Predizborna kampanja na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, koji se održavaju 3. studenoga ove godine, odvija se u vrijeme pandemije koja mijenja i ekonomski i društveni život. Kao i u svakoj krizi postoje gubitnici i profiteri. Na dobitničkoj strani je industrija video-igara. Ljudi u doba pandemije provode više vremena kod kuće. Prodaja konzola, pretplate za igrice i prodaja pojedinačnih video-igara je u snažnom porastu.

Igrica "Animal Crossing: New Horizons" se pojavila u ožujku 2020. i propada u proizvode koji su postali traženi u krizi. U igrici se igrači nađu na otoku na kojem love ribu, tresu drveće dok ne opadne plod, grade kuće i razgovaraju sa životinjama koje u igrici mogu govoriti. Do sada je video-igra širom svijeta kupljena 22,4 milijuna puta.

Platforma za političke poruke

Taj uspjeh koriste politički aktivisti kao i političari. Oni pokušavaju posredstvom igrice pobuditi pozornost ljudi u njihovim dnevnim sobama. Aktivistica pokreta Black-Lives-Matter je na jednom otoku u igrici "Animal Crossing" napravila spomenike Georgeu Floydu, Breonni Taylor i drugim crncima koji su bili žrtve policijskog nasilja.

Virtualne demonstracije pokreta su se odvijale i u drugim video-igrama kao što su "Sims", "Grand Theft Auto" ili "World of Warcraft". Aktivisti demokratskog pokreta u Hong Kongu su za vrijeme pandemijske zabrane okupljanja premjestili prosvjede u virtualni svijet, u "Animal Crossing", tako što su napravili plakat "Free Hongkong, revolution now". 

Političarka Demokratske stranke Alexandria Ocasio-Kortez je sa svojom figurom u igrici "Animal Crossing" napravila predizbornu kampanju, donoseći otočanima osobne poruke. Od prije nekoliko tjedana igrači mogu u svom virtualnom vrtu istaknuti predizborne transparente s imenima Joea Bidena i Kamale Harris. A u igrici nema službenih transparenata s imenom Donalda Trumpa. On svoje predizborne resurse i dalje usmjerava na realan svijet s "pravim Amerikancima”.

Reklama i video-igre

Doduše, već godinama postoje video-igre koje se prave specijalno za predizborne kampanje i pojedine političare i stranke. Njihov domet je malen. U komercijalnim video-igrama je drugačije. Reklama nije glavni već sporedni produkt. Ipak, sve do danas je reklama ostala iznimka u video-igrama. "Komercijalna reklama u video-igrama nije nikada dostigla razinu koju su prije deset godina euforično proricali”, kaže komunikolog Christoph Klimmt.

On dodaje da to osobito važi za političku reklamu. Razlog je po njemu tehnička ograničenost: "Video-igrice su nezgodne. Tehnička integracija reklame je prilično zahtjevna, s obzirom da se radi o interaktivnom softveru.” Klimmt dodaje da kompanije upravo zbog toga oklijevaju prije nego što se odluče integrirati reklame u igrice.

Julius van de Laar, koji je 2008. radio predizbornu kampanju za Baracka Obamu, kaže da je reklama uvijek stvar raspoloživog novca. Obama je bio prvi političar koji je upotrijebio reklamu u video-igrama. On je tada plasirao svoje poruke i lik u 18 poznatih igrica, među kojima su bile i "NBA Live 08" ili "Burnout Paradise".

"Imali smo nevjerojatno pametan tim za predizbornu kampanju. A 2008. smo bili tako dobro financirani da smo imali slobodne resurse da jednostavno isprobamo takve stvari.” 

Reklama bez utjecaja na odluku

Van de Laar smatra da je utjecaj ovakve reklame na odluke birača malen. Igrači su fokusirani na akciju koja se zbiva na ekranima, a ne na reklamne poruke. Ciljna skupina su ustvari klasični mediji: "To je taktička mjera kojom određenim ciljnim skupinama pokazujete da je predizborna kampanja inovativna i time generirate klasično izvještavanje”, kaže on i dodaje da je reklama u video-igrama lijepa igrarija.

Koliko politike mogu podnijeti igrice?

Reklama može smetati, to zna svatko tko na privatnoj televiziji gleda film ili čeka da počne neki video na YouTube-u. Mala ali izuzetno glasna skupina fanova nekih igrica je vrlo osjetljiva kada je riječ o njihovoj omiljenoj djelatnosti. Igrice bi po njihovim željama trebale biti bez karaktera iz LGBT-zajednice, bez crnaca ako su smještene u europski srednji vijek, ratne zločine bi morale ignorirati i biti potpuno apolitične.

Do sada su kreatori igrica ispunjavali te želje: "Veliki koncerni iz industrije zabave, koji prožimaju i filmsku branšu i branšu video-igara, imaju ambivalentan odnos prema politici”, kaže komunikolog Christoph Klimmt. "U krajnjem slučaju pokušavaju se držati podalje od nje.”

„U igricama počiva ogroman politički potencijal"

Zamršena politika i teško razumljivi sadržaju intuitivno bivaju shvaćeni kao smetnja. Klimmt smatra da ih upravo zato kreatori igrica naprosto izostavljaju. "Ne znam čini li se time dobro publici. Ali ljudi koji ulažu mnogo vremena i novca u video-igre zainteresirani su prije svega za intenzivno iskustvo igre i ne žele da ih živciraju s političkom kompleksnošću ili popravljanjem svijeta.”

On ipak misli da se politika i video-igre ne moraju uzajamno isključivati te da je elegantno integriranje političkih ili društvenih poruka u zabavnu komponentu igrice kreativni izazov. "Ako se taj zadatak dobro riješi, onda u ovom području postoji ogroman politički potencijal”, kaže Klimmt.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android