Prema najnovijim rezultatima izbora održanih u nedjelju (28.7.) u Venecueli, Maduro, koji vlada od 2013. godine, dobio je 51,2% glasova, dok je zajednički kandidat opozicije Edmundo Gonzales osvojio 44,2% glasova. Prije izbora, 74-godišnji Gonzales je vodio u svim ozbiljnim anketama i u odnosu na drugoplasiranog kandidata imao oko 20% prednosti.

Maduro je već u svojoj reizbornoj kampanji 2018. godine „pobijedio" pod netransparentnim okolnostima. Većina zapadnih zemalja nije priznala te izbore i uvela je sankcije Venecueli.

„Zašto bi Maduro pregovarao?"

„Izborna komisija, pravosuđe i državne institucije u Venecueli odavno su postali instrumenti represije Madurovog režima", izjavila je za DW Ana Soliz de Stange, politikologinja na Univerzitetu Bundeswehra „Helmut Schmidt" u Hamburgu.

Sabine Kurtenbach iz Hamburškog GIGA-instituta za studije Latinske Amerike također je rekla za DW da nije iznenađena: „Niko od nas nije iznenađen. Prije izbora se govorilo da će sa Madurom, ako ne pobijedi uvjerljivo, možda biti prostora za pregovore. Ali zašto bi on to uradio? Pa ipak, mislim da je dalji razvoj situacije još uvijek otvoren."

Ana Soliz de Stange je pesimističnija: „Ponašanje Madurovog režima uništava svaku mogućnost demokratske tranzicije u Venezueli, što je najkompliciraniji aspekt ove situacije. Ostaje da se vidi kako će građani Venezuele reagirati."

Liderka opozicije Maria Corina Machado pozvala je vojsku da interveniše. Ali koliko je vjerovatno da će se oružane snage okrenuti protiv Madura?

Vojska podržava Madura

Lojalnost vojske vladi je ključni faktor koji održava režim stabilnim. Predsjednik Maduro je uspio osigurati podršku visokih oficira tako što im je dodijelio strateški važne funkcije i ekonomske privilegije.

Ova bliska veza između vojske i vlade ometa, prema mišljenju mnogih posmatrača, demokratske reforme i političke promjene.

„Vojska je važan igrač u Venezueli", rekla je Sabine Kurtenbach. „Posebno je vojni vrh blisko povezan s režimom. Teško je procijeniti situaciju u nižim redovima. Vojska nije homogena."

Situacija će u većoj mjeri zavisiti od sljedećih koraka opozicije. Hoće li pozvati na proteste na ulicama? Opozicija se još uvijek ponaša suzdržano. Maduro je prije izbora upozoravao na takav scenarij i otvoreno prijetio „krvoprolićem".

Čestitke i prijetnje

Zbog toga mu je brazilski predsjednik Inacio Lula da Silva poručio: „Ako pobijediš, ostaješ. Ako izgubiš - ideš."

Lula se u regiji - zajedno s predsjednikom Kolumbije Gustavom Petrom i predsjednikom Čilea Gabrielom Borićem - smatra najjačim glasom umjerenog i demokratskog socijalizma. Mnogi posmatrači smatraju da bi Lula možda mogao nagovoriti Madura da se povuče s vlasti.

Postoje zemlje poput Kube i Nikaragve koje su Maduru srdačno čestitale na „pobjedi". Na drugoj strani spektra je ultraliberalni predsjednik Argentine Javier Milei.

On je na platformi X nazvao Madura" diktatorom" i otvoreno pozvao venecuelansku vojsku na puč.

Predsjednički izbori u Venecueli održani su u klimi cenzure i represije. Prema venezuelanskoj NVO „Espacio Publico", režim je od 2016. godine naovamo prekinuo signale preko 200 radio stanica i desetak televizijskih kanala. Preko stotinu štampanih medija prestalo je s radom od početka Madurove predsjedničke karijere.

„U toku jedne decenije, državna propaganda Madurovog režima postala je sveobuhvatnija", ocijenila je Anja Osterhaus, izvršna direktorica Reportera bez granica (RSF), nekoliko dana prije izbora.

Vlada guši nezavisno novinarstvo šikaniranjem, cenzurom i proizvoljnim hapšenjima. Na rang listi slobode štampe Venecuela zauzima 156. mjesto od 180 zemalja.

Bogata zemlja bez mlijeka, brašna, lijekova i toalet papira

Situacija u Venezueli je posebno tragična jer je to zapravo veoma bogata zemlja. U 2024. godini Venezuela je imala najveće svjetske rezerve nafte s skoro 304 milijarde barela. Saudijska Arabija je bila na drugom mjestu s oko 260 milijardi barela.

Venezuelanska ekonomija već godinama je u lošem stanju, suočava se s masivnim problemima u snabdijevanju i hiperinflacijom, koja je gotovo uništila kupovnu moć građana.

Uzroci ove krize su raznovrsni i kreću se od političkih grešaka, preko strukturnih problema, do međunarodnih sankcija. U samoposlugama nedostaju osnovne namirnice kao što su mlijeko, brašno, šećer i ulje, pa čak i toalet papir.

Milioni Venecuelanaca sa spakovanim koferima

Jedna od neposrednih posljedica političke i ekonomske krize u Venezueli je masovno iseljavanje miliona Venecuelanaca. Stalna nestabilnost i neizvjesne perspektive za budućnost sve više ljudi tjeraju na bjekstvo.

Razočaravajući rezultat ovih izbora za mnoge Venecuelance mogao bi dodatno pojačati migraciju. Sabine Kurtenbach očekuje da će Kolumbija i Brazil sada postati aktivniji i pokušati započeti razgovore s Madurom.

U obje zemlje već živi mnogo od oko osam miliona venezuelanskih migranata. Posmatrači procjenjuju da još tri do četiri miliona ljudi u Venezueli trenutno čeka na odlazak.

Ovaj članak je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu