Trogodišnjica svrgavanja Gadafijevog režima i početak puta ka demokratiji trebalo bi da bude povod slavlju u Libiji. Ipak, mnogi građani te zemlje namaju razloga za slavlje. Početna euforija je brzo nestala. Naoružane milicije i dalje djeluju bez straha da će biti kažnjene, a neizvjesno je i sprovođenje plana političkih reformi koji je usvojen još 2011. Već nedjeljama demonstranti traže raspuštanje parlamenta. Oni prebacuju poslanicima nesposobnost i zloupotrebu službenih položaja.

Parlament podijeljen u dva tabora

Situacija je ozbiljna. Politička kriza je dosegla vrhunac. U parlamentu, koji je izabran 2012., suprotstavljena su dva tabora. S jedne stane su tu islamisti i revolucionari, koji traže više prostora za religiozno djelovanje i za veći uticaj nekadašnjih ustanika. S druge strane su tu nacionalisti i liberali. Oni žele da se zadrži politički "status quo" i da se ograniči uticaj Muslimanske braće.

Podjela je počela kada je usvajan zakon o izolaciji članova bivše vlade iz političkog života, što su ratne milicije i nametnule početkom 2013. One su tada blokirale državni parlament. Trenutno se sporovi vode oko sadašnje vlade koja nastoji da blokira "islamističke struje". Osim toga postoji i spor oko Nacionalnog kongresa, kojem su sami poslanici produžili mandat kratko uoči njegovog isticanja 7. februara.

Ugrožen opstanak društvene zajednice

Ove podjele ne ugrožavaju samo političku stabilnost Libije, nego i opstanak cjelokupne zajednice. Osnovni razlog za to je umiješanost političara u korištenje vojne sile. Oba tabora su do sada više puta posezala za uslugama naoružanih milicija kako bi izvršila politički pritisak na državnom nivou.

Tako su nedavno, tek što su u Tripoliju uklonjene državne zastave istaknute u čast godišnjice revolucije, uslijedile akcije brigada milicija. Komandant brigade Qaqaa, Othman Meligta, izdao je saopštenje: "Nacionalni kongres je od 7. februara nelegitiman i mora predati ovlaštenja Vrhovnom sudu. Poslanici koji u roku od pet sati ne podnesu ostavke, biće uhapšeni!" Simpatizeri brigade Qaqaa, ali i brigade Sawaiq potiču iz malog, ali uticajnog mjesta Zintan, koje je uporište liberalne stranke. Stoga se ovo saopštenje i posmatra kao "šahovski potez" liberala.

Tvrdnje liberala kako nemaju ništa sa tim prijetnjama su nevjerodostojne. Pogotovo zato što je komandant brigade Othman Meligta rođeni brat lidera liberala Abdelmajida Meligte. Naknadno produženje petosatnog ultimatuma poslanicima pojačalo je utisak da se ne radi o nesmotrenoj izjavi komandanta milicije nego o sračunatom političkom potezu.

Sa stanovišta liberala, krizna vlada koju bi kontrolisao Vrhovni sud bi bila poželjna. Na taj način bi se privremeno iz političkog života isključila opozicija. Snage okupljene u gradu Misrata, bliske islamističkim krugovima, odmah su najavile da će, "ako bude potrebno, oružjem braniti demokratiju".

Posmatrači već upozoravaju da bi, ako ne bude dogovora, mogao izbiti rat milicija za prevlast u Tripoliju.

Ustav na meti političara

Usred krize građani Libije su 20. februara birali i Ustavotvornu skupštinu. Njeni članovi bi u roku od četiri mjeseca trebalo da izrade prijedlog novog ustava koji bi odredio konačnu državnu formu Libije.

Kako je to, zbog brojnih protivurječnih zahtjeva sa raznih strana, skoro nemoguć posao, sadašnji državni vrh je već napravio plan B. Taj plan predviđa da se, nezavisno od rada Ustavotvorne skupštine, biraju novi prelazni organi vlasti. Predsjednik državnog Kongresa, Nuri Busahmain, sa ovim kompromisnim prijedlogom je izašao kako bi smanjio pritisak javnosti. On je rekao da će se izbori "održati što je prije moguće".

Kritičari smatraju da ovo obećanje nije dovoljno konkretno. Oni strahuju da će se kriza nastaviti i da će se političari previše miješati u rad Ustavotvorne skupštine, s namjerom da u novi ustav bude upisano ono što je njima u interesu. Slab odziv birača na izbore za Ustavotvornu skupštinu od samo 12 odsto ukazuje na frustraciju, ali i na lošu pripremu građana za te izbore.

Autori: Valerie Stocker / Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Marina Martinović