Elena je štićenica Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba u Bakovićima, nadomak Fojnice, u Srednjoj Bosni. Zajedno sa svojim kolegama učestvuje u okupacionoj terapiji – boji uskršnja jaja. „Predivan je osjećaj raditi ovako lijepa jaja. Jednostavno, činimo dobro djelo koje će obradovati mnoge, a i sami se radujemo da nešto vrijedimo, da nešto uspijemo sami uraditi“, kaže Elena za Deutsche Welle.

Dodaje da je rimo-katolkinja i da za nju Uskrs ima veliko značenje. „Tada se svi prisjećamo Isusovog uskrsnuća iz groba i otvorenosti novome životu i zbog toga se radujem“. Ona je svojevrsni novi život dobila u Zavodu Bakovići. U tu i slične ustanove štićenici stižu na preporuku psihijatrijskih klinika, a često dolaze iz obitelji slabog materijalnog stanja koje nisu u stanju o njima skrbiti.

Odbačeni od društva

„Kada dođe u našu ustanovu korisnik obično bude odbačen od kompletnog društva, nailazi na probleme u obitelji i zbog bolesti i zbog ostalih problema u društvu, koje ne prepoznaje te probleme“, kaže Katarina Slomo, pedagogica i voditeljica radne terapije u Zavodu Bakovići. Po prijemu, dodaje, korisnici primaju „medikamentoznu terapiju, koja u početku stabilizira njihovo akutno stanje, a nakon toga je potrebno da se uključe u sve ostale aktivnosti i to ih, u biti, i vrati na taj neki životni put, da se osjećaju kao čovjek“.

„U početku ne žele raditi ništa, a onda se uključe u nešto sasvim sitno, čisto da se malo uključe, i onda počinju sami tražiti neke angažmane. Znači, po njima se vidi, kada počinju raditi sami, da su spremni za dalji život", kaže Slomo za DW. Slomo inače vodi okupacionu terapiju u vidu kreativne radionice, u kojoj štićenici Zavoda pred Uskrs boje jaja, te tehnikom origamija izrađuju ukrasne košarice za jaja, a pletenjem izrađuju i zečiće i piliće, koje uredno aranžiraju u te košarice uz šarena uskršnja jaja. Tako pripremljene košarice, kaže Slomo, šalju se, između ostalog, donatorima, prijateljima i suradnicima Zavoda. Dosta šarenih jaja koje izrađuju štićenici Zavoda Bakovići se i proda, a zarađeni novac se koristi za nabavku materijala za radionice i za simbolične nagrade štićenicima.

Natrag u život

U sedam odjela kolektivnog smještaja Zavoda Bakovići boravi oko 280 mentalno invalidnih osoba umjerenog, težeg i teškog stepena psihičkih smetnji, starijih od 18 godina. Zavod se, prema riječima odgovornih, opredijelio za postupnu prilagodbu suvremenim modelima zbrinjavanja kroz „humanizaciju uvjeta života i boravka, demokratizaciju položaja korisnika i odnosa u ustanovi", a svojim korisnicima, osim smještaja, osigurava i njegu, odjeću i obuću, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, radnu i radno-okupacionu terapiju, kao i razne aktivnosti kulturnog, duhovnog, zabavnog sportskog i rekreativnog sadržaja, uz obavezno njegovanje veza štićenika sa srodnicima.

„Što se tiče radnog angažmana korisnika, radimo na njihovom angažmanu u svim mogućim dnevnim aktivnostima. Imamo okupacionu terapiju, gdje rade ručne radove, imamo radionicu i sportsku salu, imamo jednu radionicu za osobe nižih psiho-fizičkih sposobnosti, koja je u sklopu stacionara, pa se te osobe ne moraju previše kretati i susretati se sa fizičkim barijerama“, pojašnjava Katarina Slomo. Dodaje da su štićenici angažirani i na održavanju parka i dvorišta Zavoda, te da pomažu i medicinskoj sestri, ali i u vešeraju, kuhinji, u tehničkoj službi... „Kada i sami počnu pokazivati interes za aktivnosti, vidi se da radni angažman dobro djeluje. Poslije toga ide uključivanje u socijalnu zajednicu, pa sami idu u prodavnicu, u kafić, koriste javni prevoz“, pojašnjava Slomo.

Da su svi „kako treba"

To je i prvi znak da ih se može premjestiti u manje stambene jedinice, gdje se, u manjim grupama, poput obitelji, počinju prilagođavati na samostalan život, sami organizirajući obaveze i dužnosti u okviru grupe, a uz pomoć uposlenika Zavoda. U nekoliko dislociranih boravišnih jedinica Zavoda Bakovići trenutno živi 51 štićenik.

Elena kaže da, osim bojanja uskršnjih jaja, jako voli i ručne radove – heklanje i pletenje, a rado pomaže i svojim kolegama na odjelu u pospremanju kreveta. Antonija iz Zenice u Zavod je došla nedavno i po prvi put boji jaja u okviru okupacione terapije. Jako joj se sviđa izrađivati šarena jaja, a još se više raduje što će za Uskrs ići u posjetu obitelji u Zenicu.

Uskrs će i u Zavodu Bakovići biti svečano obilježen, uz prigodnu trpezu i šarena jaja, a na uskršnji ponedjeljak mnogi će okušati sreću i u tucanju jajima, u omanjem kafiću koji, u posljednjih 16 godina, vodi Ana, štićenica Zavoda već 20 godina. Među šarenim jajima će se zasigurno naći i ona koja je izradio Damir, koji kaže da u bojanju jaja uživa. Svima koji slave, a posebno onima „koji vjeruju u Boga, koji vjeruju u dostojanstvo i poštenje“, Damir je zaželio sretan Uskrs! Naglašavajući da ga blagdani raduju „zbog prijateljstva i zbog ljudi i što se svi u Zavodu lijepo slažu“, zaželio je i da „svi budu kako treba“.