Nakon početka ruske invazije u februaru 2022, mnogi ljudi u Ukrajinisvjesno su počeli govoriti samo ukrajinski i suzdržavali su se od korištenja ruskog u svakodnevnom životu. Međutim, s vremenom se čini da je taj početni emocionalni impuls splasnuo, a nekiUkrajinci koji znaju ruski vratili su se svom „standardnom“ jeziku. Značajan broj mladih u školama, a ponekad čak i samiučitelji, i dalje međusobno pričaju ruski.

Prema studiji Državne službe za kvalitet obrazovanja, provedenoj u saradnji s Povjerenikom za zaštitu ukrajinskog kao službenog jezika u aprilu i maju 2025, upotreba ukrajinskog jezika u školama općenito i dalje raste. Studija je otkrila da 48 posto anketiranih učenika u službeno dvojezičnoj Ukrajini komunicira isključivo na ukrajinskom, što je porast od sedam postotnih bodova u odnosu na prethodnu školsku godinu.

Međutim, to se ne odnosi podjednako na sve regije. Rezultati su posebno upečatljivi u glavnom gradu Kijevu, gdje je čak vidljiv i negativan trend. Postotak učenika koji u svojim školama koriste samo ukrajinski jezik smanjio se za deset postotnih bodova u odnosu na prethodnu školsku godinu i sada iznosi samo 17 posto.

Ukrajinski u razredu, ruski za vrijeme odmora

Oksana (koja radije ne želi otkriti svoje pravo ime) učiteljica je u jednoj školi u Kijevu. „U razredu djeca govore ukrajinski, ali kad zvono zazvoni za odmor, počnu međusobno pričati ruski“, izvještava ona. „Imamo čak i jednog dječaka koji želi govoriti ruski u razredu. Njegova porodica koristi ruski i on ne razumije baš dobro ukrajinski“, kaže Oksana.

Učenica Irina, koja pohađa jednu drugu školu u Kijevu, priča nam nešto slično. „Većina djevojčica u našem razredu govori ukrajinski, ali gotovo svi dječaci govore ruski“, objašnjava Irina. Ona sama govori ukrajinski i kod kuće i u školi. Samo povremeno koristi miješani jezik koji je široko rasprostranjen u Ukrajini, a zove se „suržik“.

Sve manja upotreba ukrajinskog jezika među kijevskim školarcima mogla bi biti posljedica velikog broja imigranata iz istočnih regija te zemlje, gdje je udio škola s ruskim jezikom bio najveći, kaže Olena Ivanovska, povjerenica za zaštitu službenog jezika. Učiteljica Oksana dijeli ovo zapažanje. „Na primjer, djevojčica razgovara sa mnom ukrajinski, a kad otac dođe po nju, odmah prelazi na ruski“, objašnjava Oksana. Prema njenim riječima, radi se o prognaničkoj porodici iz istočne Ukrajine.

Valentyna, majka učenika sedmog razreda u jednoj drugoj kijevskoj školi, vjeruje da postoji još jedan razlog zašto toliko puno učenika govori ruski. „Po mom mišljenju, to je zbog dominacije sadržaja na ruskom jeziku na YouTubeu i društvenim mrežama. Igraju i online igre u kojima se komunicira na ruskom“, rekla je za DW.

Kakva je (jezična) situacija u svakodnevnom životu?

Činjenica da mnogi ljudi u ukrajinskoj prijestolnici govore ruski ne iznenađuje Oleksija Antipoviča, voditelja instituta za istraživanje javnog mnijenja Rating. „U Kijevu oko 50 posto ljudi govori ukrajinski, nešto manje od 20 posto ruski, a 30 posto govori oba jezika. Zapravo, u Kijevu dvostruko više ljudi izjavljuje da govori ruski od ukrajinskog prosjeka“, rekao je Antipovič za DW, pozivajući se na studiju svog instituta.

Sagovornici DW-a također su primijetili povratak ruskog u svakodnevni život. „S početkom potpune invazije došlo je do masovne mobilizacije unutarnjih snaga u vezi s našim nacionalnim simbolima. Od 2024. ruski jezik, posebno u Kijevu, ponovno je prisutan na ulicama i njegovo korištenje više ne prate krivi pogledi“, rekao je Antipovič. Međutim, on dodaje i da udio ljudi koji govore ukrajinski u svakodnevnom životu ostaje stabilan.

Olena Ivanovska smatra da je još puno posla potrebno učiniti kako bi se stvorilo prikladno okruženje za učenje na ukrajinskom jeziku u školama u zemlji, čak i izvan nastave. „Samo patriotizam nije dovoljan. Potrebna je volja države i dosljedna politika u vezi s jezikom koji koriste učitelji i školska administracija.“ Stoga je važno „da Parlament usvoji nacrt zakona kojim će se jamčiti okruženje za učenje na ukrajinskom jeziku u obrazovnim ustanovama“, kaže povjerenica za zaštitu službenog jezika.

Nacrt zakona, koji je u parlamentarnu proceduru upućen u oktobru 2024, definira pojam „ukrajinskog jezičnog okruženja za učenje“. Njime se propisuje da obrazovni proces obuhvata ne samo nastavu u učionici, već i odmore, komunikaciju u školskom dvorištu i druge obrazovne aktivnosti. Ako se zakon usvoji, vlasti će morati razviti sistem za procjenu jezične pismenosti djece. Međutim, nisu predviđene nikakve mjere protiv učenika ili roditelja koji komuniciraju na ruskom.

„Nadalje, moramo jasno dati do znanja roditeljima koji kod kuće govore ruski sa svojom djecom da će njihovo dijete biti u znatno nepovoljnijem položaju pri upisu u školu u usporedbi s drugom djecom čiji je materinji jezik ukrajinski“, dodaje Ivanovska.

Sami novi zakoni vjerovatno nisu dovoljni. Uz pravne instrumente, potreban je i visokokvalitetan sadržaj na ukrajinskom jeziku, kaže povjerenica za zaštitu službenog jezika. Poznati ukrajinski bloger Andrij Šimanovski također skreće pažnju na veliku važnost i utjecaj pop kulture na djecu.

„Nemamo nijednog ukrajinskog dječjeg blogera koji stvara cool sadržaj o eksperimentima, podvalama i izazovima“, rekao je on za DW. Šimanovski je uvjeren da djeca dijele ruske sadržaje među sobom jer im se često čini uzbudljivijim. „Ako na ukrajinskom nema ništa smiješno, u nepovoljnom smo položaju. Osim toga, djeca danas igraju popularne pucačke igre, koje uglavnom nisu na ukrajinskom. Zato nam je potreban širok izbor sadržaja na našem jeziku, a ne samo akademski sadržaj“, rekao nam je bloger.