Kad Peter Filipovics ima vremena na fronti, na istoku Ukrajine, pročita i vijesti iz Mađarske. Ovih dana su to prije svega informacije o izbornoj kampanji aktualnog mađarskog premijera Viktora Orbana. Jer u tim vijestima se uglavnom radi o njegovoj domovini – Ukrajini. O zemlji koju kao ukrajinski Mađar iz Zakarpatske oblasti upravo brani od ruskog agresora.

Mađarski premijer Orban i političari njegove stranke Fidesz o Ukrajini govore kao o „korumpiranoj mafijaškoj i terorističkoj državi". U njihovim izbornim videima se tako primjerice navodi – bez dokaza – da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski milijarde eura koje Ukrajini stižu iz Bruxellesa koristi kako bi gradio zlatne WC-školjke.

Nedavno, priča Peter Filipovics, je čitao o aferi oko renoviranja zgrade Središnje banke u Budimpešti. O tome kako je bivši šef Središnje banke György Matolcsy u zgradi banke sebi dao izgraditi WC-školjke sa zlatnim držačima za toalet-papir. Za razliku od tvrdnji oko Zelenskog, ova priča je istinita. „Kad sam to pročitao", kaže Peter Filipovics, „pomislio sam, kad u Mađarskoj govore o korupciji u Ukrajini, onda bi najbolje bilo da prvo pogledaju sami sebe u ogledalo."

Peter Filipovics ima 42 godine i potječe iz zapadnoukrajinskog pograničnog grada Čop (mađarski: Csap). Aktualno je zapovjednik jedne vojne jedinice na istoku Ukrajine – gdje točno, to se iz sigurnosnih razloga ne smije objaviti. On, kao ukrajinski Mađar, nije tu izuzetak, kaže Filipovics. Puno ih je, poput njega, koji se, kaže, iz uvjerenja bore na fronti, a propagandu mađarske vlade sa Orbanom na čelu smatraju uvredom.

Suradnja s Kremljem

Ukrajinski Mađari su već duže vremena u fokusu javnosti. Aktualno, prema neslužbenim procjenama, u toj ratom pogođenoj zemlji živi oko 80.000 etničkih Mađara i gotovo svi su naseljeni u Zakapartskoj oblasti na zapadu Ukrajine. Ta manjina čini 0,23 posto stanovništva u toj zemlji s ukupnim brojem stanovnika od 35 milijuna. No Viktor Orban je tu manjinu postavio kao središnju temu svoje vanjske politike i svoje izborne kampanje.

On i njegova vlada već godinama tvrde kako se tlači ukrajinske Mađare. Vojno sposobne muškarce mađarske manjine se, tako glasi tvrdnja, posebice brutalno i masovno prisilno novači i čak muči do smrti. Istovremeno Orbanova vlada u suradnji s Kremljem periodično organizira izručenje ukrajinskih ratnih zarobljenika mađarskog podrijetla iz Rusije u Mađarsku – bez informiranja ukrajinskih vlasti. Kremlj to predstavlja kao „humanitarnu gestu", a Orbanova vlada kao „spasilačku misiju".

Što na sve to kažu ljudi u Ukrajini kojih se to tiče, a što ukrajinske vlasti i političari mađarske manjine, kao i stručnjaci u Zakarpatju? Deutsche Welle je bio u toj oblasti u Ukrajini i usporedili smo mađarsku propagandu s realnošću na licu mjesta te postavili pitanja.

Regrutira li se Mađare prisilno?

Od strane Orbanove vlade i vladi bliskih medija korišteni izraz „prisilno regrutiranje" neovisni mađarski promatrači odbacuju, jer je regrutiranje za vrijeme rata uvijek nužno povezano s prisilom te taj izraz neizravno pod znak pitanja stavlja i legitimnost ukrajinske obrane zemlje.

Zaduženi za regrutiranje i mobilizaciju su u Ukrajini teritorijalni centri za regrutaciju. Njihove patrole nisu omiljene u Ukrajini, jer vojno sposobne muškarce mobiliziraju dijelom izravno s ulice, dijelom i nasilno. Na društvenim mrežama kruže uvijek iznova videi nasilnih sukoba s uposlenicima tih centara. Neki videi su istiniti, a drugi pak lažni. Postoje zapažanja da vladi bliski mađarski mediji šire te lažne videe, koji često potječu iz Rusije.

Međutim, ombudsman u Ukrajini Dmitro Lubinets, koji nadzire poštivanje ljudskih prava u toj zemlji, kritizira u jednom aktualnom izvješću teška kršenja prava i nehigijenske uvjete u centru za regrutiranje Ušgorod, regionalnom glavnom gradu Zakarpatske oblasti. Sustav regrutiranja se mora u cijelosti promijeniti, ističe Lubinets. Javna kritika i diskusija oko reforme sustava za regrutiranje u Ukrajini postoji već duže.

