ovoj zemlji je tokom te godine zabilježen i porast broja Bugara i Rumuna. Naime, sada ih je u Njemačkoj 534.000, što je za 120.000, više nego u decembru 2013., piše „Frankfurter Allgemeine Zeitung“.

„Značajno se povećala stopa zaposlenosti. U oktobru 2014. ona je iznosila 56 procenata, dok je u decembru 2013. bila u omjeru od 43 procenta. ‘Veliki rast se može objasniti tim da su Bugari i Rumuni koji žive u Njemačkoj iskoristili pogodnosti slobodnog pristupa tržištu rada‘, smatra stručnjak iz IAB-a Herbert Brücker.

Bugari i Rumuni spadaju u ‘relativno dobro integrisane radne grupe na njemačkom tržištu rada‘, smatra on. Konkretno, kvota nezaposlenih među Rumunima je niža od njemačkog prosjeka. Inače, položaj useljenika zavisi od toga gdje oni žive, ističe se dalje u studiji. Broj nezaposlenih Rumuna i Bugara je u gradovima veći nego kod onih koji žive na selu“, piše „Frankfurter Allgemeine Zeitung“.

Ova analiza je, kako se navodi još, ruši predrasude o tome da su ti ljudi došli u ovu zemlju samo kako bi se dokopali dječjeg dodatka. Većina Rumuna radi u sektoru poljoprivrede ili građevine, kao i u hotelijerstvu i gastronomskoj branši. Njih ne motiviše samo bolje plaćen posao, već i nedostatak povjerenja u sopstvenu zemlju, koju mnogi doživljavaju kao siromašnu i korumpiranu.