Poslije višemjesečnih pregovora, koji nisu urodili plodom, 24. marta 1999. NATO se umiješao u građanski rat između Vojske Jugoslavije i srpskih snaga bezbjednosti s jedne strane i paravojnih jedinica OVK na Kosovu s druge strane.

Vazdušnim udarima na ciljeve u Srbiji, zemlje NATO-a željele su da primoraju predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića da prekine etničko čišćenje na Kosovu i spriječi humanitarnu katastrofu od koje su se plašile Ujedinjene nacije u regionu Kosova.

Međutim, za vojne udare, u kojima su ubijeni brojni civili, uprkos upotrebi preciznog oružja, nije bilo mandata UN-a. Države NATO-a, pod vođstvom američkog predsjednika Bila Klintona (Bill Clinton), brzo su - same sebi dale mandat ukazujući na "humanitarnu intervenciju" koja je bila neophodna da se spriječe gore stvari i da se sprovedu rezolucije UN-a koje Jugoslavija nije sprovela. Nakon 25 godina, međutim, većina pravnika koji se bave međunarodnim pravom smatraju da misija NATO-a nije bila u skladu sa međunarodnim pravom.

Protivpravno - preovlađujuće mišljenje

"Ako pitate za preovlađujuće mišljenje, onda je to bilo kršenje međunarodnog prava, jer je već unaprijed bilo rečeno da će se vojne mjere protiv Srbije preduzimati samo uz odobrenje Savjeta bezbjednosti. Druga opravdanja se ne mogu razmatrati, bar prema preovladavajućim mišljenjima“, kaže profesor Volf Hajnčel fon Hajnajg (Wolff Heintschel von Heineigg) u intervjuu za DW. Volff Hajnčel fon Hajnajg predaje međunarodno pravo na Evropskom univerzitetu Viadrina u Frankfurtu na Odri.

Razlozi koje su zapadni političari navodili za intervenciju NATO-a kretali su se od zaštite stanovništva na Kosovu, preko stabilizacije situacije na ratom zahvaćenom zapadnom Balkanu do blokade u Savjetu bezbjednosti UN-a od strane Rusije i Kine. I tadašnji njemački ministar inostranih poslova Joška Fišer (Joschka Fischer) govorio je o intervenciji koja je moralno neophodna da bi se spriječili masakri poput onih u Bosni i Hercegovini. "Sve su to lijepi razlozi, ali međunarodno pravo ne stvara mala grupa i to nije običajno pravo. Potrebna nam je ogromna većina država. A mi to jednostavno nismo imali”, kaže stručnjak za međunarodno pravo Volf Hajnčel fon Hajnajg.

Ruski razlozi

Napadi NATO-a na Jugoslaviju, koji su okončani tek 10. juna 1999. kada je Slobodan Milošević popustio, bili su svojevrsni prvorodni grijeh - veliki pad međunarodnog prava. „Argumente osam NATO država koje su bile uključene u ovu kosovsku kampanju, ponovo smo čuli kada je došlo do aneksije Krima“, kaže Volf Hajnčel fon Hajnajg, opisujući posljedice. Prilikom aneksije Krima 2014. godine, Rusija se pozvala na navodni presedan da zaštiti stanovništvo Krima od navodnih prijetnji. Isti obrazac ponovio se poslije napada na Ukrajinu 24. februara 2022. Ruski predsjednik Vladimir Putin je tvrdio da je narod istočne Ukrajine zatražio pomoć i pozvao se na Povelju UN-a kao opravdanje za „specijalnu vojnu operaciju“.

Presuda eksperta za međunarodno pravo Volfa Hajnčela fon Hajnajga o ovim razlozima je jasna: „Čak i ako se prizna humanitarna intervencija, ruski argumenti su naravno apsurdni. Ne može biti govora o uslovima koji su tada vladali na Kosovu. Ja samo pominjem zloglasno etničko čišćenje, kojeg nije bilo na Krimu, a ni na jugoistoku Ukrajine.”

Balkan i Ukrajina se ne mogu porediti

Dakle, situacija na zapadnom Balkanu prije 25 godina ne može se porediti sa Ukrajinom danas. Ruska invazija i rat protiv Ukrajine ostaju nezakoniti prema međunarodnom pravu. „Ovo je račun za Kosovo, sada smo suočeni sa istim argumentima koje smo iznijeli tada, čak i ako se činjenice, naravno, fundamentalno razlikuju", rekao je Hajnčel fon Hajnajg sa Evropskog univerziteta u Frankfurtu na Odri.

Pravna istraga o operaciji NATO-a protiv Jugoslavije nije uspjela ni pred Tribunalom Ujedinjenih nacija za Jugoslaviju, kao ni pred međunarodnim sudovima. U aktuelnom slučaju rata u Ukrajini, Međunarodni sud pravde u Hagu je u martu 2022. godine naredio da Rusija mora prekinuti sva borbena dejstva u Ukrajini. Međutim, Rusija to ignoriše. Glavni pretres u vezi sa Konvencijom o genocidu je još uvijek u toku.

Ovaj tekst je prethodno objavljen na njemačkom jeziku.