Srebreničanin Nedeljko i njegova supruga, Poljakinja Jagoda, već godinama aktivno pomažu izbjeglicama i migrantima. Počeli su prije tri godine, kada se aktuelizirala takozvana Balkanska ruta i kada su hiljade izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Iraka..., počele pristizati u Srbiju, u nadi da će se preko Balkana domoći zemalja zapadne Europe.

"Mi smo organizovali prve akcije prikupljanja pomoći - financijskih sredstava, opreme..., sve smo to strpali u naš auto i zajedno s još malim sinom otišli za Beograd. Odnijeli smo tu pomoć u ‘Miksalište', tamo gdje su organizacije uglavnom bile skoncentrisane, koje su dolazile ne samo iz Srbije nego i iz drugih država da distribuiraju pomoć izbjeglicama”, kaže Nedeljko Simić za Deutsche Welle. Inače je rođeni Srebreničanin i zaposlen u Opštini Srebrenica kao stručni saradnik za integrisani razvoj.

Poučen vlastitim iskustvom izbjeglištva, jer je svoj rodni grad napustio 1992. godine, posvetio se humanitarnom radu i već godinama je aktivan u nekoliko nevladinih organizacija, a od prije 12 godina i u Rotary klubu Srebrenica.

U stanu s izbjeglicama

"Samim tim radom u NVO uvijek sam se interesovao za ove stvari gdje država nije mogla dovoljno da 'uskoči', pa smo onda zajedno sa drugim ljudima koji su zainteresovani, putem projekata i organizacija, pokušavali to nadomještati”, priča Nedeljko.

U cijeloj priči sa izbjeglicama, u kojoj je već nekoliko godina, našao se, kako kaže, kada je prvi put otišao u Beograd i kada su "vidjeli da je situacija veoma kritična, da je dosta porodica s djecom koja su bukvalno spavala na ulici”. Rad s izbjeglicama, makar bio i humanitaran, kaže, često je bio riskantan, jer su propisi bili striktni, pa je lako moglo doći do problema s policijom.

"Sve se, na neki način, polutajno radilo, a u cilju da se toj djeci i tim ljudima pomogne”, prisjeća se Nedeljko. Uz pomoć sredstava koja su obezbijedili preko humanitarne organizacije „Schüler Helfen Leben", Rotary kluba, familije, prijatelja i brojnih dobročinitelja, iznajmili su stan u Beogradu i u njemu, zajedno sa svojim djetetom, primali "porodice povremeno, pogotovo sa djecom, kojima je trebao prostor da se okrijepe, istuširaju, presvuku, da im se pripremi neka hrana”.

Jagoda se prisjeća kako su jednom tako ugostili porodicu iz Sirije. "Žena je bila mlada, muž i troje male djece. Žena je bila teško povrijeđena, udario ju je voz kada je prelazila granicu između Makedonije i Srbije. Imala je veliku ranu. U Nišu u bolnici je provela osam dana, morala je koristiti kolica”. Invalidska kolica bila su jedna od 20, koliko su Nedeljko i Jagoda ukupno uspjeli prikupiti za izbjeglice. Prisjeća se i kako je u stanu bilo dosta igračaka, ali su se njihov sin i djeca izbjeglice najviše "svađali” oko Thomasa (the tank engine driver), junaka popularnog dječijeg crtića. Njihov sin privikao se na obilaženje izbjegličkih kampova. Postalo mu je, kažu, sasvim normalno da sa svojim vršnjacima, izbjegličkom djecom, igra fudbal, trči... Prisjećaju se i malog Afganistanca, kojeg su morali hraniti preko sistema cjevčica kroz cijelo djetetovo tijelo, jer je bio teško bolestan.

Utočište kod Bosanca i Poljakinje

U porodicu Simić stigla je i prinova, a nekoliko mjeseci poslije, Balkanska ruta počinje skretati i u BiH, u kojoj se od početka ove godine broj migranata povećava iz dana u dan. Nedeljku i Jagodi bio je to znak da se ljudima ponovo mora priskočiti u pomoć. Već iskusni u humanitarnim aktivnostima, baš kao i u vrijeme izbjegličke krize u Srbiji, aktiviraju se putem društvenih mreža, alarmirajući prijatelje i poznanike, tražeći pomoć za ljude u nevolji. Neki ih ignoriraju, ali mnogi pomažu šaljući novac, hranu ili odjeću i obuću. Jagoda kaže da im stan često liči na skladište, ispunjen vrećama robe koju potom prevoze direktno izbjeglicama ili u Humanitarno udruženje Pomozi.ba u Sarajevu.

Problem je, međutim, smještaj, budući da se u Sarajevu pojavljuje sve više migranata i izbjeglica i sve više onih koji traže azil, a kapaciteti državnih institucija, poput Azilantskog ili Imigracionog centra su već odavno prepunjeni, a prema mišljenju aktivista, niti nisu uslovni za boravak žena i djece.

Nedeljko i Jagoda nisu se dvoumili kada su od prijateljice Nidžare Ahmetašević, aktivistice Humanitarne organizacije volontera Are You Syrious (AYS) čuli za mladu trudnicu i njenog supruga kojima je potreban smještaj. Mlada Alžirka, u poodmakloj trudnoći, provela je noć u sarajevskom porodilištu, a onda se u spavaćici i papučama našla na ulici, jer su doktori zaključili da se još neće poroditi i da ne treba biti u bolnici.

"Problem je bio što niko nije htio da prihvati trudnicu, čak ni za pare. Onda smo mi rekli da dođe kod nas dok ne pronađemo neki drugi smještaj. Oni su došli, proveli s nama dva dana. Supruga je, u međuvremenu, uspjela da im obezbijedi stan i onda smo ih, sa odjećom i hranom i drugim stvarima koje smo prikupili odveli do tog stana i oni su trenutno u tom stanu”, kaže Nedeljko.

Nekoliko dana nakon što su prešli u iznajmljeni stan, na svijet je došla i beba, presladak, zdrav dječak, vjerovatno prva beba rođena u izbjeglištvu u BiH. Jagoda je redovito posjećivala mladu majku i u bolnici, odnosila joj potrepštine, a nastavili su ih obilaziti i pomagati, uz brojne druge dobročinitelje, i nakon što se majka s djetetom vratila u iznajmljeni stan.

Grijeh je ne pomoći

Komentirajući neobičnu kombinaciju - Srebreničanina i Poljakinje u Sarajevu, koji su uz vlastite poslove, ali i porodične obaveze, našli vremena i volje da priteknu u pomoć ljudima u nevolji, Nedeljko pojašnjava: “Meni je jako bitna ta stvar, jer ja imam problem u svojoj sredini. Srebrenica je poznata kao mjesto gdje je samo tamo tražena pomoć, samo tamo trebalo pomoći i mi smo imali tu famu i htjeli smo to da promijenimo, da pokažemo da se i iz jedne Srebrenice može prikupljati pomoć”.

To ipak nije značilo da i rodnoj Srebrenici ne treba pomoći, pa je Nedeljko zajedno sa Jagodom organizirao i akcije pomoći u Istočnoj Bosni, u mjestima koja su drugi zaobilazili, jer nisu bila “usputna”. Tako su prije neke četiri godine, u vrijeme poplava u BiH, kupili i podijelili 30 pari čizama djeci u manje pristupačnim selima na području Srebrenice, Šekovića, Bratunca, Milića, Vlasenice... a akcije pomoći najugroženijim porodicama nastavljaju i danas, prikupljanjem hrane, ogrevnog drveta, lijekova... za ljude u potrebi.

Skromni, jednostavni, izuzetno simpatični mladi ljudi imaju dosta toga za pričati. “Daleko od toga da smo mi u dobroj financijskoj situaciji, ali... hvala Bogu, možemo da zaradimo, možemo da se posvetimo i svojoj porodici, ali i drugima kojima je potrebna pomoć... I ako ti nemaš dovoljno, za malo vremena možeš da prikupiš pomoć od drugih ljudi. Po meni je grijeh to ne iskoristiti”, kaže Nedeljko.

Dobrota se, kažu, isplati. Treba podsjećati ljude, pogotovo u BiH, na ono što su i sami prošli i koliko ljudskost i dobročinstvo nadilaze sve razlike koje nameće današnjica. Nedeljko i Jagoda to znaju, a mladi alžirski par, koji nije bio raspoložen za priču, nakon svojih putešestvija preko Turske, Albanije, Crne Gore, do BiH - do Trebinja, gdje su ušli, nada se doći do Francuske, gdje imaju neku rodbinu. Ljude koji su im nesebično pomogli - jednog Srebreničanina i jednu Poljakinju, sigurno neće zaboraviti.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.