Nekoliko stotina građana iz svih krajeva BiH, okupilo se u Prijedoru, na glavnom gradskog trgu, kako bi obiilježili „Dan bijelih traka“, odnosno dan sjećanja na stradanje preko tri hiljade civila sa ove teritorije, među kojima je bilo i 102 djece. Na skup je došao i Ešref Dženanović iz sela Zecovi, nedaleko od Prijedora.

„Došao sam da podržim ove ljude, koji su izgubili svoje najdraže, kao što sam ja izgubio sina od četiri godine, sina od sedam godina, sestru od 17 godina, suprugu, majku i kako da ne dođem“, kaže Dženanović, osuđujući potez gradskih vlasti da zabrane protestnu šetnju. 

„Vidite šta nam rade. Nemam riječi. Nijem sam na ovo sve. Za 30 godina mojih petoro članova porodice još nisu pronađeni. Komšije znaju a svi ćute. A danas nemam spomenik da položim ružu i da kažem, ovdje su moja djeca, ovdje je moja familija".

Zvanična zabrana šetnje

Imena ubijene djece čitana su na Trgu majora Zorana Karlice, nakon čega je plan bio da se, kao i ranijih godina, cvijeće u mirnoj šetnji, položi na lokaciji gdje je planiran spomenik ubijenoj djeci. Međutim, vlasti Prijedora zvanično su zabranile šetnju i dozvolile skup na trgu u trajanju od jednog sata. Ipak, dio njih je prošetao do lokacije i položio cvijeće. Edin Ramulić, aktivista inicijative „Jer me se tiče“, koja je i organizator skupa, poručuje da je ovakvo ponašanje vlasti nedopustivo i da se radi samo o nastavku onoga što je počelo 1992. godine. 

„Policija i dalje u svojim redovima nije utvrdila odgovornost onih koju su činili zločine. I to je razlog zašto su oni zainteresovani, da se ovo sjećanje na civilne žrtve Prijedora, zatire i na ove načine“, poručuje Ramulić.

Dio javnosti, okupljenih prvenstveno oko organizacija koje su prethodnih dana obilježavali 30 godina, kako je zvanično navedeno, odbrane Prijedora, poručuju da je cijela priča o bijelim trakama laž, jer se na snimku Radio Prijedora od 31. maja 1992. godine, nigdje ne spominje nošenje bijelih traka, već se govori o „kačenju bijelih zastava na kuće, onih koji su bili lojalni tadašnjoj Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini".

Nema odustajanja od spomenika

„Nema potreba za strah i paniku, a od građana koji su lojalni Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini, traži se da na svojim kućama na vidnom mjestu, istaknu bijele zastave“, glasi saopštenje Radio Prijedora iz 31. maja 1992, koje je pročitano odmah nakon vijesti, a navode oni koji negiraju dešavanja u Prijedoru.

U Prijedor je danas došla i Nedžada Avidić iz Tuzle, koja kaže da je potresena svim što se dešava u ovom gradu.

„Juče slušam, kažu, odbranili smo grad Prijedor. Od koga? Od sebe? Ne znam od koga, nije mi jasno. Kada ćemo jednom doći pameti“, kaže Avdić.

Što se tiče spomen obilježja za ubijenu djecu, koju predstavnici udruženja žrtava traže godinama unazad, nema pomaka u dogovorima. Posljednji prijedlog gradskih vlasti kaže Fikret Bačić, predsjednik Udruženja ubijene prijedorske djece, je izgradnja spomenika svoj ubijenoj djeci, uključujući i onu uz Drugog svjetskog rata. 

„Iako su nam u srcu sva stradala djeca, uključujući i onu u Drugom svjetskom ratu i u svim drugim ratovima, mi se sa tim prijedlogom nikako ne možemo složiti. Sa ovog mjesta ponavljamo, naš zahtjev je spomenik u centru grada, sa ispisanim imenima svih ubijenih dječaka i djevojčica od 1992. do kraja rata“, kaže Bačić, predlažući da gradske vlasti posebno podignu i spomenik ubijenoj djeci u Drugom svjetskom ratu, sa teritorije Prijedora, koja isto zaslužuju takvo obilježje.

Novalić udaljen

Na obilježavanje je došao i federalni premijer Fadil Novalić, kojem oragnizatori nisu dozvolili da govori, zamolivši i medije da se danas uzdrže od prenošenja izjava političara, koji, kako su rekli, koriste ovakve događaje za kampanju u izbornoj godini.

Više od tri hiljade žrtava nesrpske nacionalnosti je stradalo je na području Prijedora za vrijeme rata u BiH. Od toga je oko 1300 u Kozarcu i okolini.  Za zločine u Prijedoru, Haški tribunal je osudio ukupno 18 osoba na 276 godina zatvora, dok je pred sudom BiH osuđeno njih 20, na ukupno 352 godine zatvora.

 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu