Sumnjiva regularnost izbora u Srbiji izazvala je novu seriju protesta i dovela do svježe političke krize. Osim što su izbori pokazali da se Srbija politički nalazi u „danu mrmota“, gdje se i pored svih napora ponovo pojavljuje isti pobjednik, oni su više nego ikad istakli potpunu paralisanost institucija.

Nije praktično više nikakva tajna da je policiji naređeno da se uopšte ne odaziva na pozive po prijavama za neregularnosti na pojedinim biračkim mjestima, ali se zarobljenost administracije nastavila i nakon izbornog dana. Tužilaštvo je u roku od nekoliko minuta ustanovilo da ne postoje nikakva krivična djela tokom izbora, izborne komisije su listom odbacivale opozicione prigovore, a Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave tvrdi da je birački spisak otvoren i javan, i da su ovo bili demokratski i legitimni izbori s „bezgrešnim“ biračkim spiskom.

Buđenje studenata

Protesta u Srbiji bilo je i proteklih godina, ali oni su se, bez obzira na povremenu veliku brojnost, uglavnom završavali neuspjehom. Najnovija runda protesta u Beogradu traje tek nekoliko dana i za sada je osnovni utisak da odziv možda nije na nivou opozicionih očekivanja, dok je izvjesna novost veće angažovanje studentske populacije.

Duga istorija neuspješnih protesta obeshrabruje građane i političke aktiviste, ali kako za DW ističe politički analitičar Dragomir Anđelković, „Aleksandra Vučića prije svega brinu masovni protesti koje neće moći da kontroliše, ali to ne znači da opozicija i studenti ne mogu da ugroze Vučićevu stabilnost kombinacijom drugih poteza“.

„Odbijanje opozicije da uđe, kako u beogradsku, tako i u republičku skupštinu, i da proglase izbore nelegitimnim – to bi oduzelo Vučiću legitimitet i situaciju dovelo do otvorene diktature. Opozicija ima mehanizme da se suprotstavi, ali mora biti spremna na maratonski rad i da postavi jasne zahtjeve kako da se održavaju budući izbori“, smatra Anđelković.

Kada je riječ o zahtjevima, naš sagovornik dodaje da je „jako loše što opozicija pominje republičke izbore nadajući se nagodbi oko Beograda. Izbori su ili pokradeni ili nisu. Ako su pokradeni možemo samo da zamislimo kako su pokradeni u unutrašnjosti ako je u Beogradu bilo toliko neregularnosti. Van Beograda nisu ni mogli da budu detektovani, jer tamo nemaju pouzdane posmatrače.“

Sinergija tri faktora

Ako posmatramo istoriju dosadašnjih protesta vidimo da tu tri faktora igraju odlučujuću ulogu hoće li neki protesti donijeti rezultat, kaže za DW profesor Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković: „To su jedinstvo opozicije, energija protesta i uticaj spoljnih faktora. Samo sinergija tih faktora daje rezultat. Kada je riječ o ovim izborima, opozicija je tu napravila nekoliko strateških grešaka, od kojih je posljednja pomijeranje akcenata i širenje zahtjeva. Mali plus je bila reakcija međunarodnih posmatrača, koja je bila vrlo kritička“, smatra Stojiljković.

Dodatni faktor je reakcija vlasti i šta se dalje može očekivati, nastavlja Stojiljković i ocjenjuje da je „dosta izvjesno ponavljanje izbora u Beogradu, ali da se za republičke može reći da su se kasno sjetili ili da se samo ponište na onim mjestima gdje za to ima razloga.“

Izbjegavanje istih grešaka

Taktika vlasti je proteklih godina bila da pusti da se protesti sami po sebi izduvaju i čini se da će Aleksandar Vučić i ovoga puta ići na to da će se protesti jednog dana sami od sebe ugasiti. Eventualna reakcija policije je rezervisana samo za slučajeve kada vlast ne vidi drugi izlaz, kao što je to bio slučaj s incidentima ispred skupštine Beograda.

