Fidel Kastro je mogao držati višesatne govore. Znalo se dogoditi da karizmatični revolucionar svoje slušatelje "okupira" petosatnim, čak i sedmosatnim nastupima. Kastro je znao svijet i svjetska zbivanja komentirati u svojoj kolumni "Refleksije druga Fidela" u časopisu "Granma", koji izdaje Komunistička partije Kube (PCC).

Neumorno je kritizirao zakletog neprijatelja, Sjedinjene Američke Države. "Jenkiji nikada neće odustati od kontrole zemlje, vode, rudnika i prirodnih resursa naše zemlje", napisao je u travnju 2012. bivši šef države, vlade, vojske i partije, jedine dozvoljene stranke na Kubi.

Fidel, kako ga nazivaju mnogi Kubanci, već se u mladim danima posvetio socijalizmu i cijeli svoj život se borio za svoje predodžbe pravde i kubanske neovisnosti. Bile su mu omražene industrijske nacije sa svojim kapitalističkim uređenjem.

Od pravnika do pobunjeničkog vođe

Fidel Alejandro Kastro Ruz(Fidel Kastro) rođen je 1926. u Biránu, na istoku otoka. Neki istoričari navode 1927. kao njegovu godinu rođenja. Fidel i njegovih šestero braće i sestara odrasli su u blagostanju. Nakon studija prava Kastro je postao advokat u Havani. Njegovi klijenti su, kako se pretpostavlja, bili ponajprije žitelji siromašnijih četvrti. Već kao student Kastro je bio politički aktivan i 1952. je kandidirao na parlamentarnim izborima. Ali izbori se nisu održali, jer je Fulgencio Batista, kojeg je jedno vrijeme podržavao i SAD, izveo vojni udar i preuzeo vlast.

Od tog trenutka Kastro si je za cilj postavio svrgavanje Batiste. Brzo je oko sebe okupio istomišljenike. Među njima je bio i Ernesto "Che" Guevara. Pokušaji svrgavanja Batiste od strane Kastrove vojske pobunjenika 1953. i 1955. nisu uspjeli, te je "Comandante en jefe" morao pobjeći u brda. Volker Skierka, njemački novinar i autor jedne Kastrove biografije, o planovima "Máximo Lídera" ("Velikog vođe") za državni udar kaže: "Kada je Kastro najavio da će otjerati Batistu, mnogi su pomislili da on nije baš bistar u glavi." Ali onda je uslijedio njegov trijumf, koji ga je u očima mnogih Kubanaca i njegovih pristaša učinio "osloboditeljem". Batisti je preostao samo bijeg. 1. siječnja 1959. Kastro je preuzeo vlast u karipskoj državi i od tada ju je kontinuirano širio.

I onda je Kuba postala njegova...

Sa svojim socijalističkim planovima Kastro je sve više provocirao bijes SAD-a, saveznike je pronašao u "Istočnom bloku", među njima je bila i Njemačka Demokratska Republika (DDR). Po navodima Ministarstva vanjskih poslova u Berlinu, u Njemačkoj je (prvenstveno u bivšem DDR-u) studiralo ili radilo, po procjenama, 30.000 Kubanaca. Sovjetski Savez je Kubi pomagao najprije financijski, a 1962. je Moskva na otoku stacionirala i rakete srednjeg dometa.

SAD je reagirao brzo, ali takozvana "Kubanska kriza" na koncu je ipak okončana bez izbijanja nuklearnog rata. U istoj godini na snagu je stupio američki trgovački embargo protiv Kube, koji je desetljećima opterećivao odnose dviju zemalja, ali i privredu karipske države. Nakon raspada Sovjetskog Saveza gospodarska situacija na Kubi dodatno se osjetno pogoršala zbog kubanske ovisnosti o Moskvi.

Kastro je od početka kontinuirano ulagao u državni sustav obrazovanja i zdravstva. Do danas je on na glasu kao jedan od najboljih u regiji. Istovremeno je Kubancima uskratio slobodu mišljenja i informiranja. Političke je protivnike "trpao" u zatvoru, a sa svojim se neprijateljima "beskompromisno obračunavao", kako kaže bivši njemački veleposlanik na Kubi Bernd Wulffen. "Fidel Kastro će nam ostati u sjećanju kao čovjek koji je dao zatvoriti stotine ljudi i to samo zbog njihovih miroljubivih političkih aktivnosti", kaže i Maja Liebing, referentica za Kubu u Amnesty internationalu. Zbog Castrove politike otok je napustilo nekoliko stotina tisuća Kubanaca.

Za njemačkog financijskog savjetnika Hans-Olafa Henkela, koji je za svoj društveni i gospodarski angažman dobio nebrojena odlikovanja, Fidel Kastro je u 60-im godinama prošlog stoljeća bio uzor zbog svoje neustrašivosti. "Da je on postao demokrat, posvuda u svijetu bi mu dizali spomenike", pretpostavlja Henkel.

 

Gotovo pola stoljeća na vlasti

Nakon što je teško obolio, u julu 2006. se Fidel Kastro povlači sa funkcije predsjednika zemlje, a 2008. je vodstvo Kubom i službeno predao svom bratu Raúlu Castru. Fidel Castro je na vlasti bio 49 godina, nijedan monarh 20. stoljeća nije tako dugo vladao kao on.

Raúl Castro, kojeg je 2008. parlament izabrao za novog predsjednika države i Ministarskog vijeća, a kasnije i za glavnog tajnika PCC-a, počeo je lagano "otvarati" Kubu. U decembru 2014. SAD i Kuba su, nakon 50 godina bez diplomatskih odnosa, najavili normalizaciju bilateralnih odnosa. U januaru 2015. kubanska je vlada iz zatvora na slobodu pustila više od 30 političkih zatvorenika - kao dio nove politike približavanja. Fidel Castro nije javno komentirao povijesno približavanje dviju nacija. No sa velikom skepsom je pratio pomirenje Kube i SAD-a koje je rezultiralo uspostavom diplomatskih odnosa 2015. godine i posjetom Kubi predsjednika Baracka Obame 2016. godine.  

Julia Mahncke / sp