Unutar međunarodne zajednice lome se koplja između smanjenja međunarodnog intervencionizma i očuvanja Bonskih ovlasti. Ambasadorica Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Vijeću sigurnosti UN-a Tammy Bruce poručila je da međunarodno upravljanje u Bosni i Hercegovini (BiH) ulazi u završnu fazu.

Ovaj zaokret Washingtona, kako prenose mediji u BiH, djelimično se posmatra i kao rezultat intenzivnog lobiranja Milorada Dodika i vlasti u Banjaluci. SAD, zajedno sa Italijom, na poziciji novog visokog predstavnika podržavaju italijanskog diplomatu Antonia Zanardija Landija.

Prema nezvaničnim informacijama, jedan od kandidata je i William Ruger, zamjenik direktora nacionalnih obavještajnih agencija u administraciji predsjednika SAD-a Donalda Trumpa.

Većina evropskih država predvođenih Francuskom i Velikom Britanijom čvrsto podržavaju opstanak OHR-a i zadržavanje Bonskih ovlasti. Njihov kandidat je Francuz Rene Troccaz.

Prateći u stopu zahtjeve Republike Srpske (RS), Moskva zahtijeva potpuno i trenutno gašenje OHR-a.

Otvaranje Pandorine kutije

Uoči same sjednice, bivši visoki predstavnik Valentin Inzko dramatično je upozorio članice PIC-a da bi ukidanje ovih ovlaštenja bila „nagrada secesionistima“, dok bi odlazak OHR-a stvorio direktan rizik od novih sukoba.

Na iste opasnosti ukazuje i stručnjak za sigurnost Nedžad Ahatović, koji upozorava da bi odlazak OHR-a otvorio prostor za najteže scenarije – od postepene disolucije zemlje „kroz labavu konfederaciju“, što bi u roku od deset do petnaest godina završilo „mirnim raspadom“ i aneksijom dijelova BiH, pa sve do „otvorenih sukoba“. „U slučaju ukidanja međunarodnog osigurača, stvara se ozbiljan rizik od izbijanja lokalnih sukoba radi očuvanja teritorijalnog integriteta zemlje“, smatra Ahatović. 

Takvu „kriznu spiralu“, naglašava sagovornik DW-a, teško bi bilo kontrolirati, pa bi Evropska unija na svojim granicama imala još jednu zonu konflikta „što je scenario koji direktno ide u korist interesima Moskve“.

Paravan za blokadu evropskih reformi

Politička analitičarka Tanja Topić potvrđuje za DW da „lokalni autokrati“ postojanje OHR-a u javnosti predstavljaju kao prepreku za demokratizaciju zemlje i njen evropski put „iako su upravo oni ti koji svesrdno blokiraju provođenje svih ključnih reformi“.

Na vladavinu prava se, paradoksalno, pozivaju upravo oni koji je zaobilaze u širokom luku: „Ovaj geopolitički trenutak je veoma opasan i gotovo sam ubijeđena da političke grabljivice samo čekaju da se međunarodno prisustvo u BiH završi kako bi dodatno zamutili političke vode, slijedeći geopolitičke i ekonomske interese njima naklonjenih 'prijatelja' iz Evrope i svijeta. BiH u ovom trenutku jednostavno nije demokratski zrela niti osviješćena da bi se političarima na vlasti prepustilo da je kroje isključivo po sopstvenoj mjeri.“

Kompromis sa ili bez Bonskih ovlasti?

Kao kompromisno rješenje u diplomatskim krugovima kruži plan o integrisanju, odnosno spajanju OHR-a i Delegacije EU u BiH. Prema tom projektu, funkcije visokog predstavnika i specijalnog izaslanika EU spojile bi se u jednu poziciju, koju bi obnašao sadašnji šef Delegacije EU Luigi Soreca.

Bivši diplomata Slobodan Šoja ocjenjuje za Deutsche Welle da bi ovaj korak, iako kompromisan, imao svoju logiku. „Svako rješenje gdje se najzad ukidaju ta tri slova – OHR – koja BiH stalno podsjećaju na Dayton i ograničeni suverenitet, predstavlja napredak. Jedino mjesto kojem kao država i građani pripadamo jeste Evropska unija, i zato bi za početak, kao najbolje od svih loših rješenja, bilo da Delegacija EU preuzme nadzor nad ovom unesrećenom državom koju vlastito rukovodstvo gura u provaliju“, ističe Šoja.

