Jelena Marinković iz Knjaževca zamalo je dobila titulu sportiste godine. To priznanje trebalo je da dobije od svog mjesta, jer je najjača žena u Knjaževcu, balkanski i državni prvak u dizanju tegova. Ali, bez obzira što obara rekorde i predstavlja svoj grad i na državnim i na međunarodnim takmičenjima, priznanje joj je izmaklo – zbog učešća na protestima „1 od 5 miliona".

„Sve je bilo lijepo do trenutka kada ja odlazim na prvi protest u Negotinu i pozivam sve prisutne da dođu na prvi protest u Knjaževcu. Sutradan me zove trener i kaže mi da to što sam uradila nije u redu, odakle mi ideja da izađem i pozivam ljude na obaranje vlasti kad ta vlast finansira naš klub i plaća nam takmičenja. Tad mi je rekao da stavim rajsferšlus na usta i da ćutim da bih mogli da nastavimo da putujemo i radimo kao klub", priča za DW Jelena Marinković.

Tog dana je odlučila da izađe iz kluba da drugima ne pravi probleme, posebno ne treneru koji radi u opštini. A trener joj je nakon razgovora sa nadređenima preporučio da se primiri i ne ide na proteste.

Kap koja je prelila čašu

„Pred prvi protest u Knjaževcu, sat vremena prije početka, ja se spremam da krenem od kuće, a on me zove i kaže: Ja se nadam da ostaješ kod kuće, nemoj da ideš večeras dole. Opet hvata na ta takmičenja, na emocije. Taman sam smirio situaciju, nemoj da šeruješ ništa na fejsu, briši sve objave, nikakav kontakt da ne postoji sa '1 od 5 miliona'. Ja tad čak riješim da se primirim, jer sam u velikim pripremama za ovu godinu, imam puno planova za takmičenja. Kap koja je prelila čašu i prekretnica je u stvari bilo kada mi je stigla poruka od drugarice, skrinšotovana slika, objava za sportistu godine. To nisam bila ja. To je bila cura koja je potpisnica stranke. Tad sam riješila da ispričam sve: i da dođe u teretanu da mi kaže da je dobro što nisam sinoć bila na protestu, da prate na fejsbuku moje objave, da provjeravaju na protestima da li sam tu", priča nam Jelena.

Sportistkinja tvrdi da ni njeni prijatelji ne smiju da se pojave na ulici, jer im prijete. „Pun mi je inboks-poruka u kojima mi ljudi kažu da ne smiju da dođu da me podrže, jer imaju problema na poslu – ili oni, ili njihovi roditelji, braća, sestre. A ja više neću da ćutim."

„Prate ko dolazi na proteste"

Pored Jelene, za DW priča i Dalibor Stanojević, zaposlen u Agenciji za razvoj Knjaževca. On je morao da piše izjavu zbog toga što je, kako kaže, u toku radnog vremena, u vrijeme pauze za cigaretu, na svom ličnom fejsbuk-profilu podijelio poziv za „1 od 5 miliona".

„U izjavi sam morao da objašnjavam zašto sam koristio u toku radnog vremena mobilni telefon, a to inače nije do sada bio problem. Problem je što sam podijelio poziv na protest. Ništa se nije desilo sa tom izjavom, samo stoji tamo, a ja, naravno, nisam jedini. Većinu ljudi, a posebno onima koji rade u državnim ili javnim preduzećima, prate svaki korak. Čak imaju svoje ljude koji prate ko dolazi na proteste", kaže Dalibor.

Kako je počelo u Knjaževcu?

To sve potvrđuje i Miroljub Prvulović, inače član glavnog odbora SPO, stranke koja je na republičkoj vlasti. Napad na Borka Stefanovića krajem novembra u Kruševcu naterao je Prvulovića da prvo učestvuje na protestima u Beogradu, a onda i da krene sa protestima u svom Knjaževcu.

„Htio sam da se krene što prije, bilo je prvo petnaestoro ljudi, od kojih petoro nije htjelo da se slika, na slici je nas devetoro, a deseti je slikao. Ljudi su me tada zvali telefonom da ne mogu da dođu. Najmanje nas je bilo troje, pa osmoro, i ja sam tada rekao da ću se slikati sam. U tom trenutku su lideri lokalnih političkih stranaka smatrali da zbog snijega i velikog minusa treba da pomjerimo organizaciju. Nisam to htio, i vjerovatno sam jedini čovjek koji je nešto ovako inicirao, a da je u stranci koja je na vlasti", kaže Prvulović.

