„U BiH nemamo ni jednog praznika osim Nove godine koji bi slavili zajedno. Muslimani su rekli da Djeda Mraz ne pripada njihovoj kulturi. Sve je to nakaradno", rekao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, Milorad Dodik, gostujući u emisiji „Ćirilica" srbijanske Televizije Happy. Osim što, opet, pripadnike jednog od tri konstitutivna naroda, dakle Bošnjake, strateški svodi na vjersku grupu – nazivajući ih isključivo muslimanima – Dodik je u prvoj rečenici apsolutno u pravu, a ni u drugoj nije skroz u krivu.  

Sintagmom „emancipacija religije" naziva se nagli porast broja vjernika i jednako nagla manifestiranost religioznosti u post socijalističkim društvima u koja spada i najkompleksnije, ali i najpodjeljenije, dakle bosanskohercegovačko. Iza te dvije riječi kriju se, u suštini, politizacija i estradizacija vjerske, odnosno vjerskih pripadnosti koje su ujedno i ono po čemu se građani Bosne i Hercegovine najviše razlikuju. Sve druge razlike, računajući i etničke i kulturološke, daleko su manje i daleko ih je teže istaći u zajednici u kojoj je vjerska pripadnost zamijenila članstvo u Komunističkoj partiji, postajući dokazom ne samo religiozne, već i ideološke pravovjernosti.  

Nasilno forsiranje različitosti

Nasilno forsiranje različitosti najbolje je vidljivo na prelazu godina, u periodu između katoličkog i pravoslavnog Božića – od 25./26. decembra do sedmog januara – te u vrijeme dva Bajrama koja obilježavaju muslimani koji i čine većinu Bošnjaka. Manjina su, naravno, ateisti i agnostici.  

Katolički Božić je neradni dan u dijelovima BiH u kojima su katolici u većini, dok je sasvim uobičajen u ostatku zemlje. Za pravoslavni, slavi se u Republici Srpskoj, a Bajrami se javno i glasno obilježavaju u krajevima u kojima dominiraju Bošnjaci među kojima ima i onih koji svoju, uslovno rečeno, pobožnost, dodatno dokazuju i neobilježavanjem (internacionalne) Nove godine.  

Krajem prošle, 2021. godine, pojava dva velika plakata, kao i njihovo uklanjanje, izazvalo je buru u bosanskohercegovačkoj močvari i, koliko-toliko, zaintrigiralo umornu, atrofiranu javnost koja se od kraja rata uglavnom zadovoljava time što se više ne puca, podnoseći sve ostale nedaće – od epske pljačke javnih dobara, preko nacionalističkih ispada, pa sve do demografske kataklizme ili apsolutne nesposobnosti svih mogućih vlasti da zaštite javno zdravlje u doba pandemije virusa covid-19 – sa začuđujućom upornošću. 

Billboard u Bužimu, pa u Zenici

Prvo se u Bužimu, gradiću na zapadu Bosne, pojavio billboard kojim su premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić i predsjednik Skupštine Razim Halkić čestitali katolički Božić i Novu godinu onima koji slave ali je, na inicijativu općinskog načelnika Mersudina Nanića iz Stranke demokratske akcije, ubrzo uklonjen. 

„Kako je plakat doživljen kao provokacija i neprimjerenog je karaktera za Bužimljane, želim da kažem da će biti uklonjen jer ne priliči ni mjestu ni vremenu. Opština će uplatiti sredstva da se isti ukloni ili zamijeni drugim. Poštujemo svakoga i svačije, ali svoje ne damo", kazao je Nanić. 

Malo zatim, u Zenici je, u istoj formi, dakle sa billboarda, poručeno: "Jelka, Djed Mraz i Nova godina nisu dio islama i tradicije Bošnjaka", ali su reakcije bile drugačije i daleko razumnije od onih Nanićevih. "Zašto nekome može smetati jer netko slavi Novu godinu, to je apsurdno. U Zenici imaju i džamije i crkve, pa i sinagoga, neka svatko ide tamo gdje želi", kazao je gradonačelnik Fuad Kasumović čiji su sugrađani sami uklonili sporni, veliki plakat.  

Pocijepana tigrova koža

Nekadašnja tigrova koža, kako je Bosna i Hercegovina opisivana zbog izmješanosti svog stanovništva, pocijepana je tenkovskim gusjenicama još 1992. godine, a do kraja rata država je, kažimo tako, redefinirana i danas je čine tri gotovo etnički čista područja u kojima važi srednjevjekovno pravilo „cuius regio eius religio", odnosno „čija zemlja, onoga je i vjera".  

Od gotovo 17.000 stanovnika Bužima – prema posljednjem popisu održanom 2013. godine – njih 98,5 posto su Bošnjaci i u velikoj većini muslimani. Zašto im je čestitka zasmetala, nejasno je, ali za današnju BiH uopće nije neuobičajeno. Tako, recimo, u Republici Srpskoj – u kojoj i Bošnjaci i Hrvati imaju status konstitutivnih naroda – sve javne institucije, te sam entitet, imaju krsne slave i svi praznici iz pravoslavnog kalendara su neradni dani. Na brdima iznad većinskih hrvatskih krajeva teritorij je obilježen velikim, betonskim križevima vidljivima sa poprilične udaljenosti, dok u bošnjačkim i sama božićna čestitka izaziva negodovanje pojačano manjkom znanja i o vlastitoj, složenoj državi i, u konačnici, samima sebi. 

"Uvijek sam se gnušao nad tom našom glupošću..."

