"Njemačka je postala zemlja koja ljude koji ne žive u njoj asocira na nadu. To je vrlo dobro ako se osvrnemo na našu historiju". Riječi kancelarke Angele Merkel naišle su na odjek nakon što se u ponedjeljak na press konferenciji obratila masama izbjeglica, koje trenutno pišu neku novu historiju na željezničkim kolodvorima širom Njemačke.

No, u vagon-restoranu voza na liniji Budimpešta-Minhen, Mustafa, dok sumnjičavo gleda na jelovnik, iznosi više prozaično viđenje Njemačke. "Jedan, dva, tri, četiri, pet... devet", nabraja Mustafa računajući na prste. Taj bivši policajac iz Damaska ne može vjerovati koliko eura mora platiti za četiri trake pržene piletine poredane na list zelene salate. Teško je bilo objasniti gestikulacijom rukama da su takve cijene u restoranima na međunarodnim željezničkim linijama. Dobrodošli u Europu.

S oskudnim budžetom, Mustafa i njegov prijatelj Ahmed, student iz Deir ez-Zora na istoku Sirije, obučen u donirani, očito manji kišni mantil, moraju se opredijeliti za "dječiju" opciju - malu kesu Haribo gumenih medvjedića i boca piva, koju su podijelili. Mustafa srdačno nudi bombone ljudima oko njega.

Podjele

Dok putovanje koje traje 7 sati i 20 minuta polako teče kroz zelenilo podnožja Alpa, vagon-restoran se polako pretvara u mjesto gdje i drugi Sirijci, Iračani i Afganistanci nailaze na nova kulturološka iskustva, međusobno skupljaju novac da bi kupili bilo kakvu preskupu "junk" hranu koju si eventualno mogu priuštiti, dok im osoblje restorana pojašnjava razne opcije obroka koje mogu dobiti za te pare.

Na željezničkom kolodvoru Keleti u Budimpešti mađarska policija potrudila se da odvoji "regularne" putnike od oko 200 izbjeglica, koje su otpratili u posljednja tri vagona. Prodavači karata s tom procedurom nisu bili upoznati, pa su putnici koji su imali rezervirana mjesta u ta tri vagona, otpraćeni do svojih novih mjesta i to u 1. razredu. "Ne biste trebali ići u taj vagon, pun je izbjeglica", upozorava jedan od stražara.

Pojačano osiguranje i u vagonima, u kojima se mađarski, austrijski i njemački policajci trude pregledati putna dokumenta. Pregledaju izgužvana, oštećena dokumenta, često ispisana na arapskom jeziku, vraćaju ih natrag putnicima. Jasno im je da samo mali broj putnika ima bilo kakva dokumenta, većina nema nikakve papire, djeca pogotovo. Da li će biti izbačeni iz voza? "Pa, pravila su malo promijenjena", kaže austrijski policajac, dok se on i njegov kolega šale na račun očito falcificiranog pasoša koji im na daje jedna žena. "Koliko ste platili za ovo?", pitaju je, no ona ne razumije šta joj govore.

Pomoć

Zapravo, teško da među izbjeglicama ima onih koji govore engleski ili njemački jezik. Ali je izuzetak. Mladi Iračanin živi u Beču, a u Budimpeštu je došao da pomogne svom rođaku. "Nazvao me je i rekao da je u Budimpešti već devet dana, da nema novca, nema hrane, da nije jeo već dva dana, pa sam odmah krenuo za Budimpeštu", kaže Ali za DW. "Ispostavilo se da je sa njim bilo još nekoliko njegovih prijatelja, pa sam im svima nabavio hranu. Na žalost, ne mogu im pomoći dovoljno, jer ni sam trenutno nemam posla".

Cijela Alijeva obitelj već je u Beču - njegova majka, braća i sestre. "Oca i brata sam izgubio u ratu 2007. godine, i zato smo i došli u Europu", kaže on. Ipak, morat će pričekati da im se pridruži i tek pristigli rođak, budući da nije uspio ući u isti voz. "Mislim da će doći sljedećim vozom".

Ali, koji je trenutno bez posla, tačnije, dok ne dobije vozačku dozvolu, zahvalan je građanima Beča za sve, posebno na svemu što su u protekla dva dana donosili na bečki kolodvor Westbahnhof. "Odlično, mnogo su pomogli, hvala! I ja sam bio tamo. Za tri ili četiri obitelji donio sam hranu iz obližnjeg McDonaldsa".

Već se smračilo kada je voz, nakon tunela kroz Alpe i zaustavljanja u Beču, Linzu i Salzburgu konačno stigao u Minhen. Na glavnom minhenskom kolodvoru nije bilo posebnog dočeka. Nije bilo građana koji aplaudiraju u znak podrške izbjeglicama, niti onih koji dijele pakete pomoći, kao prethodnih dana. Vrata voza se otvaraju. Njemačka policija u tamnim uniformama spremno dočekuje putnike. Izlazi su blokirani tako da se izbjeglice uspješno odvajaju od ostalih putnika. Izbjeglice potom usmjeravaju direktno u sljedeći voz, koji će ih odvesti negdje drugdje u Njemačku. Jedan policajac pojašnjava: "Minhen je pun". Ovakvim putovanjima ne nazire se kraj.