Međutim, Knjaževčani, a i lokalne političke partije nisu čekali predugo da se pokrenu. Već tri četvrtka se okupljaju u centru svog malog mjesta. Ovog četvrtka su organizatori „1 od 5 miliona", kad to već nije učinila Opština Knjaževac, poklonili pehar, medalju i diplomu svojoj hrabroj sugrađanki, sportistkinji Jeleni Marinković.

Biti građanin

Šetnja centrom, preko mosta i glavnim ulicama tik uz reku Timok, protiče uz komšijski dobar odnos tih nekoliko stotina ljudi. Organizatorima protesta je jasno da još nisu sve oslobodili od straha.

„U malom mjestu veliki su pritisci i prije nego što se išta desi", objašnjava Saša Ilijić organizator „1 od 5 miliona Knjaževac". „Oni znaju od koga mogu biti ugroženi, pa i unaprijed počnu neke prijetnje. I to ne direktno da pošalju poruku ili da te pozovu telefonom, nego su to pozdravi preko poznanika, prijatelja i prenošenje nekih suptilnih poruka. A kad ih pitate otvoreno, svi kažu da ne znaju ništa o tome i da možemo da šetamo do mile volje, baš kao što je rekao i predsjednik države. A i naš predsjednik Opštine, kada su naši odbornici izlazili iz Skupštine, rekao je: Slobodno šetajte do mile volje".

Saša Ilijić je iz pokreta Dveri, ali ističe da su na protestima svi oni – građani. A to je, naglašava, veća funkcija nego bilo koja politička. Dodaje i da je još od odlaska na prvi protest Beogradu, kada je vidio okupljenu masu, znao da će se protesti proširiti i održati. Zbog toga je, kaže Ilijić, u međuvremenu obilazio i druge gradove i manja mjesta kako bi se međusobno ohrabrivali da se pokrenu i istraju.

„Knjaževac se budi"

„Organizovati proteste u Knjaževcu bio je veliki zadatak i zbog medijske blokade, posebno sa nacionalnim frekvencijama, i zbog straha ljudi. Ja sam bio za to da se prvo pokrenu drugi gradovi, da se ljudi malo oslobode straha, jer su informacije bile dostupne samo preko interneta. Eto, Miroljub je htio odmah, pa smo izlazili nas nekoliko, on je protestovao svaki dan, a ja sam paralelno organizovao veće proteste. Pa kad se taj prvi protest i desio, pa onda i drugi, vidjelo se da se i Knjaževac budi", kaže Saša Ilijić.

On ističe da je prednost to što je prije organizovanih protesta bilo malo ljudi, jer ih niko nije vidio kao prijetnju, zbog čega lokalna vlast nije ništa ni preduzimala. „Odgovaralo im je malo ljudi. E sad kad su vidjeli veću masu, sad smišljaju kome sa koje strane da priđu, ko je gdje zaposlen, koga mogu da ucijene. A kad nađu jednog, onda preko njega gledaju da povuku još ljudi sa protesta".

Lečić: Dužnost je da ih zaštitimo

Upravo zbog ovoga treba držati plamen u manjim mjestima, za DW kaže i Branislav Lečić koji se, pored Jelene Marinković, obratio Knjaževčanima. „U manjim mjestima je taj represivni način ponašanja lokalnih vlastodržaca takv. I uopšte, direktive vezane za proteste su takva. I ne samo za proteste, nego i za bilo kakvu slobodnu misao i na bilo kakvu akciju koja je mimo šeme i mimo dogovorenog. Ovdje se ljudi znaju i oni ljudi koji naprave takve gestove snose posljedice. A one su vidljive. Utiču direktno na profesiju, pa i na egzistenciju. I mi smo dužni, koliko god to možemo, da dođemo da ih zaštitimo javnim govorom i javnim nastupom."

Lečić je ubijeđen da će protesti – on ih zove maraton – trajati sve do fer uslova za izbore. A ako do toga ne dođe, onda bi, smatra, trebalo promijeniti metodologiju ponašanja, ali isto kao i sada, bez nasilja.

Za to vrijeme, njegov kolega Sergej Trifunović i dalje čeka krivičnu prijavu upravo zbog nastupa u Knjaževcu prethodne nedjelje. Prijavu je najavio predsjednik Opštine Milan Đokić – „zbog lažnih optužbi", kako su prenijeli mediji. Ona još nije podnijeta.

I dok se čeka odmotavanje tog klupka, klupko sportistkinje Jelene Marinković s početka priče već se odmotalo. Najjača žena Knjaževca izašla je iz kluba kome je donosila trofeje. Sada će takmičenja plaćati sama, nada se i uz pomoć sponzora. A na balkanskim takmičenjima će, kaže, umjesto zastave Knjaževca, nositi zastavu „1 od 5 miliona".

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android