Još prije par desetljeća se kokošja jaja uopće nisu sortirala po boji, ali su bijela često bila tek iznimka u pakovanju. "Danas se smeđa jaja sve rjeđe mogu naći u prodaji, a uskoro ih možda neće više niti biti", najavljuje Henner Schönecke, predsjednik Udruge njemačkih proizvođača jaja.

Starije njemačke domaćice su radije uzimale smeđa: bijela im izgledaju nekako umjetna, a "pravo" jaje smeđe ljuske onda i ima "pravi" ukus - što je predrasuda. Niti najveći gurman neće biti u stanju razlikovati okus kokošjih jaja, bila ona velika ili mala, bijela ili smeđa. Osim toga, smeđa jaja imaju čvršću ljusku pa se neće tako lako razbiti iz nehata - što je bilo točno, ali više nije, jer se i koke koje nesu smeđa jaja "natjeralo" na veću proizvodnju pa tako više niti ne stignu stvoriti deblju ljusku.

"Većini potrošača je uglavnom svejedno koja je boja ljuske", kaže glasnogovornik trgovačkog lanca Rewe. Iznimka je jedino uoči Uskrsa kad treba i bojati jaja i onda idu samo bijela. Ipak se pokazuje trend da njemački potrošači posežu za bijelim jajima: ona se čine nekako čišćima, sterilnijima.

Njemačka treba sve više jaja

Uzgajivačima kokoši to potpuno odgovara: kokice koje nose bijela jaja su podesnije za "optimizaciju proizvodnje": "One imaju veći genetski potencijal od onih koje nose smeđa jaja. Žive duže i nesu duže", kaže Schönecke. One brže nađu svoju hranu i vodu, a u pravilu su lakše i manje - kao i njihova jaja. To znači i da im je lakše snijeti jaje. Predsjednik udruge tvrdi kako kokice koje nose smeđa jaja još ima samo nekoliko regionalnih uzgajivača.

To nije sasvim točno, ali kod kokoši koje se uzgajaju u Njemačkoj uglavnom jest: kokice bijelog perja će nesti bijela jaja, ona smeđeg ili šarena će nositi smeđa. Doista sve više obiteljskih uzgajivača u svojim kokošinjcima imaju samo bijele kokice jer su produktivnije.

Jer i potrošnja kokošjih jaja u Njemačkoj neprestance raste: prošle godine je to već bilo 236 jaja godišnje po stanovniku, od novorođenčadi pa do Nijemaca na samrtničkoj postelji, šest više nego 2022. Razloga ima više: jaja su još uvijek razmjerno jeftina, čak i osobe koje teže bezmesnoj ishrani će ipak pojesti jaje, a tu je i sve veća kulturna raznolikost ove zemlje: praktično nema vjere ili kulture na ovoj planeti koja će zabranjivati pojesti jaje.

Izvorno 20, danas gotovo 300 jaja godišnje

I medicina je nešto popustila u svojim ograničenjima: u neko doba su se kokošija jaja smatrala gotovo smrtonosnima zbog kolesterola u žumanjku i savjetovalo se pojesti samo jedno jaje tjedno! Već i to je bila besmislica jer će se jaje naći i u kupljenoj tjestenini i prerađeno u mnogim jelima - bečki odrezak ili palačinke su samo neke od nebrojenih pojavnih oblika kokošjih jaja, tako da se sad došlo do tri jaja tjedno - što se očito i dalje zdušno ignorira.

Zaštitnici životinja nipošto nisu zadovoljni ovim razvojem jer se i od kokica zahtjeva sve više. Prije je bilo nezamislivo naći domaćinstvo i u predgrađu gdje u dvorištu nije trčalo par kokica, ali sad je to drugačije. Više se uopće ne razmišlja kako je to kokošima način rasplodnje pa su tako kokice izvorno nosile jedva 20-30 jaja godišnje - danas je to deset puta više! U Njemačkoj je, prema podacima strukovne udruge, 50,25 milijuna nosilica i u prosjeku moraju nositi 291 jaje godišnje. Računica pokazuje kako je to još uvijek dobrih pet milijardi jaja manje nego što ih se ovdje pojede i koja stižu iz uvoza. Najčešće kao prerađevina - u tjestenini ili drugoj hrani, a tamo u pravilu odlaze i jaja iz industrijskih kokošinjaca: njemački potrošači ne traže samo da jaja budu bijela, nego da i kokice barem malo mogu protegnuti nožice, a ne da ih se drži na površini nešto većeg od papira formata A4 - kako je propis u EU.

aš(ARD)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu