„Zdravo tata. Meni je već 16 godina. Prošla je čitava godina otkako si otputovao. Svaki dan osjetim miris tvoje košulje koju si tu ostavio jer više nije stala u tvoj kofer", Marija na jednom forumu prenosi dio pisma koje je poslala tati koji radi u Velikoj Britaniji.

Internet u Poljskoj je prepun foruma upravo za takvu „napuštenu" djecu. „Moja mama je otišla u inozemstvo kad mi je bilo 13 godina. Htjela je u Njemačkoj biti samo par mjeseci jer je tu u Poljskoj veoma malo zarađivala. Nije si mogla priuštiti ni da si kupi novu odjeću. Ali ona je i danas tamo, to me žalosti", piše Tomek kojem je danas 18 godina.

„Idemo zajedno"

Małgorzata Greber je znala za takvu „siročad" drugih gastarbajtera tako da je, kad se odlučila ipak otići u inozemstvo, donijela hrabru odluku: odlazi, ali ide zajedno s kćerkicom Martynom kojoj je bilo 8 godina. U Poljskoj je kao medicinska sestra zarađivala oko 600 eura mjesečno, u Velikoj Britaniji su joj obećali skoro četiri puta više.

Ali odlazak nije dobro prošao: makar zajedno s kćerkom, osjećali su se usamljeno, nedostajala im je domovina, obitelj i prijatelji. I kada je riječ o novcu, nije bilo baš tako kao što si je zamislila: „Agencije za posredovanje vas privuku s velikim plaćama, ali svatko tko krene na put si treba dobro izračunati, koliko će potrošiti na život u toj zemlji. Samo oni koji putuju kao par gdje oboje zarađuju, dobro prolaze", kaže nam.

Boravak u Velikoj Britaniji je trajao dvije i pol duge godine i onda se zajedno s kćerkom vratila u Poljsku. Tu je opet radila kao medicinska sestra, ali već nakon pola godine je shvatila da je pala u drugu zamku: „Moja Martyna mi je najvažnija na svijetu, ali ja sam stalno dežurala po 12, 24 sata. To mi je bilo previše naporno, a i s plaćom od takvog rada sam jedva spajala kraj s krajem."

Muž našao drugu u Engleskoj, djeca kod bake...

Trenutno Małgorzata ima dobar posao na medicinskom fakultetu u Łódźu, ali to je tek trogodišnji projekt. Nakon toga joj ostaje samo vratiti se poslu medicinske sestre, makar nije sigurna hoće li se u tom zvanju ikad u Poljskoj zarađivati dovoljno za pristojan život. Małgorzata je rijetka iznimka: većina poljskih medicinskih sestara koje odu u inozemstvo se u svom radnom dobu više nikad ne vrate u domovinu. Ako se poneka i vrati, onda gotovo nikad više ne radi u državnom sustavu zdravstvene skrbi nego radi u privatnoj praksi.

I Teresa je medicinska sestra koja je 15 godina radila u bolnicama na zapadu Poljske. Kad je njezine dvoje djece došlo do puberteta, počela je redovito privremeno odlaziti u Njemačku. Njezin brak se raspao jer je njezin muž radio u Velikoj Britaniji i tamo je našao drugu ženu. Djeca su bila kod bake koja je jedva izlazila na kraj sa 14- i 15- godišnjacima. Teresa je odlučila vratiti se u Poljsku.

Ali u bolnici gdje je prije radila je doživjela šok: jedva da je ostala neka od njezinih kolegica, sve su otišle. U Njemačku, Englesku, Norvešku... „Neki odjeli su bili praktično prazni, drugi su bili tako puni da su pacijenti morali ležati u hodniku. Imali smo toliko mnogo posla da sam morala stalno donositi odluku, da li da nekog pacijenta nahranim ili da drugog odvedem na nužnik. I za koga da se prvo pobrinem? Sve to je bilo ponižavajuće, za pacijente i za mene", kaže Teresa.

Kolaps poljskog zdravstva

Sad njeguje jednog starca u Njemačkoj, kod Kiela i dobiva 1.460 eura „na ruke". Radi dva mjeseca, a onda je dva mjeseca u Poljskoj da sakupi snagu: „U mojem radnom ugovoru piše da radim 40 sati na tjedan. Zapravo kod takvog posla morate biti na raspolaganju čitav dan i noć. Nakon dva mjeseca sam mrtva umorna." Ali, morala je prihvatiti te uvjete, inače ne bi dobila posao. Ima dovoljno žena iz drugih zemalja, iz Rumunjske ili Ukrajine koje su spremne prihvatiti sve uvjete, žali se Teresa.

Kada je riječ o Njemačkoj, samo Turaka je više od Poljaka koji rade u ovoj zemlji. Pogotovo kad je riječ o zdravstvu, ta migracija je uzrokovala ozbiljne posljedice u Poljskoj: od pristupa te zemlje Europskoj uniji najmanje 20 tisuća medicinskih sestara je otišlo u inozemstvo i većina ih ne radi kao sestra, nego kao njegovateljica. U Poljskoj danas ima oko 280 tisuća medicinskih sestara – i samo njih 42 tisuća je mlađe od 40 godina, prosječna dob je 51 godina.

Dakle kad za koju godinu krene odlazak u mirovinu, stanje će biti katastrofalno. Nije zapravo drugačije niti s liječnicima u kronično slabo plaćenom poljskom zdravstvu: došlo je do toga da je godine 2015. bilo još samo 5,2 medicinske sestre i 2,3 liječnika na tisuću stanovnika – u Njemačkoj je to 13 i 4,1.

Preko 100.000 „euro-siročadi"

Ne čudi da mnogi razmišljaju o odlasku u inozemstvo, ali to ima golemu i socijalnu cijenu: već tri godine nakon pristupa Poljske Europskoj uniji se za 1.300 mališana čiji su roditelji bili u inozemstvu moralo naći smještaj u domu ili kod roditelja koji će ih odgojiti. Danas se u Poljskoj govori o 100.000 „euro-siročadi", sad već i o „euro-seniorima" čija su djeca već toliko stasala da i sama rade u inozemstvu.

Teresa, koja je dugo živjela između Njemačke i Poljske, je svjesna kako je mnogo toga propalo u njezinom životu zbog takvog načina života. Najvažnije doba, kad su njezina djeca bila tinejdžeri, ona skoro nikad nije bila kod kuće i to se doba više nikad ne može nadoknaditi. Nema više niti socijalnog života kojeg je nekad imala. Svoje prijatelje susreće sve rjeđe, mnogi kontakti su prekinuti: „To nije nikakav dobar život. Život prolazi pored mene", kaže Teresa.

Danas joj je 55 godina i još uvijek stalno putuje između Poljske i Kiela. Mora zaraditi novac, sad mora financijski pomoći i svoje roditelje, a djeca su na fakultetu – i to se mora plaćati. Sreća izgleda drugačije, ali ne vidi nikakve alternative za sebe u Poljskoj.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android