Švajcarski Isti dnevnik Noje cirher cajtung je objavio i tekst povodom zabrinutosti austrijske vlade povodom, kako je rekao kancelar Sebastijan Kurc, zabrinjavajućeg razvoja situacije: „Upravo nastaje nova Balkanska ruta". „Tako se", piše ciriški dnevnik, gleda na rastući priliv izbjeglica preko „Albanske rute" koja iz Grčke, preko Zapadnog Balkana i Slovenije vodi ka sjeveru." List pominje i riječi ministra unutrašnjih poslova Herberta Kikla (FPO) da će, ako priliv izbjeglica bude nastavljen ovim intenzitetom, granica biti hermetički zatvorena.

„U Austriji je ove godine do kraja marta – prema zvaničnim statistikama podnijeto oko 4.000 zahtjeva za azil. To odgovara brojkama koje su bile uobičajene u vrijeme prije izbjegličke krize. U kriznoj 2015. godini, azil je u Austriji zatražilo 90.000 ljudi."

O istoj temi piše i njemački list Zidojče cajtung: „I na unutrašnjepolitičkom planu, vlada u Beču i dalje stavlja akcente na migracionu politiku – u ponedjeljak je predstavljena reforma socijalne pomoći koja predviđa manje isplate za izbjeglice. Da bi izbjegli mjesečni odbitak od 300 evra na maksimalnu sumu od 863 evra, izbjeglice moraju da podnesu dokaze o „dovoljnom" znanju njemačkog jezika. Cilj je „borba protiv doseljavanja u naše socijalne sisteme", kako je to formulisao Sebastijan Kurc."

Euleks nikome neće nedostajati

List iz Ciriha piše i o misiji Euleks na Kosovu. „Ono što moćnici na Kosovu traže već godinama, ostvariće se sredinom juna. Misija Euleks će okončati mandat, s tim što će tamo ostati manji štab savjetnika. „Sada to možemo i sami da radimo", rekao je ministar pravde Abelard Tahiri u Prištini, „nije nam potrebna misija sa izvršnim ovlašćenjima". Tako je novinar Noje cirher cajtunga Andreas Ernst uveo svoj kratak kritički rezime rada Euleksa na Kosovu.

„Euleks je bio najveća strana misija EU. Ona je povremeno imala 2.000 policajaca, sudija i carinika i godišnji budžet od 200 miliona evra. Više puta je smanjivana, a u poslednjem sastavu je imala 800 službenika i budžet od 60 miliona. Kosovsko stanovništvo je pozdravilo Euleks s nadom – mnogi su očekivali da će ta misija sprovesti pravnu jednakost i raspodelu vlasti. Nakon što je 1989. ukinula autonomni status Kosovu, tamo više nije bilo pravne države. A ni pre toga tamo nisu znali za demokratske odnose. Nadama Kosovara su krila dale i odvažne najave šefa Misije da će voditi istrage bez obzira na rang osoba i da će loviti i 'krupnu ribu'".

„No uskoro je zavladalo razočaranje. Spektakularni slučajevi su izostali. Bilo je sve više žalbi na račun neefikasnosti i nekompetentnosti osoblja koje je bilo dobro plaćeno ali i neupućeno u lokalne prilike. Tako se gradonačelnik Prištine žalio da se državni tužioci Misije ne interesuju mnogo za njegova dokumenta koja svjedoče o podmićivanju u tenderskim procedurama. I ubrzo zatim je došla i optužba da je i sam Euleks korumpiran […] Negativno pisanje štampe o Euleksu je takođe bilo dio kampanje. Nju su poveli najviši politički krugovi na Kosovu, ali i lijevonacionalistička opozicija koja je u Misiji vidjela kolonijalistički instrument represije."

„U ljeto 2014, državna tužiteljka Euleksa Marija Bamije izašla je pred javnost i optužila dvojicu svojih kolega da su primili mito od kosovske mafije. Na to je opunomoćenik EU za spoljne poslove zatražio izvještaj koji je sastavio francuski pravnik Žan-Pol Žake. On je došao do zaključka da su optužbe za korupciju bez dokaza. Ali i da bi temeljna reforma Misija 'mogla biti snažan instrument jer je besmisleno da se ostaje i dalje radi kao i do sada‘. Ali upravo to se desilo. Samo su smanjeni osoblje i njegove nadležnosti."

„Jedan od onih koji je sve to prozreo bio je Andrea Kapusela, poznavalac međunarodnih struktura na Kosovu. Taj Italijan je od 2008. do 2011. bio šef ekonomske službe međunarodne uprave. 2015. je objavio knjigu u kojoj je minuciozno objasnio kako su državni tužioci i sudije Misije sistematski izbjegavale istrage škakljivih slučajeva u koje su bili umiješani političari visokog ranga. Njegov zaključak je da je to bila cijena očuvanja političke stabilnosti Kosova. Drugim riječima: doslijedno krivično gonjenje bez obzira na značaj političke funkcije značilo bi regime change. A u taj rizik nisu htjele da se upuštaju ni EU ni njene države-članice", piše, između ostalog, Noje cirher cajtung.

Priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android