Ova zemlja Beneluksa važi kao vodeća kad su u pitanju mogućnosti umjetne oplodnje. Zbog liberalnih zakona se jajašca smiju dugo čuvati i zamrznuti. Također je dozvoljeno vršiti genetska testiranja prije no što se oplođeno jajašce ponovno usadi u maternicu. Rezultat toga je da umjetna oplodnja ubrzano napreduje u Belgiji.

Na odjelu za genetiku Sveučiliüne klinike u Bruxellesu su već u sedam ujutro svi na nogama. Čekaonice su krcate. Nisu tu samo pacijentice i pacijenti iz Belgije nego i iz Njemačke, Italije ili Portugala. Razlog - Belgija je jedna od rijetkih evropskih zemalja koja dopušta takozvanu preimplantacijsku dijagnostiku. Ta tehnika omogućava liječnicima da na već oplođenom jajašcetu utvrde ima li genetskih grešaka. I to prije nego se ono ponovno stavi u maternicu. U praksi se između nekolicine oplođenih jajašceta izabire ono najpovoljnije.

Moguće odrediti spol djeteta

Genetičarka Ingeborg Liebaers objašnjava da taj izbor između nekoliko oplođenih jajašceta vrše kako bi izbjegli teška oboljenja. "Mogli bismo primjerice odrediti spol. Mnogi nas pitaju da to uradimo, ali ja sam protiv. Ipak ovaj ili onaj spol nije nikakva bolest. Ja to radim da bih spriječila bolesti, a ne da stvaram djecu po želji," kaže ova genetičarka. Pacijenti koji dolaze ovdje većinom imaju neku težu genetsku bolest u obitelji koju ne žele naslijediti svojoj djeci.

Ostali zakoni, osim onih o preimplantacijskoj dijagnostici, su također nešto labaviji u Belgiji. Razvila se široka istraživačka mreža oko teme umjetna oplodnja. A zadnjih godina je otvoreno i više klinika specijaliziranih za parove bez djece. Jedan od istraživačkih centara koji se bave oplodnjom je Sveučilište u flamanskom Leuvenu. Ovdje istražuju sve načine umjetne oplodnje. Bilo to ubrizgavanje spermija direktno u maternicu ili pak in vitro oplodnja, odnosno izvan maternice.

Lezbijkama moguće u Belgiji umjetno začeti

Thomas D'Hooghe, šef odjela za umjetnu oplodnju, međutim, naglašava da samo prima pacijentice koje na prirodan način ne mogu začeti. Ali potražnja se svakim danom povećava: "Od 2003 su se naše aktivnosti utrostručile. Većina pacijenata dolazi iz Nizozemske, gdje postoje neka ograničenja što se tiče umjetne oplodnje, te iz drugih europskih zemalja kao na primjer iz Njemačke," kaže D'Hooghe.

Na Sveučilištu Leuven, koje slijedi katoličku tradiciju, rade samo sa muško-ženskim parovima. U drugim centrima, kao što je Bruxelles, pomoć se pruža i neudatim ženama, ali i lezbijkama.

Tako je mnogim ženama, koje dolaze u Belgiju, ovo posljednja šansa da dobiju dijete. Ali su za to vezani i veliki troškovi. Kompletna oplodnja s prethodnim testiranjima košta 6200 eura. Liječnici upozoravaju da se ne smije nasjesti na neke komercijalne ponude iz interneta, jer to predstavlja ozbiljan rizik. Zato je potrebna oštrija kontrola ove rastuće industrije u Europi.