Iz straha od mobilizacije na ulici, mnogi vojno sposobni muškarci u Ukrajini više ne izlaze iz stanova i kuća. I u Zakarpatju se to može primijetiti. Prije svega se u selima više ne može vidjeti vojno sposobne muškarce na ulicama. Laszlo Zubanics, predsjedatelj Demokratskog saveza Mađara u Ukrajini (UMDSZ), kaže u izjavi za DW da je javna tajna da se mnogi muškarci skrivaju kod kuće.

Je li prekomjerno puno ukrajinskih Mađara na fronti?

Ukrajinska vojska ne vodi statistike po etničkoj pripadnosti. Prema procjenama političara iz Zakarpatja, gdje živi mađarska manjina među kojima su i oni koji su bliski Orbanu, aktualno se oko 400 do 500 ukrajinskih Mađara nalazi na fronti. To je daleko ispod udjela etničkih Ukrajinaca u vojsci koja aktualno broji oko 850.000 vojnikinja i vojnika.

Centar za regrutaciju u toj zapadnoj oblasti u Ukrajini službeno odbija dati izjavu za DW. No jedan uposlenik tog centra je Deutsche Welleu, pod uvjetom da ostane anoniman, kazao da je broj mobiliziranih ukrajinskih Mađara prema njegovom dojmu doista ispodprosječan.

Zašto ratni zatvorenici stižu u Mađarsku?

Nedavno je došlo do izručenja dvojice ratnih zatvorenika mađarskog podrijetla iz Rusije u Mađarsku. Bilo je to početkom ožujka 2026., za vrijeme posjeta mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjartoa Moskvi. O jednom od te dvojice zatvorenika je mađarska državna televizija prethodno objavila jedan propagandni video, u kojem ranjeni muškarac navodi da ga je ukrajinska vojska ostavila na cjedilu. Istovremeno zahvaljuje svojim ruskim „osloboditeljima". Szijjartu je dvojicu ratnih zatvorenika, uz dozvolu ruskog predsjednika Vladimira Putina, poveo sa sobom u zrakoplovu vlade te je o tome postavio videe na Facebook. Kasnije je Orban dvojicu vojnika posjetio u jednoj mađarskoj bolnici i također postavio videe o tome na Facebooku.

Izručenja ratnih zatvorenika trećim zemljama bez uključivanja izvorne zemlje predstavljaju kršenje međunarodnog prava. Ukrajinski ratni zatvorenici su prema navodima Ujedinjenih naroda i raznih organizacija za ljudska prava gotovo bez izuzetka izloženi teškim mučenjima. Stoga djelovanja poput ove od strane Orbanove vlade idu u koristi ruskoj propagandi. 

Ukrajinska aktivistica Vlasta Repasi iz Užgoroda se u Zakarpatju već godinama brine o bivšim ratnim zatvorenicima. Ona za DW kaže da je važno da se ratne zatvorenike „ne osuđuje ili ih se pak smatra izdajnicima", ako u propagandnim videima govore negativno o Ukrajini. „Njihove izjave su u Rusiji i vjerojatno i u Mađarskoj nastale pod pritiskom ili prisilom. Mi ne znamo što su sve morali pretrpjeti", kaže Repasi.

Bivši ratni zatvorenik, 23-godišnji Oleksij Čorpita, koji potječe iz Čopa i koji je u svibnju 2022 zarobljen od strane ruske vojske, za DW kaže da mu je u Rusiji 2023. predloženo da ga se izruči Mađarskoj. „Zato sam trebao u jednom videu dati negativne izjave o Ukrajini i ukrajinsku vojsku pozvati na kapitulaciju. To sam odbio", priča Čorpita. To ga je koštalo još godinu i pol ratnog zarobljeništva, prije nego što je u travnju 2025. vraćen u okviru zamjene ratnih zarobljenika. Aktualno se nalazi u gradu Mukačevo (mađarski: Munkacs) na medicinskim i psihološkim terapijama, između ostalog zbog posljedica mučenja.

Borba protiv ruskih okupatora

Peter Filipovics se još 2014. borio kao dobrovoljni vojnik ukrajinske vojska, kad je Rusija započela svoj ratni pohod na istok Ukrajine. Kasnije je više godina radio u inozemstvu, 2021. i 2022. u Češkoj Republici kao lakirer u jednoj tvornici namještaja. Krajem veljače 2022., nekoliko dana nakon početka sveobuhvatnog ruskog rata protiv Ukrajine, vratio se u svoju domovinu i dobrovoljno prijavio u vojsku. Od ožujka 2022. je neprestano na fronti. Više puta je ranjen i dobio je nekoliko odličja.

Njegov san je, priča nam, da se nakon okončanja rata vrati u Čop. U jednom selu u blizini tog pograničnog gradića žive i njegovi roditelji. Iz Ukrajine se ne bi selio, kaže, pogotovo ne u Orbanovu Mađarsku – prije svega zato što mu je tamo previše proruska atmosfera. „Ne želim imati zemlju poput Rusije i ruske okupatore kao susjede", kaže on. „Stoga sam ovdje na fronti i za to se borim."