Red zahtjeva, red uvreda, red zahtjeva, red uvreda - čini se da je to šema koju Ukrajina koristi u razgovorima sa Njemačkom i o Njemačkoj. U to, na primjer, spada i odbijanje Kijeva da primi predsjednika Njemačke Franka-Valtera Štajnmajera - nakon što je Kijev kritikovao njegovu raniju politiku prema Rusiji, a on priznao greške.

Ta šema je veoma uspješna. A njemački mediji su je odmah primijenili, i to, izgleda, vrlo rado: nema dana da Berlin nije na stubu srama, nema dana a da ne kritički novinari ne pitaju članove Vlade - zašto se konačno ne odreknemo ruske nafte i preij svega ruskog gasa i zašto Njemačka ne isporučuje Ukrajini svo oružje koje je zatražila. Ovaj, u svakom slučaju potpuno izlišan spektal, sve više ide na živce.

Jer, kao prvo: od ruske aneksije Krima 2014. Njemačka je zajedno sa SAD najveći donator Ukrajine.

Drugo: osim direktnih susjeda Ukrajine, Njemačka je jedna od zemalja koja prima najviše ukrajinskih izbjeglica.

Treće: Njemačka je među zemljama koje Ukrajini daju najviše novca za kupovinu oružja. Kancelar Olaf Šolc je upravo najavio do dvije milijarde eura pomoći. I apsolutno nema sumnje da moramo podržati Ukrajinu u ratu protiv Rusije.

Pa, da li je onda mudro kada vlada u Kijevu stalno napada njemačku Vladu i zatrpava je novim, oštro upućenim zahtjevima? Kada Njemačka isporuči nešto od željenog oružja, odgovor glasi: to jeste dobro, ali toga mora biti mnogo više.

Kada Njemačka odustajanjem od ruskog uglja, ruske nafte i ruskog gasa najavljuje ni manje ni više nego promjenu paradigme, onda kažu: to je lijepo od vas, ali to mora da se desi odmah.

Pritom se namjerno zaboravlja da je Njemačka u svojoj politici izvršila zaokret neviđenih razmjera: gasovod Severni tok 2 je završen - ali nije pušten u rad.

Bundesver će biti opremljen sa 100 milijardi eura - poduhvat koji je Olaf Šolc najavio ubrzo nakon ruskog napada na Ukrajinu.

Njemačka plaća isporuku oružja u ratnu zonu.

Savezna vlada počinje da prekida bliske odnose sa Rusijom, koji su izuzetno važni u sektoru sirovina.

Zeleni Ministar ekonomije putuje na Bliski istok da kupi naftu i gas i naglas razmišlja o produžavanju korišćenja energije koja se dobija iz uglja i nuklearki.

Sve su to ekstremne promjene kursa u izuzetno kratkom vremenu. Koje su to zemlje u Evropi toliko promijenile svoju politiku i prije svega - po tako visokoj cijeni kao Njemačka?

Još iritantnije od bezobrazluka iz Kijeva je ponašanje nekih drugih evropskih zemalja. Ako same ne reaguju (kako treba), kriju se iza Njemačke ili čak upiru prstom u Njemačku. Mogao bi se steći utisak da se radi samo o imidžu.

Francuski predsjednik Emanuel Makron je u brojnim telefonskim pozivima bezuspješno pokušavao da utiče na šefa Kremlja Vladimira Putina. Uzgred, on je bez velike pompe doveo u zemlju finale fudbalske Lige šampiona koje je trebalo da se održi u Rusiji. Kada je riječ o dovođenju izbjeglica u sopstvenu zemlju, Francuska se ne ponaša tako odlučno.

Italija je javno i glasno izjavila da može odmah bez ruskog gasa. Ustvari se iza toga krije ovo: Ako nema evropskog embarga na gas, onda su to zaslužni drugi (misli se prije svega: Njemačka).

Poljska se javno i bez koordinacije (sa Njemačkom) veoma zalaže za isporuku aviona Ukrajini – ali samo preko vojne baze SAD u Njemačkoj. Ako avioni ne budu isporučeni, problem je u SAD ili Njemačkoj.

A Mađarskoj - barem u njemačkoj javnosti - ne fali ni dlaka s glave zbog njenog proruskog kursa. U Budimpešti rado uzimaju jeftini ruski gas i po želji ga plaćaju i u rubljama.

Mogao bi se steći utisak da bi neke članice EU bile prilično srećne ako bi Njemačkoj krenulo loše – i kada bi izgubila dio svoje ekonomske snage i blagostanja. Po onoj - da komšiji crkne krava? Možda.

Činjenica je da su u šemu svaljivanja krivice na drugog, zahtjeva i njihovog ispunjavanja - uvijek potrebne dvije strane: onaj koji glasno zahtjeva, bijesni i upire prstom u drugog – i onaj koji sve to dozvoljava.

To je zaista potpuno izlišan spektakl. Na kraju krajeva, svi imaju isti cilj - okončanje ruskog rata u Ukrajini. Pa zašto sijati razdor? To pomaže samo - Putinu.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu