Njemačka vladajuća koalicija, koja se nedavno raspala, nije se mogla pohvaliti mnogim uspjesima. Ipak, mnogi se slažu u jednom: Njemačka je, uprkos zabrani uvoza ruskog plina, uspjela izbjeći „gašenje svjetala“, pronaći nove dobavljače i u kratkom vremenu izgraditi infrastrukturu za ukapljeni plin (LNG). Za to je vlada bila pohvaljena.

Međutim, sada bi na to mogla pasti sjena: kada je u Njemačkoj zabranjen uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Rusije kao sankcija zbog rata koji je Moskva pokrenula protiv Ukrajine, nijedan brod s ruskim LNG-om nije smio pristati na njemačke terminale niti istovariti svoj teret. Ipak, Financial Times izvještava da je imao uvid u dokument Ministarstva privrede (BMWK) od 6. novembra. Dokument je, navodno, poslan operaterima njemačkih LNG terminala na sjevernom moru i u njemu se nalaže da oni ne smiju prihvatati ruske isporuke ukapljenog gasa. Također, agencija Reuters je 14. novembra objavila da je „savezna vlada zaustavila industrijske krugove u iskrcavanju ruskog LNG-a u Brunsbüttelu".

Zašto sada i zašto uopšte?

Činjenica da je Ministarstvo tek ovog mjeseca zabranilo istovar ruskog LNG-a u Njemačkoj otvara pitanje: Da li se to do sada dešavalo uprkos zabrani i bojkotu? Također, postavlja se i pitanje: Da li ovakva uputa uopće postoji? Ministarstvo tvrdi da ne postoji. Na upit Deutsche Welle-a (DW), šef press službe je odgovorio: „O navodnim procurjelim dokumentima, kao i obično, ne možemo davati komentare."

Ni Savezna mrežna agencija, koja je odgovorna za njemačku gasnu mrežu, ne želi komentarisati ove navode. Glasnogovornica Nadia Affani izjavila je da „ne može dati informacije o mogućim nalozima Ministarstva upućenim operateru terminala (DET)".

Šutnja savezne kompanije

Njemačkim LNG terminalima na obali Sjevernog mora – ključnim za iskrcavanje ukapljenog plina – upravlja kompanija Deutsche Energy Terminal (DET). Ona vodi četiri terminala: u Brunsbüttelu, Wilhelmshavenu I i II, te u Stadeu. Na pitanje DW-a, da li su primili takav nalog, DET je odgovorio: „Iz pravnih razloga ne možemo davati informacije o ugovorima s trećim stranama.“

Iz pravnih razloga? Savezno ministarstvo i savezne kompanije ne smiju ili ne mogu dati informacije? To je neshvatljivo. Jer, prema vlastitim navodima, DET je „savezna njemačka kompanija odgovorna za upravljanje terminalima, preko kojih se ukapljeni plin doprema brodovima." Takvo uskraćivanje informacija je zbunjujuće – i podstiče nagađanja.

Ruski LNG u njemačkoj mreži?

Ako LNG iz Rusije prolazi kroz njemačku mrežu, morao je biti naručen i kupljen. Jedna od mogućih kompanija, koja bi u to mogla biti uključena, je SEFE Energy GmbH (bivši Wingas) sa sjedištem u Kasselu – to je također njemačka savezna kompanija. Ona ima zamršenu prošlost: osnovana 1993. kao njemačko-ruska zajednička kompanija, 2015. prodata je ruskom Gazpromu, ali je nakon invazije Rusije na Ukrajinu 2022. nacionalizovana. Njemačka je sada jedini vlasnik SEFE-a.

Ako bi neka kompanija u Njemačkoj mogla naručiti uvoz ruskog ukapljenog plina, najvjerovatnije bi to bila SEFE. Međutim, trenutno nema dokaza da je SEFE naručio ruski LNG iz Rusije. Ova kompanija nije odgovorila na upit DW-a o tome.

Evropski tranzitni poslovi?

Jedno od mogućih objašnjenja i scenarija za pismo Ministarstva privrede (BMWK), ako ono zaista postoji, mogao bi biti tranzit ruskog LNG-a unutar EU. Ruski LNG je možda istovaren u Njemačkoj i proslijeđen drugim evropskim zemljama poput Belgije, Španije i Francuske, koje, kako ukazuje Financial Times imaju dugoročne govore s Rusijom i još uvijek od tamo nabavljaju gas. Glasnogovornica Savezne mrežne agencije Affani nije mogla isključiti mogućnost tranzita kroz njemačku mrežu, jer je "zamislivo da ruske molekule gasa dolaze ili prolaze odnosno imaju tranzit kroz Njemačku”. No, ovu tvrdnju ona ne može potvrditi.

„Da li njemački uvoznici direktno kupuju ruske količine LNG-a, Savezna mrežna agencija ne evidentira. Isto tako, Savezna mrežna agencija ne prikuplja podatke o uvozu iz susjednih zemalja.“

Ministarstvo privrede, međutim, u ovom pogledu jasno navodi: „U principu, tačno je da Njemačka ne uvozi ruski plin, a za BMWK je također jasno da se to ne smije dešavati preko njemačkih LNG terminala.“

Rješenje u Briselu

Kako bi se u ovom pitanju postigla određena transparentnost, možda bi se nešto moglo saznati u Briselu. Tim povodom smo poslali upit u Berlin, jer je tamo sjedište organizacije Zukunft Gas e.V., koja lobira za njemačku gasnu industriju pri EU.

Njihov glasnogovornik Charlie Grüneberg citirao je belgijski think-tank Bruegel. i naveo podatke prema kojima je u oktobru udio ruskog LNG-a, u ukupnim količinama LNG-a uvezenim u Evropsku uniju, iznosio otprilike 16%.

Grüneberg je potom ukazao na 14. paket sankcija protiv Rusije, o kojem se Unija usaglasila 24. jula 2024. godine: „Ovaj paket uključuje i nova ograničenja za ruski LNG. Zabranjuje se pretovar ruskog LNG-a u evropskim lukama za daljnji transport ka trećim zemljama, koje nisu članice EU.“ Ovaj paket sankcija mora biti proveden do kraja marta 2025. godine. Time će Rusiji svakako biti zatvorena mogućnost da svoj LNG iskrcava u evropskim ili njemačkim terminalima.

A šta je sa, ako ništa, zamislivom iskrcavanju ruskog LNG-a u Njemačkoj i njegovog daljnjeg prosljeđivanja u druge države EU? Charlie Grüneberg na to samo sliježe ramenima: „Ne postoje generalne (opšte) sankcije Evropske unije protiv ruskog gasa, koje važe za sve."

Iako ne možemo sa sigurnošću reći da li je ruski gas iskrcavan u njemačkim lukama, jedno je sigurno: sa sankcijama protiv korištenja ruskog gasa na nivou EU, koje bi se odnosile na sve zemlje, situacija bi bila jasnija, a s njemačke strane vjerovatno transparentnija. Tada uskraćivanje informacija u Njemačkoj ne bi izazivalo nagađanja i špekulacije.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu