Posljedice rata i aneksa Aneks 7. daytonskog sporazuma najbolje oslikava priprava za Uskrs u Crkvi sv. Marka Evandjeliste u Gradačcu. U crkvi Svećenik i desetak vjernika.Župa svetog Marka Evandjeliste u Gradačcu, oslikava stanje i ostalih sličnih sredina u BiH. Prije rata brojala je oko 2000 vjernika, kaže vlč Miroslav Agostini.

«Ova župa danas ima 380 vjernika. Godine 1991. to jest neposredno pred ovaj minuli rat, bilo je u župi 139 djece vjeroučenika do 8. razreda a 2006.godine imamo 9 krizmanika računajući grad i selo. U godini 2005. imali smo 4 krštenja a bilo je 9 sprovoda. Vjenčanja nije bilo.» kaže vlč. Agostini.

Nadomak Gradačca je selo Bjeljevina. Tamo, u ovo preduskrsno vrijeme, zatičemo starinu Alojzija Perića. Kaže ovo mu je 78. Uskrs. Vratio se pod svoj krov i tu mu je najljepše. Sa sjetom govori o nekim ranijim godinama i ondašnjim Uskrsima.

«Živi se slično samo posve ćoravo. Moja je kuća kao što vidite na brijegu i kada se ide na misu nosi se posvećenje. Kada se nosi posvećenje onda mi vidimo dole u Donjoj Bjeljevini kad se narod vraća i kad polazi u crkvu. Danas nemamo koga vidjeti. I sada kada se na jednom mjestu vidi mnogo naroda kaže se `Joj koji su ko misari`. Nema više onih misara» kaže starina Alojzije Perić.

Bjeljevina dijeli sudbinu sličnih sela u Bosanskoj Posavini koja su Hrvati napustili. Oranice obrasle u korov, ispred tek pokoje obnovljene kuće sjede starci.

«Čini mi se da nas je bilo 300 ili možda više domaćinstava, u prosjeku po pet članova. Danas smo došli, kao što kažu na slonovaču da ostavimo samo kosti» naglažava Alojzije Perić.

Kažu nada umire posljednja. A kada živjeti u nadi ako ne u ovo blagdansko uskrsno vrijeme.

«Možda, možda se narod i opameti. Možda se i vrijeme promijeni da se narod vraća, da ga povuče nešto. Uglavnom neće nitko umrijeti od gladi.» zaključuje starina Alojzije Perić.