Barack Obama je 2009. položio zakletvu za predsjednika. To je bilo prije svega 8 godina, ali se čini da današnji svijet nema sličnosti sa tadašnjim. Ako se želi napraviti procjena Obaminog učinka, onda se mora imati u vidu kakva su bila vremena u kojima je on stupio na funkciju predsjednika. Tako postaje jasno da se puno toga promijenilo ali i da globalno okruženje nije bilo manje prijeteće nego što je to u ovom momentu.

"Obama je postao predsjednik u najtežem momentu od vremena Franklin D. Roosevelta", smatra profesor Iwan Morgan sa University Collegea u Londonu. "SAD su se nalazile pred najvećom recesijom od vremena velike depresije i vodile su dva rata u svijetu. Bilo je to jako teško nasljeđe", kaže profesor Morgan. Otežavajuće je bilo i to što je Obama bio suočen sa zaoštrenom političkom polarizacijom u sopstvenoj zemlji i Republikanskom partijom, čiji je jedini cilj bio da ga onemogući u radu i skine sa funkcije predsjednika.

Ekonomska politika

Obami je uspjelo da nakon teške finansijske krize i krize banaka 2008, sačuva zemlju od sunovrata u veliku depresiju i to je njegov osobni uspjeh. To se danas međutim lako zaboravlja, smatra profesor amerikanistike Desmond King sa Univerziteta u Oxfordu. Kao odgovor na neposredne posljedice finansijske krize Obami nije uspjelo da odlukom Kongresa legitimira najveći program finansijske podrške u američkoj istoriji, već mu je uspjelo da sprovede i najveći zakon za regulisanje finansijskih tržišta (Dodd-Frankov zakon), kako u budućnosti ne bi moglo doći do sličnih neregularnosti i potresa.

Trump bi mogao anulirati dobar dio Obamine ostavštine ali "ono što je Obama uradio da bi SAD sačuvao od katastrofa ostaje", kaže profesor David Sylvan sa Univerziteta u Ženevi. Jedna od takvih katastrofa je bila i finansijska kriza. Obamina je zasluga što se pobrinuo da se SAD oporave od velike ekonomske krize 2007/8", dodaje Sylvan.

Unutrašnja politika

Obamina najvažnija unutrašnjo-politička tekovina bila je reforma zdravstva - Obamacare. "To je njegova ostavština", kaže King. "On je uspio da se izbori za zdravstveno osiguranje koje bi imali svi Amerikanci. Slični pokušaji mnogih njegovih prethodnika su propali. Zahvaljujući Obami milioni Amerikanaca su dobili zdravstvenu zaštitu, koju ranije nikada nisu imali. To je najvažnija socijalno-politička mjera u SAD-u od 60-tih godina", kaže Morgen.

Obamacare mogla bi biti prva politička žrtva Donalda Trumpa i Kongresa u kojem dominiraju Republikanci. Oni su najavili da će suspendirati najveći unutrašnjo-politički projekt Obame, koji su od početka nastojali da suzbiju. 

"Vjerujem da je najveći unutrašnjo-politički propust Obaminog predsjednikovanja rastući pad blagostanja", kaže Morgan. Obama je doduše prepoznao taj problem, ali ga nije mogao riješiti, što je konačno dovelo do uspona Trumpa.

Vanjska politika

Svi naüi sagovornici -politolozi smatraju da je najvažnije vanjsko-političko dostignuće Baracka Obame bio sporazum o atomskom programu sa Iranom. Oni isto tako misle da će taj sporazum torpedirati Trumpova administracija. Obamino odbijanje da učestvuje u ratu u Siriji moglo bi biti jedno od dva njegova trajna uspjeha koje će ostati i koje čak ni Trumpova vlada neće revidirati, jer "jako je malo onih koji bi sada željeli vojnu intervenciju u Siriji". 

"Ne uvlačiti SAD u rat", tako oksfordski profesor King sumira Obaminu vanjsko-političku zaostavštinu, "jer Amerika je navikla da vodi ratove i da bude uvučena u njih, tako da je enorman učinak bio zapravo odoljeti ratu". King dodaje da mnogi smatraju da je to bila greška ali nakon dugo vremena Obama je bio jedini predsjednik kojem je uspjelo da zaustavi stalno strujanje mladih američkih vojnika na strana ratišta.

Londonski profesor Morgan pojašnjava da je filozofsku bazu za Obaminu vanjsku politiku činila spoznaja u ograničenost američkog uticaja ali i pomjeranje prioriteta sa Evrope na Bliski i Srednji Istok sve do Azije. Obaminu vanjsku politiku Morgan smatra "pesimističnom". Kada su u pitanju "ograničene mogućnosti američkog uticaja", tu će Trump imati sasvim druge poglede nego što ih je imao Obama. Upravo zato što Obama ništa nije uradio u Siriji, taj je politički vakum mogla popuniti Rusija. Rezultat svega je da je Rusiji po prvi put od 70-tih godina proteklog stoljeća, uspjelo da se u regionu pojavi kao veliki igrač. 

Rassenbeziehungen

Bez obzira šta Trump i njegovi kongresmeni iz reda Republikanske partije budu uradili sa Obaminim nasljeđem, Obama je već osigurao posebno mjesto u istoriji kao prvi predsjednik SAD afričkih korijena. Ta činjenica je veoma važna, napominje profesor King, i do toga nikada ne bi moglo doći da nije bilo promjena, koje je ostvario američki Građanski pokret za ljudska prava, koji je djelovao šezdesetih godina 20. stoljeća.

Rasni odnosi se tokom Obamine vladavine nisu poboljšali, već su se ček pogoršali, smatraju ovi eksperti, i to zato što je izbor predsjednika koji nije bio bijelac doveo do stvaranja rasistički obojenog anti-Obama pokreta. "Samo nekoliko mjeseci nakon Obaminog dolaska na vlast, jedan nacionalni pokret počeo je sa agitacijom protiv Obame - Tea-Party ", kaže King. Istovremeno su iznesene sumnje i postavljeno pitanje da li je Obama uopšte rođen u SAD-u i da li uopšte ima prava da bude izabran za predsjednika.

To se, kaže Morgan, odrazilo na izbore 2016. godine. "Smatram da je jedna vrsta kompleksa niže vrijednosti kod bijelih Amerikanaca s obzirom da činjenicu da je na vlasti crni Amerikanac povećala probleme koje je imala Hillary Clinton. Prvi crni američki predsjednik, pa prva žena u Bijeloj kući - to je Amerikancima bilo jednostavno previše. I onda su izabrali Trumpa", zaključuje profesor Morgan.