Debata je bila burna. U ponedjeljak popodne, Evropski parlament zasjedao je po drugi put nakon ljetnje pauze u Strazburu. I bez okolišenja se prešlo na stvar.

Francuski lider krajnje desne grupe „Patrioti za Evropu", Žordan Bardela, optužio je predsjednicu Evropske komisije za nedostatak transparentnosti, neuspjeh u migrantskoj politici i gubitak konkurentnosti zbog njene klimatske politike. Takođe, trgovinski sporazum sa SAD nazvao je katastrofom: „Vi ste bukvalno potpisali kapitulaciju Evrope.“

Zatim je na red došla zamjenica šefice poslaničke grupe Ljevice, francuska političarka Manon Obri. Njene optužbe takođe su bile ozbiljne: neuspjeh u odnosu prema Izraelu tokom rata u Gazi, neispunjavanje ciljeva Zelenog dogovora, fokus na kupovinu oružja umjesto na socijalno osiguranje.

„Morate da odete", stalno je strastveno ponavljala Manon Obri.

Fon der Lajen je, međutim, ostala mirna. Smireno je odgovorila i pozvala na jedinstvo: „Istina je: naši protivnici ne samo da su spremni da iskoriste svaku podjelu – oni ih aktivno podstiču.“

Bez presedana je da se jedna predsjednica Komisije u roku od samo tri mjeseca suoči sa dva glasanja o nepovjerenju. Iako se smatra da je njeno rušenje na glasanju u četvrtak malo vjerovatno, učestale inicijative pokazuju koliko je parlament rascjepkan i koliko je krhko postalo povjerenje između Komisije i stranaka iz političkog centra.

Napadi slijeva i zdesna

Za razliku od jula, ovoga puta napad ne dolazi samo iz desnog političkog spektra, već i sa radikalne ljevice. Iako su ideološki pogledi različiti, ciljevi su slični: politički oslabiti Fon der Lajen, potkopati njen autoritet i ojačati sopstvenu poziciju u parlamentu.

Za Almut Meler, direktorku za evropska i globalna pitanja u Evropskom političkom centru (EPC), to nije iznenađenje. S obzirom na rastuću fragmentaciju u parlamentu, „nije čudno da ima više zahtijeva za izglasavanje nepovjerenja“.

Olivijer Kosta, direktor istraživanja u francuskom Nacionalnom centru naučnih istraživanja (CNRS) i poznavalac institucija EU, slaže se s njom. On takođe vidi uzrok u usponu lijevih i desnih ekstremističkih snaga. 

Kritika stila rukovođenja

Kosta prepoznaje i dva dodatna razloga: prvo, sve slabiju saradnju između socijaldemokrata i demohrišćana – nekadašnje osnovne koalicije Evropskog parlamenta. I drugo, stil vođenja Ursule fon der Lajen, koji mnogi smatraju previše centralizovanim i hijerarhijskim.

„Predsjednica Komisije svoju funkciju doživljava kao da je premijerka“, objašnjava Kosta. Princip saradnje i konsenzusa potisnut je, odluke se donose centralizovano i oko njene ličnosti. To je izazvalo nezadovoljstvo u parlamentu, pa čak i unutar same Komisije.

Teški odnosi većine

U isto vrijeme, politička slika Evrope postala je komplikovanija. Nekadašnja „velika koalicija“ između desno-konzervativne grupacije Evropske narodne partije (EPP) i socijaldemokrata (S&D) od 2019. više ne garantuje stabilnu većinu.

„Već smo vidjeli kod nekih glasanja, posebno kada je riječ o ekologiji, migracijama i međunarodnim pitanjima, da EPP više ne oklijeva da glasa sa ekstremnom desnicom,“ objašnjava Kosta.

Lični sukobi vodećih ljudi najvećih poslaničkih grupa Manfreda Vebera (EPP) i Irače Garsije (S&D) dodatno otežavaju postizanje kompromisa. Rezultat: vakuum moći u centru koji koriste političke margine.

Centar posrće

Stranke u centru još uvijek pokušavaju da ostanu ujedinjene, ali strpljenje prema kursu predsjednice Komisije počinje da slabi: „Vidimo da politička osnova na kojoj stoje predsjednica Komisije i njena Komisija još uvijek postoji, ali čak ni u centru više nije stabilna“, objašnjava politikološkinja Almut Meler. 

Kritike dolaze sa svih strana: dio liberala se žali na sporu reformu birokratskog aparata, u EPP-u se ljute zbog samostalnih poteza u spoljnoj politici, dok među socijaldemokratama i zelenima raste skepticizam prema promjeni kursa u pravcu rasta i konkurentnosti – a na štetu socijalnih projekata i Zelenog dogovora.

Meler ipak upozorava da se ne donose prebrzi zaključci: „Optužbe ne ugrožavaju fundamentalno moć predsjednice.“ Ključno je sada da centar ostane ujedinjen i motivisan. „Ironija je, da joj predstojeće glasanje o nepovjerenju pruža priliku za to,“ dodaje ona. Fon der Lajen može disciplinovati svoju koaliciju tako što će glasanje postaviti kao test lojalnosti.

Opasnost ili znak života?

Da li su ovakvi zahtjevi simbol opasne destabilizacije ili znak demokratske živosti? „Oboje,“ kaže Kosta. „Kontroverze su znak žive demokratije u EU. Ali ako pređu mjeru, prijeti gubitak funkcionalnosti.“

Tako će parlament u četvrtak odlučivati o budućnosti Ursule fon der Lajen. Kosta ne vidi razlog za skoro povlačenje predsjednice, već novu normalnost stalnih stres-testova.

„Fon der Lajen neće dati ostavku niti će biti smijenjena – za mnoge je još uvijek najbolja opcija. Jer – kakva bi bila alternativa?"

Ali koliko će biti veliko „ne“ – to je politički važno: „Slab rezultat bi odražavao zahladnjeli odnos između Komisije i Parlamenta.“

Za njega i mnoge druge posmatrače u Strazburu, pitanje nije da li će Fon der Lajen imati većinu, već kako će doći do nje: Što tjesnije pobijedi, to je manja podrška – i to je veći pritisak kod budućih glasanja o budžetu, trgovini i klimi. Za predsjednicu Komisije koja polaže pravo na lidersku poziciju, to ostaje balansiranje između autoriteta i inkluzivnosti.