Međutim, on dodaje i jednu ključnu napomenu bez koje cijeli briselski projekat gubi smisao – opstanak mehanizma prisile. „Ukoliko se u tom novom aranžmanu ne bi koristila Bonska ovlaštenja, onda nema smisla bilo šta raditi. Naš svijet bez savjesti – i onaj koji vlada i onaj nad kojim se vlada – ništa neće uraditi bez prijetnje silom. Bez te prijetnje, uzaludna je svaka reforma“, kategoričan je Šoja. 

Unutrašnji front i tri različite vizije

Nedavna posjeta predsjednika Evropskog Vijeća Antonia Coste BiH ponovo je ogolila tri konfliktne vizije. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović insistira na očuvanju punih nadležnosti i mandata šefa OHR-a, upozoravajući da rukovodstvo RS vodi prorusku politiku po direktivama Moskve. S druge strane, članica Predsjedništva Željka Cvijanović ponavlja rigidan stav Banjaluke o hitnom ukidanju OHR-a, tvrdeći da je prošlo vrijeme da „neizabrani strani predstavnici donose odluke“. Istovremeno, predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto u prvi plan stavlja reformu Izbornog zakona i „legitimno političko predstavljanje“ konstitutivnih naroda kao ključ za relaksaciju odnosa.

Novinar HINA-e Ranko Mavrak podsjeća kako o ključnim pitanjima u BiH već tri desetljeća nema bazične saglasnosti, što potvrđuju izjave domaćih zvaničnika „upakirane  u diplomatski celofan“. „Već tri desetljeća traje ta postdejtonska bitka oko različitih koncepata, a ključno pitanje glasi: može li BiH opstati kao jedinstvena država bez angažmana međunarodne zajednice, odnosno bez vanjskih silnica koje bi neutralizirale faktore koji dovode u pitanje njen opstanak“, kaže Mavrak za DW.

Prema njegovim riječima, niko ozbiljan – osim Rusa i Kineza, koje zapravo i ne zanima evropska budućnost BiH – u ovom trenutku ne govori o potpunom zatvaranju OHR-a. „Sva rasprava se zapravo svodi na to kako s tim mehanizmom najbolje pomoći zemlji. Preciznog odgovora trenutno nema, a tako će i ostati sve dok se ne sklopi neka vrsta novog društvenog ugovora u kojemu će svi unutrašnji akteri biti podjednako zadovoljni mogućim, te trajno odustati od svojih maksimalističkih zahtjeva i snova“, pojašnjava Mavrak.

Paradoks Agende 5+2 – formalnost koja čeka politički mig

Mediji u BiH upozoravaju kako opasnost trenutnog političkog trenutka leži upravo u tome što bi se takozvana Agenda 5+2 (plan uslova za zatvaranje OHR-a) mogla pretvoriti u puku formalnost. Supervizija nad Brčko distriktom, koji razdvaja entitet RS na dva dijela, još nije okončana. Neriješena pitanja državne i vojne imovine ostaju „visoko rizična“.

Visoki predstavnik, koristeći upravo Bonske ovlasti, može sam nametnuti rješenja za državnu i vojnu imovinu. Time bi se Agenda 5+2 formalno ispunila preko noći, ako velike sile donesu političku odluku o povlačenju – na štetu ili dobrobit države BiH?

Politički analitičar i viši istraživač Evropske inicijative za stabilnost (ESI) Adnan Ćerimagić ukazuje na paradoks evropske politike. Brisel godinama ponavlja da je gašenje OHR-a dio evropskog puta, ali umjesto da vodi tu tranziciju, EU na nju uglavnom samo reaguje. Ključni impulsi za micanje OHR-a, smatra Ćerimagić, zapravo dolaze iz Washingtona, i to u „okolnostima koje ne daju puno razloga za uvjerenje da se radi o dobronamjernom strateškom zaokretu prema stabilnosti BiH“.