Ustavni sud Bosne i Hercegovine (BiH) prolazi kroz sistematsku institucionalnu dekonstrukciju. Godišnji izvještaj za 2025. godinu donio je alarmantne pokazatelje o posljedicama nedostatka sudija, što najvišu sudsku instancu u zemlji vodi ka funkcionalnoj paralizi.

Predsjednik Suda Mirsad Ćeman upozorio je da je broj neriješenih predmeta krajem godine dostigao rekordnih 13.625. Prije nastanka ovog „sudijskog deficita“, na čekanju je bilo manje od 3.000 slučajeva. Tokom prošle godine zaprimljen je čak 5.671 novi predmet, dok su riješena svega 2.503, što ilustruje da priliv drastično nadmašuje trenutne kapacitete Suda.

Blokada Velikog vijeća i „zatrpavanje“ plenarnih sjednica

Prema Ćemanovim riječima, Veliko vijeće – koje čine domaće sudije i koje je ranije rješavalo više od 99 posto predmeta – sada je nefunkcionalno. Zbog toga se odlučivanje prebacilo isključivo na plenarne sjednice, koje zahtijevaju učešće svih sudija, uključujući i međunarodne. To je dramatično usporilo procese jer rad u punom sastavu podrazumijeva i prevođenje obimnih materijala za strane sudije. Rezultat toga je da Sud trenutno ima pripremljenih više od 5.000 nacrta odluka o kojima fizički ne može odlučivati zbog ograničenih resursa, pa je Ćeman upozorio da bi bez dodatnog angažmana međunarodnih kolega institucija došla na samu granicu potpune paralize.

„Poručujem vlasti da izabere nedostajuće sudije na vrijeme. Nemojte da bilo ko, bilo čime motiviran, dovodi u sumnju ustavnost, legalitet i legitimitet Ustavnog suda“, poručio je Ćeman, naglasivši da Sud i u ovom smanjenom sastavu ostaje potpuno legalan, te je zahvalio stranim sudijama bez kojih bi, kako je naglasio, rad bio nemoguć.

Ustavni stručnjaci u ovakvom razvoju događaja vide jasan politički predumišljaj. Profesor ustavnog prava Nurko Pobrić ističe da se ovdje ne radi o administrativnom zastoju, već o opasnoj političkoj agendi koja dolazi iz Republike Srpske (RS).

„Ona se ne odnosi samo na nepopunjavanje Ustavnog suda nego i na druge segmente“, objašnjava profesor Pobrić za DW, povlačeći paralelu sa blokadama na državnom nivou. „Navešću primjer nedolaska ili odlaska sa sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH delegata iz RS-a, preciznije SNSD-a. Time oni onemogućavaju zakonodavnu funkciju države, što je štetno i za sigurnost građana i za samu BiH.“

Politički pritisci i paradoks stranih sudija

Dok zvaničnici Ustavnog suda insistiraju na punom legitimitetu, pritisci iz Banjaluke na eliminaciju stranih sudija ne jenjavaju. Narativ predvođen Miloradom Dodikom zasniva se na tezi da troje stranih sudija „narušavaju suverenitet BiH“ i pretvaraju je u „protektorat“. Vlasti u RS-u tvrde da stranci, u saradnji sa dvoje bošnjačkih sudija, čine većinu koja donosi odluke protiv interesa RS-a, zbog čega Ustavni sud nazivaju „političkim tijelom za centralizaciju države“. Pozivajući se na Dejtonski sporazum, insistiraju da je rok za zamjenu stranaca domaćim sudijama davno prošao i traže novi Zakon o Ustavnom sudu BiH.

Međutim, Ćeman podsjeća na ustavne osnove prema kojima se sudije ne biraju kao predstavnici naroda, nego prema teritorijalnom principu – dva iz RS-a i četiri iz Federacije BiH. Ustav ne zahtijeva nikakav etnički sastav pri donošenju odluka, već samo postojanje većine, pri čemu glas svakog sudije vrijedi potpuno jednako.

Komentarišući paradoks u kojem domaće vlasti odbijaju imenovati domaće sudije, a ultimativno traže odlazak stranih, profesor Pobrić naglašava da rješenje leži isključivo u poštovanju Ustava, a ne u ucjenama.

