Mikita Horban gubi glas dok priča. "Dajte mi samo trenutak", progovara on i pravi dugu pauzu. "Izvinite, još uvijek mi je teško." On priča o svom iskustvu tokom zarobljeništva u rukama ruskih vlasti. Njegov pogled je prazan, luta prema plafonu i podu jedne dvorane Evropskog parlamenta u Briselu. U Belgiju je došao na poziv litvanskog zastupnika u Parlamentu, Petrasa Austreviciusa, zajedno s drugim žrtvama ruske invazije na Ukrajinu.

"Prije dvije godine su Rusi došli u naše selo u Ukrajini, mene i mog oca su uzeli kao taoce, ispitivali su nas, mučili. Šarafcigerom su mi polomili prste", priča Mikita Horban. On je sa ocem odveden u Rusiju, u regiju Kursk. Zašto su ih Rusi uhapsili, Mikiti još uvijek nije jasno, jer nikada nije podignuta nikakva optužnica.

Tokom zarobljeništva zadobio je povrede nogu i skoro da nije mogao hodati. U Kursku je na hladnoći morao spavati na otvorenom - bez cipela. Smrznuti prsti su mu na kraju amputirani u zatvoru. "Zbog tih povreda su me pustili." Mikita Horban je tako uključen u razmjenu zarobljenika s ruskim ratnim zarobljenicima u Ukrajini. Nakon šest sedmica provedenih u zarobljeništvu, on se uspio vratiti u svoje selo. A njegov otac? "Još uvijek ne znamo gdje je," tiho kaže Mikita - odgovarajući na pitanje. "I šta sada?", pita on.

Najmanje 1.500 otetih Ukrajinaca

Na njegovo pitanje pokušava odgovoriti Olha Rešetilova. Ona volonterski radi za organizaciju "Inicijativa medija za ljudska prava", kako bi pomogla civilima iz Ukrajine koji su oteti od strane Rusije. Ona navodi da je riječ o oko 1500 osoba, "civilnih talaca", za čiju sudbinu postoje dokazi. Sa mnogim od njih ne postoji nikakav kontakt, kaže Olha Rešetilova.

O nekima je uspjela saznati zahvaljujući izjavama onih koji su oslobođeni. Ti ljudi se samovoljno hapse, zatvaraju, bez optužbe, bez suđenja. Većina njih se drži u područjima Ukrajine koje je okupirala Rusija. Drugi su prebačeni u logore u Rusiju. Olha Rešetilova pretpostavlja da je tamna brojka civilnih talaca visoka. Za mnoge od njih nikada se neće ništa saznati.

"To su taoci"

Petras Austrevicius, član Evropskog parlamenta iz Litvanije koji podržava Olhu Rešetilovu i njenu humanitarnu organizaciju, želi u Briselu skrenuti pažnju na sudbinu otetih osoba. "Ti ljudi postoje. Ne treba zatvarati oči pred činjenicom  o civilnim taocima koje su oteli ruski okupatori. Moramo se zauzeti za njih i pokretati to pitanje na svakom sastanku na kome su prisutni ruski predstavnici", kaže ovaj evropski parlamentarac za DW u Briselu.

"Ova situacija me podsjeća na taoce koje je Hamas oteo u Izraelu", kaže Austrevicius. Rusi su s takvom praksom počeli još 2014., nakon aneksije poluostrva Krim, koje pripada Ukrajini."To je nepodnošljiva bol za njihove porodice".

Borba za izbavljenje supruga

"Nismo se mogli ni oprostiti", kaže Olha Babič, supruga Oleksandra Babiča, gradonačelnika Gole Pristana u regiji Herson. Njenog supruga su u gradskoj vijećnici prije dvije godine uhapsili ruski vojnici. Tamo su ga zadržali nekoliko dana i mučili. Oleksandr Babič je na parčetu toalet-papira napisao svoju posljednju poruku supruzi Olhi: "Volim te. Ne znam šta će se dogoditi." Od tada ona više nema kontakta s njim.

U ljeto 2022. godine bilo je znakova da je još živ. Olha Babič je putem različitih kanala uspjela saznati da je Oleksandr zatvoren u istražnom zatvoru na Krimu. Međutim, do danas nije podignuta optužnica, pa stoga ni jedan advokat nije mogao vidjeti gradonačelnika Gole Pristana. Drže ga u izolaciji. Njen suprug je u prvom mjesecu rata bio organizator otpora protiv ruskih okupatora u svom gradu. Zbog toga su htjeli da ga ućutkaju. Olha Babič se nada podršci EU-a, posebno u pregovorima o razmjeni zatvorenika. Zbog toga iznosi svoju priču u javnost, izlažući se potencijalnoj opasnosti jer bi se ona ili njena porodica mogli naći na udaru ruskih sigurnosnih snaga. "Ne možemo samo posmatrati", kaže Olha Babič. Pri tome ona misli i na ljude u Evropskoj uniji.

Humanitarna organizacija: EU treba povećati pritisak

Humanitarna organizacija za ljudska prava "Inicijativa medija za ljudska prava" zalaže se za uspostavu međunarodne posredničke misije Ujedinjenih nacija kako bi se postiglo oslobađanje civilnih talaca. "Nadamo se da će EU uvesti više sankcija protiv onih koji su počinili zločine, na primjer, direktora zatvora u kojima se ti ljudi drže zarobljeni. Prvi korak je da se skrene pažnja", kaže Olha Rešetilova, glasnogovornica organizacije. "Ovdje se ne radi samo o premještanju, već o samovoljnom zatvaranju, mučenju i smrti u zarobljeništvu." Evropski parlamentarac Petras Austrevicius obećava da će se zauzeti za interese pogođenih osoba i njihovih porodica.

Pokretanje javnosti može donijeti uspjeh, smatra aktivistkinja Olha Rešetilova. Ona je bila prisutna i na sastanku ministara vanjskih poslova Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) u novembru u Skoplju. Tamo je bio i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. On je tada morao saslušati oštre kritike zbog ruskog agreseorskog napada na Ukrajinu. Nekoliko dana kasnije, kako kaže Olha Rešetilova, oslobođeno je nekoliko osoba za koje se njena grupa zalagala na marginama OSCE-ovog sastanka. Njoj nije poznato da li je postojala neka veza između ta dva događaja, ali je, kaže, tada ruska strana reagovala. "Učiniti svoje voljene 'poznatima' povećava njihove šanse da budu oslobođeni", zaključuje ona.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.