„Već godinama u Bosni i Hercegovini imamo sa naše 'muslimanske' ili naše 'islamske strane', tu i tamo, glupe i priproste komentare o obilježavanju (ili našem muslimanskom čestitanju) Božića, Nove godine, puštanju Djeda Mraza u obdaništa i škole, i tako dalje. Uvijek sam se gnušao nad tom našom glupošću... Pa, molim vas lijepo, još davno Bašeskija govori o zajedničkim kršćanskim i muslimanskim svečanostima u Sarajevu! Nadalje, molim vas lijepo, u Kur'ānu na više mjesta Bog oglašava da On nije htio da čovječanstvo bude jedne vjere! Bog to različito čovječanstvo poziva da se 'natječe u dobru'. U Kur'ānu Bog nije nigdje nazvan muslimanskim Bogom!", napisao je za Preporod.info Enes Karić, teolog, književnik i nekadašnji kandidat za reis-ul-ulemu Islamske zajednice BiH. 

„Meni kao muslimanu ova briga se čini nepotrebnom. Naprotiv, dijeljenje proslava može zbližiti zajednice – ne bih li trebao pozvati svoje kršćanske prijatelje da jedu sa mnom kako bismo zajedno proslavili Bajram? Postoje dublji, doktrinarni razlozi da se odbaci ideja o ovom slavljeničkom raskolu. Jer kršćanstvo nije jedina religija na Zemlji čiji se sveti spisi raduju Isusovom rođenju. U tome mu se pridružuje islam i njegov spis, Kur'an... Svi možemo pronaći inspiraciju u bezvremenskoj etičkoj mudrosti Isusa iz Nazareta i vidjeti smisao u njegovom rođendanu. Stoga, kao musliman, ne vidim zašto bi se muslimani trebali suzdržavati od božičnih čestitki ili zašto bi se svaka vjerska tradicija trebala svesti na bezbojni ‘blagdan'. Umjesto toga, poštujem kršćane koji slave rođenje Isusa Krista, tog najčudesnijeg čovjeka. I vjerujem da se muslimani mogu pridružiti svojim susjedima kršćanima govoreći: 'Sretan Božić!'”, piše Mustafa Akyol - https://www.theneweuropean.co.uk/mustafa-akyol-on-eid-and-christmas; 16.12.2021. – turski novinar, pisac, profesor i kolumnist The New York Timesa, te jedan od najintrigantnijih, pa i najuticajnijih muslimanskih intelektualaca Evrope.  

Sekularno ili vjersko?

Ako je, a jeste, bužimski skandal posljedica odumiranja famoznog bosanskohercegovačkog suživota, unutarnjeg raskola njenih društava i slabog znanja koje nikome ne smeta u formiranju stavova, zenički slučaj posljedica je, kako na portalu Bljesak.info piše hrvatski i bosanskohercegovački književnik Josip Mlakić, sukoba „unutar jedne zajednice oko karaktera društva, hoće li ono biti sekularno ili vjersko, s tim da su iz ove jednadžbe unaprijed isključeni svi drugi, što je, na žalost, karakteristika svih jednonacionalnih sredina".  

Jedan od mnogobrojnih korijena unutarbošnjačkog konflikta opisala je glavna i odgovorna urednica „Oslobođenja", Vildana Selimbegović, u tekstu pod naslovom „Deda Mraz između džamije i historije", objavljenom trećeg januara 2022.: „Na današnji dan 1996. tadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH i lider SDA Alija Izetbegović poslao je otvoreno pismo uredništvu Televizije BiH izražavajući neslaganje s raspojasanim dočekom Nove godine i Djedom Mrazom te 'drugim simbolima stranim našem narodu'. Iako je raspojasanost, tvrdili su bolji poznavatelji SDA (ne)prilika, targetirala Muhameda Šaćirbegovića, tada ljubimca bošnjačkog vrha, ostao je gorak okus dočeka te prve poratne nove godine zbog spremnosti partijskog lidera najjače bošnjačke partije da sebi da za pravo propisivanje 'ispravnog' načina proslave i radovanja 'svog naroda', ali još i više zbog toga što je ta 'ispravnost' automatski značila atak na slavlje i radovanje drugih i drugačijih. Da je Izetbegović (otac) za ovakve istupe imao saveznika u tadašnjem lideru Islamske zajednice BiH, bila je javna tajna, koja je puno godina kasnije (2008.) kulminirala nizom odluka tadašnje direktorice dječijih vrtića u Sarajevu Arzije Mahmutović koja je iz igraonica protjerala ne samo Djeda Mraza već i sve 'druge simbole strane našem narodu'”. 

Djela suprotna od riječi

Nakon što je mađarski premijer Victor Orban nedavno izjavio da će učiniti „sve kako bi najviše evropske zvaničnike ubijedio, ma koliko Balkan možda bio dalje od njih nego od Mađarske, da je i s njihovog aspekta ključno pitanje kako da riješimo bezbjednost jedne zemlje u kojoj živi dva miliona muslimana”, iz Stranke demokratske akcije su mu odgovorili priopćenjem u kojem, pored ostalog, piše: „Bošnjaci su sastavni dio Evrope – i žive Evropu... Bošnjaci su narod, koji uz svoju vjeru islam, baštini najplemenitije civilizacijske i evropske vrijednosti, koje su artikulirane u posljednjih nekoliko decenija kroz Evropsku uniju".  

Djela su im, kako vidimo, potpuno suprotna od riječi, a to je tek jedna od mnogo sličnosti bošnjačkih sa srpskim i hrvatskim nacionalistima kojima, zajedno i odvojeno, multikonfesionalnost nije mrska sve dok se znaju granice koje različite vjere u Bosni i Hercegovini razdvajaju i koje bi, da ikako mogu, ojačali žilet žicom. Svako sa svoje strane i sa istom namjerom: da spriječe bilo kakvu mogućnost zajedničkog slavljenja bilo čega, računajući ne samo vjerske praznike već, ako treba, i Prvi maj.  

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu