Silan snijeg koji je skoro sedam dana pritiskao Beograd istopio se tokom subote. Odjužilo je još u petak i kalendarska zima je počela u plusu. Prema platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu ide se već treću subotu zaredom, ovaj put pod motom „Pet minuta za pet miliona". Prethodni skupovi su održani pod parolom „Stop krvavim košuljama".

Sve nedoumice oko toga da li će građani istrajati i doći na plato uprkos svjetlucanju pretprazničnog Beograda raspršile su se ubrzo. Okupilo se makar toliko ljudi koliko i prošli put, možda i nešto više.

Skup je otvorio glumac Branislav Trifunović. On je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću poručio: „Sve smo više bijesni, biće nas sve više, prestani s lažima i poslušaj šta ti narod kaže."

Na skupu su potom govorili Milan Jovanović, novinar portala Žig Info kojem je nedavno zapaljena kuća i karikaturista Dušan Petričić koji je naglasio: „Dvije najbrojnije političke grupacije u ovom narodu su oni koje nije sramota i oni koje je sramota. Mene je sramota da sjedim kući dok ova vlast radi to što radi."

Između dva protestna slupa izdešavalo se na političkoj sceni dosta toga. Saša Janković, prema kojem bi možda dio šetača mogao osjećati izvjesne političke simpatije, bacio je bijeli peškir u politički ring i povukao se iz političkog života. Osim toga, Srpska napredna stranka (SNS) je pobijedila na lokalnim izborima u mjestima u kojima protestni šetači najvjerovatnije nisu nikada bili. Tamo stranački ljudi sa spiskovima kontrolišu izlaznost, a SNS-ovi državni sekretari iz Beograda obilaze policiju. Onako, da joj se nađu.

U srpskoj provinciji je naprednjački svijet Aleksandra Vučića još uvijek idiličan. Ipak, njegovo ponašanje poslije izborne pobjede moglo bi privući još više građana na beogradske proteste. Ljudi se pitaju u kojoj bi se to evropskoj zemlji najmoćniji čovjek u državi obratio javnosti da objavi uspjeh svoje stranke u varošici koja broji nekoliko hiljada duša?

Teško da normalni građanin Njemačke može da zamisli Merkelovu kako izlazi pred kamere da bi objavila pobjedu demohrišćana u Racenridu, mjestu za koje ljudi iz njemačkih gradova nikada nisu ni čuli. Njemačka kancelarka ne bi mogla da se odbrani od satiričara, koji bi joj se urnebesno narugali. Dakle, naslov „Merkelova se raduje pobjedi u Racenridu" bio bi moguć samo iznad članka u nekom žestokom satiričnom magazinu.

Ali vijest „Vučić izjavio da je uprkos velikim pritiscima SNS ubjedljivo pobijedio u Lučanima" u Srbiji ne spada u satirični žanr već u politički rijaliti na skoro svim kanalima. Dakle, ono što bi u uređenim državama bilo smiješno, u Srbiji je smrtno ozbiljna stvar. Građani su između ostalog i zato bijesni.

Pravo, pravda, poštenje

Glavni zahtjevi šetača ostaju isti: Pronalaženja krivaca za političko nasilje u kojem je najprije medijski linčovan pa onda ubijen Oliver Ivanović, koje je na svojoj koži osjetio Borko Stefanović, ali i novinar iz Grocke Milan Jovanović. Sada su postavljeni i drugi zahtjevi. „Pet minuta za pet miliona" je slogan koji se obraća javnom televizijskom servisu koji finansiraju svi građani. Demonstranti zahtjevaju od RTS-a upravo to – da bude servis svih, a ne prćija moćnih. „Umjesto toga, RTS je saučesnik u prikrivanju istine i kreiranju paralelne, lažne stvarnosti koju Aleksandar Vučić stvara već šest godina", navodi se u saopštenju organizatora protestne šetnje.

Dok kolona ide Makedonskom, pa Svetogorskom, masa ljudi je sve veća i navodi na pitanje: Zar građani u Srbiji godine 2018. opet moraju da se bore uličnim protestima za stvari koje spadaju u demokratsku azbuku? Da proradi pravna država? Da se proizvedu uravnoteženi medijski sadržaji? Izgleda da moraju.

Predoziranost Vučićem, njegovo sveprisustvo od Lučana do Brisela, sve više nervira ljude. Počinju da shvataju kako želja za totalnom propagandnom nadmoći uz prećutkivanje, marginalizovanje i vrijeđanje svega drukčijeg nije samo srpski prljavi način političke borbe već u sebi ima i nečeg zlokobno totalitarnog.

Voodoo Vučko

Ovaj put je među demonstrantima bilo više različitih zastava i parola. Od ruske zastave do zastave duginih boja koju su nosili LGBT aktivisti. Doduše, organizatori su potrudili da razdvoje pristalice „Dveri" i aktiviste sa zastavama duginih boja, ali je postignuta miroljubiva koegzistencija. Izgleda da se spektar građanskog protesta zaista širi. Primjećeno je i diskretno prisustvo stranačkih lidera opozicije. Jedan dečko je nosio šarenu zastavu na kojoj je bilo napisano: „Nisam glup".

Dovitljivi trgovac D. svoju je priručnu tezgu raspakovao na Takovskoj i ponudio krpenu lutku koja neodoljivo podsjeća na predsjednika države. Nazvao ju je „Voodoo Vučko". Lutka i iglica kojom se bode koštaju 300 dinara. D. kaže da je prodao stotinak komada.

Pošto ni predsjednik države ni njegovi fanovi do sada na sebe nisu skrenuli pažnju smislom za humor, ovdje ne navodimo puno ime trgovca. Ne može se sasvim isključiti mogućnost da bi u tabloidu sklonom veličanju lika i djela predsjednika države moglo da osvane: „Krvoločni plaćenik opozicije pokušao ubistvo predsjednika kolektivnim vračanjem".

Novinske agencije su navele da je povorka šetača u širini ulice bila dugačka preko kilometra. Organizatori su naznačili broj od 35 do 40.000 učesnika. Vlast će ih tradicionalno vidjeti razrijeđene. Jedan momak je nosio transparent: „Ja zauzimam 5 m2". Vickasta aluzija na pokušaje predsednika i njegovih ministara da punu ulicu izbroje kao polupraznu.

O protestima koji su bili najbučniji upravo pred zgradom RTS-a, Drugi dnevnik ove medijske kuće izvijestio je tek u 29. minutu. Ukupno dva minuta. Promašili su zahtjev građana za tri petine.

Protest je završen na Slaviji, organizatorka Jelena Anasonović je najavila da se građani okupljati svake subote dok ne budu ispunjeni njihovi zahtjevi i rekla da će sljedeće okupljanje biti za sedam dana, u subotu, 29. decembra.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android