„Postojanje stranih sudija regulisano je Ustavom BiH. Regulisano je da se nakon pet godina ta mjesta mogu popuniti domaćim sudijama, ali to zahtijeva izmjenu Ustava“, objašnjava Pobrić za DW. Naglašava da su potezi vladajućih struktura iz Banjaluke pravno neodrživi: „To što radi vladajući režim u RS-u totalno je suprotno Ustavu. Oni znaju da je to tako, ali to je sastavni dio njihove političke agende koja ima šire ciljeve.“

On dodaje da je u pozadini te agende pokušaj ucjene partnera kako bi se izglasao novi zakon sa uvođenjem etničkog veta pri odlučivanju, čime bi se ustavno-pravna zaštita podredila volji političkih elita.

Bitka za milione: Državna imovina i resursi

Pragmatični razlozi za blokadu Ustavnog suda motivirani su kontrolom nad državnom imovinom. Ustavni sud BiH je u nizu odluka presudio da je jedini titular i vlasnik te imovine država, a ne njeni entiteti. Vlasti u RS-u to vide kao prepreku za ekonomske planove, jer žele uknjižiti šume, poljoprivredno zemljište i vode na entitet kako bi ih mogli prodavati, davati pod koncesije ili koristiti kao zalog za kredite.

Sutkinja Larisa Velić podsjetila je na jasan stav Suda da Parlamentarna skupština BiH pod hitno mora donijeti zakon o državnoj imovini, te da je privremenom zabranom raspolaganja definisano šta sve u nju spada – od imovine dobijene sukcesijom SFRJ do imovine nekadašnje SR BiH. Velić je upozorila da neusvajanje ovog zakona stvara probleme u praksi, posebno kod kapitalnih projekata poput gasovodaJužne interkonekcije, zbog čega očekuje nove sporove. Podcrtala je da prenamjena zemljišta kroz lokalne planove ne znači automatsku promjenu vlasnika, jer je to zakonski onemogućeno još od 2003. godine.

Profesor Pobrić potvrđuje da parcijalni pokušaji entiteta da kroz sopstvene zakone regulišu ova pitanja neizbježno vode u pravni haos.

„Sutkinja Velić je stručnjak za imovinsko pravo i upoznata je s implikacijama donošenja nekog lex specialis zakona na nivou entiteta. Znamo da je donošenje zakona o državnoj imovini u isključivoj nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH. Prema tome, tu može doći do ozbiljnih komplikacija, sukoba entitetskog i državnog zakona, te novih ustavnih sporova između države i entiteta“, upozorava Pobrić.

Neizvršavanje presuda i tihi slom vladavine prava

Drugi alarmantni segment izvještaja odnosi se na otvoreno ignorisanje odluka Ustavnog suda. Potpredsjednica Suda Valerija Galić upozorava da odluke, uprkos tome što su konačne i obavezujuće, godinama nailaze na sistemski otpor. Kao primjere navela je neprovođenje odluka koje se odnose na Statut Grada Mostara, Izborni zakon BiH te Zakon o prodaji stanova sa stanarskim pravom, dok pojedini organi vlasti bez ikakvih sankcija nastavljaju primjenjivati neustavne odredbe.

Ovakva praksa dovodi do paradoksa jer je neprovođenje domaćih odluka primoralo Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu da utvrđuje povrede ljudskih prava u BiH. Ipak, statistika koju je iznijela Galić pokazuje da Evropski sud masovno odbacuje neosnovane predstavke. Tokom 2023. godine od 312 stavki iz BiH odbačeno je 306, u 2024. godini od 142 odbačeno je 140, dok je tokom 2025. godine od 328 predstavki čak 326 odbačeno, uz svega dvije donesene presude.

Masovan priliv apelacija pokazuje da građani i dalje vide Ustavni sud BiH kao posljednju branu pred nepravdom. Međutim, zbog političkih blokada i nemogućnosti odlučivanja u razumnim rokovima, građani postaju taoci. Sa preko 13.000 neriješenih predmeta i sistemom u kojem vlasti selektivno biraju koje će presude provesti, BiH opasno klizi ka pravnom bezvlašću, udaljavajući se od evropskih standarda.