Desiće se to i sada ako opozicija bude ponavljala iste greške, upozorava Dragomir Anđelković i kaže da je „prošlog puta opozicija išla na proteste, a nije izašla iz institucija. Sada mora da uradi suprotno, da ne sjedi u parlamentu i istovremeno protestuje, nego da tamo uopšte ne uđe. Ne možete da osporavate legitimnost sistema, a da budete njegov dio“, smatra taj politički analitičar.

Spremnost na otpor

Situacija je takva da se nešto mora uraditi, jer u suprotnom izlazak na bilo kakve buduće izbore nema smisla, naglašava Zoran Stojiljković i kaže da bi „do tih izbora moralo da prođe najmanje tri do šest mjeseci, kako bi se uspostavili ravnopravni izborni uslovi i medijska prisutnost. Neka vrsta pritiska i na ulici je pri tom dosta važna“, kaže beogradski profesor.

Zoran Stojiljković priznaje da je za njega bilo iznenađenje i „reakcija policije na incidente ispred Skupštine Beograda, jer je vlast pokazala da je dosta otporna na djelimičan pritisak. Ali, ukoliko pravni rasplet svega ovoga bude ojačan i međunarodnom podrškom, onda ti protesti mogu biti i relativno malobrojni, ali je potrebno da budu konzistentni i da opozicija pokaže da je spremna za tu vrstu otpora“, napominje Stojiljković za DW.

Rusija izvlači samo korist

Aleksandar Vučić je u čitavu priču oko protesta umiješao i ruske tajne službe, koje su ga, prema njegovim riječima, upozorile da opozicija sprema nasilne demonstracije. Narativ vlasti je da opozicija u Beogradu sprema nekakav novi „Majdan“ i da silom želi vlast.

„Predsjednik Srbije manipuliše s negativnim raspoloženjem javnog mnjenja prema Zapadu“, kaže Dragomir Anđelković, „a on suštinski ispunjava sve što Zapad od njega traži u vezi Kosova“.

„Zapad nema namjeru da ga ruši, a Rusiji je mnogo veći interes da im se ne uvedu sankcije od strane Srbije, nego da li će Srbija odbraniti Kosovo. Ako Srbija i kapitulira oko Kosova, to je onda korisno i za Rusiju. To kako je Zapad sa Srbijom riješio to pitanje onda je presedan, jer Rusija može da insistira da na isti način rješava to pitanje sa Ukrajinom. Tako da je za Rusiju, šta god Beograd da uradi, korisno, i oni zajedno sa Vučićem učestvuju u toj prevari da to ima neke veze s Majdanom“, ocjenjuje Anđelković.

Kako pomiriti različite opcije?

Ukoliko želi uspjeh protesta opozicija mora da uozbilji svoje zahtjeve i da na tome insistira, dodaje Anđelković, „kako se ne bi ponavljale ranije situacije kada je opozicija imale neke zahtjeve, a onda odustala od svih zahtjeva oko izbornih uslova“. Dodatna konfuzija koja zbunjuje javnost jeste to što se kao organizatori protesta naizmjenično pojavljuju opozicione partije, studenti, a najavljuje se i protest u subotu 30. decembra inicijative ProGlas.

Profesor Stojiljković smatra da građani zaista žele da znaju ko ih poziva na proteste, ali i podsjeća na proteste 1996/97 godina „kada smo imali okupljanja opozicije i studentske šetnje, i svi zajedno su dali neki svoj doprinos“.

„To svakako izaziva zbunjenost kod građana, primjećuje Dragomir Anđelković, „i mnogi građani odustaju od protesta, jer smatraju da ih organizuje ova ili ona opcija koja im nije bliska“.

„Zato je i to greška opozicije, što nije napravila najširu moguću grupaciju koja bi definisala zahtjeve kako demokratizovati Srbiju. A pravog dogovora nema, jer jedni privatizuju proteste, a drugi ih osporavaju zbog nekih svojih geopolitičkih neslaganja koja su u prvom planu“, zaključuje Anđelković.

 Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu