Od lanjskog popisa stanovništva Republike Hrvatske očekivalo se u najmanju ruku, nakon punih godinu dana kašnjenja s objavom podataka, da bude precizan i točan. Interes oko rezultata bio je velik, osobito zbog evidentnog iseljavanja dijela stanovništva nakon ulaska RH u Europsku uniju 2013. godine. No ispalo je svakako, samo ne tako.

Objava se pokazala dubioznom, te je izazvala rasprave i uznemirenost. Nije pomogla ni pouzdanost krovne činjenice o manjem broju ljudi ukupno, jer se radi o približno milijun stanovnika manje u odnosu na 1991. godinu, u kojoj se Hrvatska osamostalila.

Pa i sadašnjih oko tri milijuna i 870 tisuća žitelja RH, međutim, pokazalo se za Državni statistički zavod prevelikom brojkom, ako je suditi po kvaliteti obrade daljnjih podataka. Najintrigantniji primjer je onaj koji se tiče broja vjernika, i njihove provenijencije.

Tako se zbog neobičnih statistika javnosti obratilo više lokalnih predstavnika koji su imali potrebu obavijestiti sudržavljane o stanju drukčijem od onog kakvo prikazuje popis. Bilo je i smiješnih situacija pritom, kao npr. u Zmijavcima pokraj Imotskog. Tamošnji je župnik za medije svjedočio iznosom potrošenih hostija o broju vjernika koji navodno premašuje ono što je popisom ustanovljeno.

Hrvatska kao zemlja propuštenih prilika

„Država više nego očito nije osigurala adekvatne mehanizme za popisivanje koje bi bilo vjerodostojno“, kazao je za DW Berto Šalaj, politolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, „a na to ukazuje više aspekata koji potom dovode u pitanje i sve ostalo. To je stari problem koji će rasti.

Dobar primjer je neažuriranost biračkih spiskova, npr. u Puli koja za iduću nedjelju ima zakazan referendum o privatnoj gradnji uz javnu šetnicu pokraj mora. Ispada da tamo ima 49 tisuća birača na 52 tisuće stanovnika, što je nemoguće. Zato je veliko pitanje i hoće li se tu ispuniti kriterij natpolovične izlaznosti.“

Popis dakle utječe na razne druge političke i slične procedure te Šalaja ne čudi rastuće nepovjerenje građana u državu. „Ako je upitan i ovakav jedan tehnički zahvat, što dalje da se kaže? Hrvatska se pokazuje zemljom propuštenih prilika. Ovaj popis je također jedan od poraza države koja nije i ne smije biti samo zastava i himna.

Ovo pokazuje njezinu snagu ili slabost, a tragično je da se nakon 30 godina postojanja više ne znamo ni popisati“, rezolutan je ovaj politolog. Povrh svega, pojedine reakcije dodatno su zacrnile ukupni dojam o jednom velikom promašaju ili barem propalom administriranju.

Početak izraženijeg priljeva radnika iz Azije

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, naime, iskoristio je rezultate popisa za gotovo slavodobitno intoniran komentar o manjem broju Srba u tom gradu. Jer, nekima očito ne smeta to što je stanovnika u cijeloj zemlji danas apsolutno manje, ako u njihovu kraju sad ima i relativno manje onih koji im nisu po volji. Penava svoj razlog za zadovoljstvo nalazi u okolnosti prema kojoj Vukovar zbog toga više na javnim ustanovama neće morati isticati ploče i na ćirilici, pored latinice.

Srećom, takvi su ispadi bili u izrazitoj manjini, pa se može reći da je u Hrvatskoj prevladala zabrinutost zbog općeg demografskog pada i naglašena ogorčenost zbog loše provedenog popisivanja.

Da podatke iz popisa treba promatrati u kontekstu daljnje depopulacije Hrvatske koja je ponajprije uzrokovana iseljavanjem, ali i starenjem stanovništva, drži sociologinja Margareta Gregurović s Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu (IMIN). „Prema tumačenjima demografa, oba su se procesa oslikala i na zabilježeno smanjenje broja pripadnika svih nacionalnih manjina“, napominje ona, „a tako i one najzastupljenije – srpske manjine za koju je taj pad najizraženiji." Zanimalo nas je potom kako se na ukupnu sliku reflektira radna imigracija, tj. doseljavanje stranaca u RH.

„Useljavanje koje je većinom povezano s 'uvozom' radne snage pokazuje da se postupno ispraznio 'ex-YU' bazen stranih radnika budući da i državljani Bosne i Hercegovine i Srbije nalaze povoljnije mogućnosti rada u drugim zemljama EU-a.

Iako su državljani ovih susjednih zemalja i dalje najzastupljeniji među stranim radnicima u Hrvatskoj, zabilježen je snažniji priljev stranaca iz azijskih zemalja poput Indije, Nepala ili Bangladeša. Novim se mjerama zapošljavanja, uvedenim promjenom Zakona o strancima 2021. godine, želi potaknuti dugotrajniji ostanak stranaca u Hrvatskoj“, protumačila je Gregurović.

Doprinos iskrivljavanju budućih istraživanja

Popisni rezultati, prema njezinu razmišljanju, ukazuju i na važnost preciznog definiranja pitanja, a što se kao najistaknutije pokazalo možda u prikupljanju navedenih podataka o vjeroispovijesti: „Pitanje o vjeri, koje je u ovom popisu postavljeno kao otvoreno bez ponuđenih odgovora, rezultiralo je nepreciznom kategorizacijom dijela građana kao kršćana.

Uvidom u rezultate proizlazi da većina onih koji se izjašnjavaju kao kršćani nisu uključeni u kategoriju katolika iako iskazuju pripadnost Katoličkoj crkvi u pitanju o vjerskoj zajednici, što rezultira određenom devijacijom u ukupnim rezultatima.“

Konačno, metodološki propusti i ispravnost podataka izuzetno su važni i za znanstvenike koji upotrebljavaju popisne podatke kao referentni okvir u svojim istraživanjima, zaključila je naša sugovornica iz IMIN-a. „Jer iz perspektive sociologa“, dodala je, „neispravnost podataka može pridonijeti iskrivljenoj slici rezultata budućih istraživanja.“

A nakon svega viđenog, i to ne karikirajući pretjerano, može se pretpostaviti da će fijasko s ovim popisom rezultirati bar jednom prednošću. Greške su bile toliko krupne i upadljive da će se posve sigurno zapamtiti i do 2031. godine, pa bi makar zbog toga taj idući popis mogao ispasti primjereno kvalitetan.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu